Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Na veselje svemu svijetu!
Krv božanska danas opra
Grijehe svijeta čitavoga.
Pobjedniče, Kralju Kriste,
Dariva raj pokajniku,
Nevjernome vjeru vraća.
Milosrdnom Spasitelju:
Supatnika svoga s križa
U veselje vodi vječno.
Žrtveno, gle, Božje Janje
Na se uze grijehe svijeta,
Smrću svojom svijet da spasi.
Za lijek grijehu velikome
Ljubav Božja Sina daje,
I smrt, evo, život vraća.
Svima bude na spasenje.
Slavnim, Kriste, uskrsnućem
Daruj svoje krštenike.
Slava budi Duhu Svetom.
Darom vječnog uskrsnuća
Sveto Trojstvo nek nas kruni. Amen.
Ili po volji svagdanom nakon vazmene osmine:
Neka kliče od veselja:
Pobjeda, gle, Isusova
Nadvlada smrt, život vrati.
Osvanu nam dan spasenja.
Jaganjčevom krvlju, evo,
Oprani su grijesi svijeta.
Križa znak je znakom slave:
Pobijeđen Krist đavla svlada,
Pobjedu on s nama slavi.
Smrtnicima nada sviće:
Nakon smrti – svi mi znamo –
S Kristom ćemo uskrsnuti.
Uskrsnoga zbog veselja:
Život nema više kraja,
S Kristom svima Uskrs svanu. Amen.
Ps 107 (106). Zahvala: Bog spasava čovjeka iz svake nevolje
Riječ posla sinovima Izraelovim, navješćujući im evanđelje; mir po Isusu Kristu (Dj 10, 36).
I.
Ant. 1. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim (V. V. Aleluja).
Hvalite Gospodina, jer je dobar, *
jer dovijeka je ljubav njegova!
Tako nek reknu svi otkupljenici *
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske
i koje skupi iz svih zemalja, *
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, *
puta ne nalazeć do naseljena grada.
Gladni su bili, žeđu izmoreni, *
duša je klonula u njima.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Pravim ih putem povede *
da stignu ka gradu naseljenu.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti, *
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
U mraku sjeđahu i u tmini, *
sputani bijedom i gvožđima,
jer su prkosili besjedama Božjim *
i prezreli naum Svevišnjega.
Srce im stoga skrši patnjama: *
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Izvede ih iz tmina i mraka, *
raskide okove njihove.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer razbi vrata mjedena *
i gvozdene polomi zasune.
Slava Ocu.
Ant. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim (V. V. Aleluja).
II.
Ant. 2. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova (V. V. Aleluja).
Zbog puta svoga zločinačkog bolovahu oni, *
ispaštahu svoje opačine:
svako se jelo gadilo duši njihovoj, *
do vrata smrti oni dođoše.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Riječ svoju posla da ih ozdravi *
i život im spasi od jame grobne.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Nek prinose žrtve zahvalnice *
i kličući nek djela njegova kazuju!
Oni koji lađama zaploviše morem *
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja, *
čudesa njegova na pučini.
On reče i olujni se vjetar uzvitla *
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, *
u nevolji duša im ginula.
Teturahu i posrtahu kao pijani, *
sva ih je mudrost izdala.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac, *
valovi morski umukoše.
Obradovaše se tišini, *
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, *
neka ga hvale u vijeću staraca!
Slava Ocu.
Ant. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova (V. V. Aleluja).
III.
Ant. 3. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju (V. V. Aleluja).
On pretvori rijeke u pustinju, *
a izvore vodene u žednu zemlju;
plodonosnu zemlju u slanu pustaru, *
zbog zloće žitelja njezinih.
On obrati pustinju u jezero, *
a zemlju suhu u vodene izvore.
I naseli ondje izgladnjele, *
te podigoše grad gdje će živjeti.
Zasijaše njive, posadiše vinograde *
što im doniješe obilnu ljetinu.
I on ih blagoslovi te se namnožiše silno, *
i stada im se ne smanjiše.
Prorijeđeni bjehu i savijeni *
pod teretom zla i nevolje.
Onaj što izlijeva prezir na knezove *
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
Iz nevolje podiže ubogog *
i obitelji ko stada umnoži.
Videć to, čestiti neka se raduju, *
a zloća svaka nek sebi usta začepi!
