Srijeda, 4. vazmeni tjedan – Večernja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Ps 139 (138), 1-18. 23-24. Pohvala Sveznajućega

Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bî savjetnikom? (Rim 11, 34).

I.

Ant. 1. Noć sjaji kao dan, aleluja.

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, †
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, *
izdaleka ti već misli moje poznaješ.

Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, *
znani su ti svi moji putovi.

Riječ mi još nije na jezik došla, *
a ti, Gospodine, sve već znadeš.

S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, *
na mene si ruku svoju stavio.

Znanje to odveć mi je čudesno, *
previsoko da bih ga dokučio.

Kamo da idem od duha tvojega, *
i kamo da od tvog lica pobjegnem?

Ako se na nebo popnem, ondje si, *
ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

Uzmem li krila zorina *
pa se naselim moru na kraj,

i ondje bi me ruka tvoja vodila, *
desnica bi me tvoja držala.

Reknem li: »Nek me barem tmine zakriju, *
i nek me noć umjesto svjetla okruži!«

ni tmina tebi neće biti tamna: †
noć sjaji kao dan *
i tama kao svjetlost.

Slava Ocu.

Ant. Noć sjaji kao dan, aleluja.

Ant. 2. Ja poznajem svoje ovce i mene poznaju moje, aleluja.

II.

Jer ti si moje stvorio bubrege, *
satkao me u krilu majčinu.

Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, *
što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao, *
kosti moje ne bjehu ti sakrite

dok nastajah u tajnosti, *
otkan u dubini zemlje.

Oči tvoje već tada gledahu djela moja, †
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: *
dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, *
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! *
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, *
iskušaj me i upoznaj misli moje:

pogledaj ne idem li putem pogubnim, *
i povedi me putem vječnim!

Slava Ocu.

Ant. Ja poznajem svoje ovce i mene poznaju moje, aleluja.

Hvalospjev (Kol 1, 12-20). Krist Prvorođenac, prije svakog stvorenja, i Prvorođenac od mrtvih

Ant. 3. Njegova slava zastrije nebesa i hvale njegove puna je zemlja, aleluja.

S radošću zahvaljujmo Ocu †
koji nas osposobi *
za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.

On nas izbavi iz vlasti tame *
i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje,

u kome imamo otkupljenje, *
otpuštenje grijeha.

Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, *
Prvorođenac, prije svakog stvorenja.

Tȁ u njemu je sve stvoreno †
na nebesima i na zemlji, *
vidljivo i nevidljivo,

bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, *
bilo Vrhovništva, bilo Vlasti –

sve je po njemu i za njega stvoreno: †
on je prije svega, *
i sve stoji u njemu.

On je Glava Tijela, Crkve; †
on je Početak, *
Prvorođenac od mrtvih,
da u svemu bude Prvak.

Jer svidjelo se Bogu *
u njemu nastaniti svu Puninu

i po njemu †
– uspostavivši mir krvlju križa njegova – *
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima.

Slava Ocu.

Ant. Njegova slava zastrije nebesa i hvale njegove puna je zemlja, aleluja.

Starješine dakle među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine, nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.

U Korizmi:
Ovo je ljubitelj svoje braće, * koji se mnogo moli za narod. Ovo je.I život svoj daje za braću svoju. * Koji se mnogo moli za narod. Slava Ocu. Ovo je.U vazmeno vrijeme:
Ovo je ljubitelj svoje braće, koji se mnogo moli za narod. * Aleluja, aleluja. Ovo je.I život svoj daje za braću svoju. * Aleluja, aleluja. Slava Ocu. Ovo je.

Ant. Ovo je onaj vjerni i razumni sluga koga Gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme (V. V. Aleluja). Ili: Zahvaljujem ti, Kriste, dobri pastiru. Ti si me doveo do ove slave. Molim te stoga da ovce koje si mi predao sa mnom imaju zauvijek udjela u tvojoj milosti (V. V. Aleluja).

Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu

Veliča * duša moja Gospodina

i klikće duh moj *

u Bogu mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje: *

odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni, *

sveto je ime njegovo.

Od koljena do koljena dobrota je njegova *

nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje, *

rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja, *

a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima, *

a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga, *

kako obeća ocima našim:

spomenuti se dobrote svoje *

prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Ovo je onaj vjerni i razumni sluga koga Gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme (V. V. Aleluja). Ili: Zahvaljujem ti, Kriste, dobri pastiru. Ti si me doveo do ove slave. Molim te stoga da ovce koje si mi predao sa mnom imaju zauvijek udjela u tvojoj milosti (V. V. Aleluja).

Hvalom proslavimo Krista koji je postao velikim sve ćenikom da ljude kod Boga zagovara i ponizno ga zamolimo:

Spasi, Gospodine, narod svoj.

Ti si Crkvu svoju obdario svetim i vrijednim upraviteljima:

– daj da se kršćani trajno raduju njihovu mudrom vodstvu.

Kad su te sveti pastiri poput Mojsija molili, otpustio si grijehe narodu:

– po njihovu zagovoru neprestano posvećuj i čisti svoju Crkvu.

Svete si svoje pomazao posred braće i Duha si im svoga dao:

– ispuni Duhom Svetim sve upravitelje naroda.

Ti si baština svetih pastira:

– ne daj da bez tebe ostane itko od onih koje si krvlju svojom otkupio.

Ti po pastirima Crkve ovcama svojim daruješ život vječni da ih nitko ne istrgne iz ruke tvoje:

– spasi pokojnike za koje si svoj život položio.

Oče naš…

Spomeni se, Gospodine, dobrote svoje. Ti si gladne nasitio dobrima nebeskim, daj izobiljem svojim obaspi nas koji smo potrebni tvoje pomoći i tvog bogatstva. Po Gospodinu.

Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.