Navještenje Gospodinovo (Blagovijest) – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 2

Ant. 1. Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, da primimo posinstvo (V. V. Aleluja).

Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?

Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se rote protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:

»Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!«

Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.

Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:

»Ta ja kralja svoga postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.«

Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
»Ti si sin moj, danas te rodih.

Zatraži samo, i dat ću ti pûke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.

Vladat ćeš njima palicom gvozdenom, *
i razbit ih kao sud lončarski.«

Opametite se sada, vi kraljevi, *
urazumite se, suci zemaljski.

Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,

da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima * koji se njemu utječu!

Slava Ocu.

Ant. Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, da primimo posinstvo (V. V. Aleluja).

Ps 19 (18 A)

Ant. 2. Ulazeći u svijet veli: Tijelo si mi pripravio. Evo dolazim, Bože, vršiti volju tvoju (V. V. Aleluja).

Nebesa slavu Božju kazuju, *
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.

Dan danu to objavljuje, *
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije, *
nije ni glas što se može čuti,

al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, *
riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.

Ondje suncu razape šator, †
te ono ko ženik iz ložnice ide, *
ko div kliče kad prelijeće stazu.

Izlazi ono od nebeskog kraja, †
i put mu se opet s krajem spaja, *
ne skriva se ništa žaru njegovu.

Slava Ocu.

Ant. Ulazeći u svijet veli: Tijelo si mi pripravio. Evo dolazim, Bože, vršiti volju tvoju (V. V. Aleluja).

Ps 45 (44)

Ant. 3. U ovome se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu (V. V. Aleluja).

Iz srca mi naviru riječi divne: †
pjesmu svoju ja kralju pjevam, *
jezik mi je ko pisaljka hitra pisara.

Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, †
po usnama ti se milina prosula, *
stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

Pripaši mač uz bedra, junače, *
ogrni se sjajem i veličanstvom!

Zajaši i kreni za istinu, za blagost i pravdu, *
desnica ti tvoja gađa čudesno.

Strelice tvoje prodiru †
u srce kraljevih dušmana, *
narodi padaju pred tobom.

Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, *
i pravedno žezlo –
žezlo je tvoga kraljevstva!

Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, †
stoga Gospodin, Bog tvoj, tebe pomaza *
uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, *
iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.

Kraljevske ti kćeri idu u susret, *
zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.

»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: *
zaboravi svoj narod i dom oca svog!

Zaželi li kralj ljepotu tvoju, †
smjerno se pokloni njemu, *
jer je on gospodar tvoj.

Narod tirski dolazi s darovima, *
naklonost tvoju traže prvaci naroda.«

Sva lijepa korača kći kraljeva *
u haljinama zlatom vezenim.

U haljini od veza šarena kralju je dovode, *
pratnja su joj djevice, drúge njezine.

S veseljem ih vode i s klicanjem, *
u kraljeve dvore ulaze.

Umjesto otaca imat ćeš sinove, *
postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.

Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje, *
hvalit će te narodi u vijeke vjekova.

Slava Ocu.

Ant. U ovome se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu (V. V. Aleluja).

Riječ tijelom postade (V. V. Aleluja).I nastani se među nama (V. V. Aleluja).

Iz Prve knjige Ljetopisa

17, 1-15

Proročanstvo o sinu Davidovu

Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg saveza Gospodnjega pod zavjesama!« Natan odgovori Davidu: »Što ti je god na srcu, čini, jer je Bog s tobom.«

Ali još iste noći dođe Natanu ova Božja riječ: »Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Ti mi nećeš sagraditi kuće da prebivam u njoj. Nisam nikad prebivao u kući otkako sam izveo Izraela iz Egipta pa do današnjega dana, nego sam išao od šatora do šatora i od prebivališta do prebivališta. Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu riječ rekao nekom od Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu, i kazao: ‘Zašto mi ne sagradite kuću od cedrovine?’

Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš nad mojim izraelskim narodom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. Odredit ću prebivalište svome izraelskom narodu i posadit ću ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Pokorit ću sve tvoje neprijatelje i učinit ću te velikim.

Gospodin će ti podići dom. Jer kad se ispune tvoji životni dani i dođe vrijeme da počineš kod otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će biti između tvojih sinova, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. On će mi sagraditi dom, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od tvoga prethodnika. Utvrdit ću ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i prijestolje će mu čvrsto stajati zasvagda.«

Natan prenese Davidu sve te riječi i cijelo viđenje.