Tko je mudar, nek o svemu tom razmišlja *
i nek uvidi dobrotu Gospodnju!
Slava Ocu.
Ant. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju (V. V. Aleluja).
Bog nas nanovo rodi za životnu nadu, aleluja.Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih, aleluja.
Treća poslanica blaženoga Ivana, apostola
Živimo po Istini
Starješina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini. Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro, i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. Čuti da moja djeca po Istini žive! – nema mi veće radosti od toga.
Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom, i dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. Jer poradi Imena iziđoše, i ne primaju ništa od pogana. Mi smo, dakle, dužni takve primati, da budemo suradnici Istine.
Pisao sam nešto Crkvi: ali Diotref, koji hoće da bude prvi među njima, ne prima nas. Zato, ako dođem, spočitnut ću mu djela koja čini naklapajući zlobne riječi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braće, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.
Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro čini, od Boga je; tko zlo čini, nije vidio Boga. Za Demetrija svjedoče svi, i sama Istina, a i mi svjedočimo. A znaš da je naše svjedočanstvo istinito.
Mnogo bih ti imao pisati, ali neću da ti pišem crnilom i perom. Nadam se da ću te uskoro vidjeti pa ćemo iz usta u usta govoriti. Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence.
OTPJEV 3 Iv 11; 1 Pt 2, 19
R. Ne nasljeduj zlo, nego dobro. * Tko dobro čini, od Boga je, aleluja.
O. To je, uistinu, milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje. * Tko dobro čini.
Iz Tumačenja o Ivanovu Evanđelju, svetoga Ćirila Aleksandrijskog, biskupa
(Knj. 4, 2: PG 73, 563-566)
Krist dade svoje tijelo za život svih ljudi
Umirem, govori Gospodin, za sve da po sebi sve oživim, i tjelesa svih ljudi otkupim svojim tijelom. Smrt će umrijeti u mojoj smrti, a sa mnom će, govori, razorena ljudska narav uskrsnuti.
Vama sam postao sličan, čovjek naime iz sjemena Abrahamova, da u svemu budem sličan braći. To je pravo shvatio sveti Pavao kad je rekao: Budući dakle da su djeca imala zajedništvo s tijelom i krvlju, to je slično i on imao udjela s njima, da po smrti razori onoga koji je imao vlast smrti – to jest đavla.
I nije se nikad drugačije mogao uništiti onaj koji je imao vlast smrti, dakle sama smrt, da sam Krist nije sebe predao za nas, jedan na otkupljenje svih nas: bio je naime iznad svih.
Stoga u psalmima govori prinoseći sebe Bogu i Ocu za nas kao neokaljanu žrtvu: Žrtva i prinos ne mile ti se, ali si mi tijelo dao. Paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš. Tada rekoh: Evo dolazim.
Raspet je za sve i radi svih da, pošto jedan umre za sve, svi živimo u njemu; nije se moglo dogoditi da bi život bio podložan smrti ili da bi podlegao raspadljivosti po svojoj naravi. Da je on svoje tijelo prinio za život svijeta, saznajemo iz samih njegovih riječi: Oče sveti, reče, sačuvaj ih. I dalje: Za njih posvećujem sebe. Posvećujem se, veli, radi njih i prinosim se kao neokaljana žrtva na ugodan miris. Bilo je posvećeno, odnosno zvalo se svetim, u skladu sa zakonom, ono što se donosilo na oltar. Krist, dakle, prinese svoje tijelo za život svih ljudi, i po njemu je nanovo u nama život proključao. Kako se to dogodilo, reći ću koliko to mogu.
Pošto je životvorna Božja Riječ boravila u tijelu, ona je to tijelo preobrazila u svoje dobro, to jest dala mu je život, te neizrecivim načinom s njime združena, učini ga životvornim da i ono bude u skladu s naravi.
Stoga Kristovo tijelo oživljava one koji su njegovi dionici: odgoni smrt, iako i sam bijaše podložan smrti; uklanja raspadljivost stvarajući u sebi uzrok koji raspadljivost posve uništava.
OTPJEV Iv 10, 14. 15. 10
R. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje ovce * i život polažem za ovce svoje, aleluja.
O. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju. * I život.
Bože, ti svoje vjerne iz krsne vode podižeš na novi život. Štiti ih da odole navalama grijeha i očuvaju dar tvoje posvetne milosti. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.