Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
I vrijeme ovo obnovno
Da ozdravi svijet mlitavi
Odricanjem darežljivim.
Krist svojim svjetlom obasja
I korizmenom pokorom
On liječi srca ranjena.
Prionuti uz pokoru,
Da Prijelaz sretni slavimo
U vječnom Vazmu pobjedom.
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Ps 1. Dva puta
Blaženi oni koji, u križ se uzdajući, siđoše u vodu (Pisac iz 2. st.).
Ant. 1. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, †
ne staje na putu grešničkom *
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjemu, *
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno
pokraj vódâ tekućica *
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene, *
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! *
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Stoga se opaki neće održati na sudu, *
ni grešnici u zajednici pravednih.
Jer Gospodin zna put pravednih, *
a propast će put opakih.
Slava Ocu.
Ant. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.
Ps 2. Mesija – kralj i pobjednik
Rote se na svetoga Slugu tvoga Isusa, kog pomaza (Dj 4, 27).
Ant. 2. Kralja svog postavih nad Sionom.
Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?
Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se ròtē protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:
»Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!«
Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.
Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:
»Tȁ ja kralja svog postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.«
Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
»Ti si sin moj, danas te rodih.
Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.
Vladat ćeš njima palicom gvozdenom, *
i razbit ih kao sud lončarski.«
Opametite se sada, vi kraljevi, *
urazumite se, suci zemaljski.
Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,
da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima * koji se njemu utječu!
Slava Ocu.
Ant. Kralja svog postavih nad Sionom.
Ps 3. Gospodin je štit moj
Isus usnu i probudi se iza sna smrti, jer Gospodin bijaše zaklon njegov (Sv. Irenej).
Ant. 3. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.
Gospodine, koliko je tlačitelja mojih, *
koliki se podižu na me!
Mnogi su što o meni zbore: *
»Nema mu spasenja u Bogu!«
Ti si ipak štit moj, Gospodine; *
slavo moja, ti mi glavu podižeš.
Iza sveg glasa Gospodinu zavapih, *
i on me usliša sa svete gore svoje.
Sad mogu leć i usnuti, *
i onda se probudit, jer me Gospodin drži.
Ne bojim se tisuća ljudi *
što me opsjedaju dušmanski.
Ustani, Gospodine! *
Spasi me, o Bože moj!
Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, *
opakima zube razbijaš.
U Gospodinu je spasenje: *
na tvom narodu tvoj je blagoslov!
Slava Ocu.
Ant. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.
Kad budem uzdignut sa zemlje.Sve ću privući k sebi.
Iz Poslanice Hebrejima
12, 14-29
Pristup brdu živoga Boga
Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina! Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge, da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik, kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo. Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen, jer nije našao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama tražio.
Jer, niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, ni ječanju trublje i tutnjavi riječi. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori, jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinče dotakne brda, neka se kamenuje! I prizor bijaše tako strašan da Mojsije reče: »Strah me je i dršćem!«
Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđelâ, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novog Saveza – Isusu, i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove.
Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa. Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo. Ono »još jednom« pokazuje da će, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano, da ostane ono neuzdrmljivo.
Zato, jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost, iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem. Jer, Bog je naš oganj što proždire.
OTPJEV Pnz 5, 23. 24; usp. Heb 12, 22
R. A vi, kad čuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, pristupiste Mojsiju i rekoste: * Gospodin, Bog naš, očitovao nam je, eto, svoju slavu i svoju veličajnost.
O. Sad ste pristupili gori Sionu i brdu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom. * Gospodin.
Iz Rasprave o Ivanovu Evanđelju, svetog Augustina, biskupa
(Razl. 84, 1-2: CCL 36, 536-538)
Savršena ljubav
Predraga braćo, savršenu ljubav kojom moramo ljubiti jedan drugoga označio je Gospodin kad je rekao: Nitko nema veće ljubavi od ove, da svoj život dade za svoje prijatelje. Iz toga slijedi ono što je isti evanđelist Ivan napisao u svojoj poslanici: Kao što je Krist dao svoj život za nas, tako i mi moramo dati život za braću ljubeći jedan drugoga kao što je nas ljubio onaj koji je položio svoj život za nas.
O tom čitamo u Salomonovim Poslovicama: Ako sjedneš večerati za velikašev stol, dobro pazi što je izneseno preda te. Uzimlji jelo, ali znaj da i ti njemu moraš tako isto pripremiti. Koji je to stol velikašev, ako ne ovaj s kojega uzimljemo tijelo i krv onoga koji je dao svoj život za nas? A što drugo znači za taj stol sjesti, nego ponizno pristupiti? A što znači dobro paziti što se preda te iznosi, nego dostojno promatrati toliku milost? A što znači tako uzimati da znaš kako moraš i ti to isto pripremiti, negoli ono što sam već rekao, da je Krist dao za nas svoj život, pa da tako i mi moramo dati svoj život za braću? Tako govori i apostol Petar: Krist je bio mučen za nas i ostavio nam je primjer da slijedimo njegove stope. Eto, to znači isto pripremiti. To su sveti mučenici žarkom ljubavlju činili. Ne dolikuje da uzalud svetkujemo njihove spomendane, nego pristupajući istom stolu i hraneći se na istoj gozbi treba da i mi kao i oni isto pripravimo.
Zato ih i spominjemo kod toga istog stola, a jednako i one koji su u miru usnuli, da za njih molimo, no još više da oni mole za nas da slijedimo njihove stope. Oni su izvršili stupanj ljubavi za koji je Gospodin rekao da ne može biti većega. Dali su svojoj braći što su od Gospodnjeg stola primili.
To ne treba razumjeti kao da mi možemo biti jednaki Gospodinu Isusu, ako za njega podnesemo mučeništvo i prolijemo krv. On je imao vlast predati svoj život i opet ga uzeti, a mi ne živimo koliko hoćemo i umiremo protiv svoje volje. On je umirući u sebi smrt uništio, a mi se njegovom smrću oslobađamo od smrti. Njegovo tijelo nije bilo podložno raspadanju, a naše će se poslije raspadanja na svršetku svijeta po njemu obući u neraspadljivost. On nas nije trebao da nas spasi, a mi bez njega ne možemo ništa učiniti.
On koji je lozov panj predao se nama mladicama, jer mi bez njega ne možemo imati život.
Napokon, premda braća umiru za braću, ipak se krv mučenika ne prolijeva za oproštenje grijeha njihove braće, a on je to za nas učinio. U tom ga nemamo što nasljedovati, nego se dičiti što nam je to dao. A što su mučenici za braću svoju krv prolijevali, u tom su samo uzvratili ono što su s Gospodnjeg stola primili. Ljubimo, dakle, jedan drugoga, kako je Krist nas ljubio i predao sama sebe za nas.
OTPJEV 1 Iv 4, 9. 11. 10
R. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. * Ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.
O. Bog je prvi ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. * Ako je.
Bože, tvoj je Sin podnio za nas muku križa, da nas otme od đavolske vlasti: podaj nam milost uskrsnuća. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.