OTPJEV Usp. Lk 1, 26-32

R. Poslan bî anđeo Gabriel k Djevici Mariji zaručenoj s Josipom da joj navijesti riječ. I Djevica se prestraši od svjetla. Ne boj se, Marijo, našla si milost u Boga: * Evo, začet ćeš i roditi, i zvat će se Sin Svevišnjega (V. V. Aleluja).
O. Zdravo, Marijo, milosti puna. Gospodin s tobom. * Evo.

Iz Pisamâ svetoga Leona Velikog, pape

(Pismo 28. Flavijanu, 3-4: PL 54, 763-767)

Otajstvo našeg izmirenja

Veličanstvo uze poniznost, snaga slabost, vječnost smrtnost. Da bi bio dokinut dug našega stanja, nepovrediva je narav sjedinjena naravi koja podliježe patnji. Tako će moći – to je doličan lijek za nas – jedan i isti posrednik između Boga i ljudi, čovjek Isus Krist, i umrijeti poradi jednoga, a radi drugoga neće moći umrijeti.

Pravi se dakle Bog rodio u cjelovitoj i potpunoj naravi pravoga čovjeka. Cjelovit je u svojem, potpun u našem. Našim nazivamo ono što je Stvoritelj od početka u nama sazdao i što je uzeo da bi popravio.

Od onog što je zavodnik unio i zavedeni čovjek prihvatio ni traga nije bilo na Spasitelju. Ne znači da je bio dionik naših prijestupa ako je uzeo udio u ljudskim slabostima.

Uzeo je lik sluge, ali ne gnusobu grijeha. Ljudsko je povećao ne umanjujući božansko, jer ono sniženje kojim se nevidljivi učinio vidljivim i kojim je Stvoritelj i Gospodar svemira htio biti jedan od smrtnika, bilo je naklonjenost smilovanja, a nipošto umanjenje vlasti. Prema tome onaj isti koji je, ostajući u Božjem liku, načinio čovjeka, taj je postao čovjekom u liku sluge.

Ulazi dakle u ove najniže dijelove svijeta Sin Božji koji doduše silazi s nebeskog sjedišta, ali ne napušta očinsku slavu. Rođen je novim redom i novim rođenjem.

Novim redom jer nevidljivi u svome postade vidljiv u našem; neobuhvatljivi htjede biti obuhvaćen; koji je prije vremena, u vremenu započe biti; Gospodar je svemira zasjenjujući neizmjernost svoga veličanstva uzeo na se lik sluge; netrpni Bog udostojao se biti čovjek koji može trpjeti i besmrtni se je podložio zakonima smrti.

Onaj naime koji je pravi Bog, on je i pravi čovjek, i u tom jedinstvu nema laži, jer su ujedinjene i nizina čovjeka i visina božanstva.

Kao što se naime Bog smilovanjem ne mijenja, tako ni dostojanstvo ne poništava čovjeka. Čini naime jedan i drugi lik, s uzajamnim zajedništvom, što mu je vlastito: Riječ dakako obavlja što njoj pripada, a tijelo izvodi što je tijelu vlastito.

Jedno od to dvoje blista čudesima, a drugo podliježe nepravdama. I tako kao što Riječ ne odstupa od jednakosti s očinskom slavom, isto tako tijelo nije ostavilo narav našega roda.

Jedan i isti je – to treba često isticati – uistinu Božji Sin i uistinu Sin Čovječji. Bog time što u početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ, a čovjek po onome Riječ je postala tijelo, i stanovala u nama.

OTPJEV

R. Djevo Marijo, primi riječ koju ti je Gospodin prenio po anđelu. Začet ćeš i roditi Boga i čovjeka ujedno. * I blaženom ćeš se zvati među svim ženama (V. V. Aleluja).
O. Rodit ćeš Sina i ostat ćeš djevicom; postat ćeš trudna i bit ćeš vazda netaknuta majka. * I blaženom.

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Bože, ti si htio da tvoja Riječ uzme ljudsku narav u krilu Djevice Marije. Udijeli nam, da svoga Otkupitelja priznajemo Bogom i čovjekom te budemo dionici njegove božanske naravi. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.