Vazmeno bdjenje nadomješta Službu čitanja. Stoga oni koji nisu sudjelovali u svečanom Vazmenom bdjenju čitaju iz obreda Vazmenog bdjenja barem četiri čitanja s njihovim hvalospjevima i molitvama. Dobro je izabrati čitanja koja ovdje donosimo. Ova Služba počinje odmah s čitanjima.
Iz Knjige Izlaska
14, 15–15, 1a
Izraelci iđahu posred mora po suhu
U one dane: Reče Gospodin Mojsiju: »Zašto vičeš k meni? Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje, da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospod, kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«
Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske, i postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći.
Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem, dok je Gospodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci iđahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem zdesna i slijeva. Egipćani, svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca! – poviču Egipćani – jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!«
Tada će Gospodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more, da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more, i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. Izraelci pak hodahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem zdesna i slijeva.
Tako Gospodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael o silnoj moći koju Gospodin pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.
Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:
Hvalospjev (Izl 15, 1-6. 17-18)
Ant. Zapjevat ću Gospodinu jer se slavom proslavio! †
Zapjevat ću Gospodinu *
jer se slavom proslavio!
† Konja i konjanika *
u more on je vrgao!
Moja je snaga, moja pjesma – Gospodin, *
jer je mojim postao izbaviteljem.
On je Bog moj, njega ja ću slaviti; *
on je Bog oca moga, njega ću veličati.
Gospodin je ratnik, *
Jahve je ime njegovo.
Kola faraonova i vojsku mu u more baci; *
cvijet njegovih štitonoša potonu
u moru Crvenom.
Valovi ih prekriše; *
poput kamena u morske potonuše dubine.
Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodiči; *
desnica tvoja, Gospodine,
raskomada dušmana.
Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine, *
na mjestu koje ti, Gospodine,
svojim učini Boravištem,
Svetištem, Gospodine,
tvojom rukom sazidanim. *
Vazda i dovijeka Gospodin će kraljevati.
Ant. Zapjevat ću Gospodinu jer se slavom proslavio!
Bože, u svjetlu Novoga zavjeta vidimo smisao tvojih davnih čudesa: Crveno more predstavlja krsnu vodu, a narod židovski, oslobođen od ropstva, predoznačuje kršćanski narod. Daj da po vjeri svi narodi svijeta postanu odabrani narod i preporode se na nov život darom tvoga Duha. Po Kristu Gospodinu našem.
Iz Knjige proroka Ezekiela
36, 16-28
Poškropit ću vas vodom čistom i dat ću vam novo srce
Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, kada dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. I zato na njih izlih gnjev svoj zbog kumira kojima je oskvrnuše. Rasijah ih među narode, i raspršiše se po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. Ali među svim narodima u koje dospješe oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: ‘To je Gospodnji narod, a morade izići iz zemlje Gospodnje’. I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe.
Reci zato domu Izraelovu: Ovako govori Gospodin Bog: Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. Ja ću posvetiti ime svoje veliko, oskvrnuto među narodima, vi ga oskvrnuste posred njih! I znat će narodi da sam ja Gospodin – riječ je Gospodina Boga – kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju.
Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja i dovesti vas u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših.
Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.
Ps 42 (41), 2-3. 5bcd; 43 (42), 3-4
Ant. Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom! †
Kao što košuta žudi za izvor-vodom, *
tako duša moja čezne, Bože, za tobom!
† Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: *
o kada ću doći i lice Božje gledati?
Duša moja gine kad se spomenem *
kako koračah u mnoštvu
predvodeć ga k Domu Božjemu.
Pošalji svjetlost svoju i vjernost: nek me vode, *
nek me dovedu na tvoju svetu goru,
u šatore tvoje!
I pristupit ću Božjem žrtveniku, *
Bogu, radosti svojoj.
Citrom ću slaviti tebe, *
Bože, o Bože moj!
Ant. Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom!
Bože, jakosti nepromijenjena i svjetlo bez zalaza, pogledaj na otajstvo cijele Crkve; ostvari što si odvijeka naumio i u miru izvrši djelo ljudskog spasenja. Nek cijeli svijet iskusi i vidi: što je palo, ti pridižeš; što je staro, pomlađuješ, a rasuto vraćaš u cjelinu po Kristu koji je početak svemu. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Iz Poslanice Rimljanima blaženoga Pavla apostola
6, 3-11
Krist uskrsnuvši od mrtvih više ne umire
Braćo! Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo, dakle, zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.
Ako smo, doista, s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet, da onemoća ovo grešno tijelo, te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.
Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!
Ps 118 (117), 1-2. 16ab-17. 22-23
Ant. Aleluja, aleluja, aleluja.
Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, *
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov: *
»Vječna je ljubav njegova!«
Gospodnja me uzdignu desnica, *
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti, *
i kazivat ću djela Gospodnja.
Kamen koji odbaciše graditelji, *
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo: *
kakvo čudo u očima našim!
Ant. Aleluja, aleluja, aleluja.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
28, 1-10
Uskrsnu od mrtvih i ide pred vama u Galileju
Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.
A anđeo progovori ženama: »Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao, pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da ùskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.«
One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima.
Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Bože, ti si danas po svojem Jedinorođencu pobijedio smrt i nama otvorio pristup vječnom životu. Zato slavimo blagdan njegova uskrsnuća: obnovi nas, molimo, svojim Duhom i daj da i mi uskrsnemo u svjetlo života. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.