Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
I vrijeme ovo obnovno
Da ozdravi svijet mlitavi
Odricanjem darežljivim.
Krist svojim svjetlom obasja
I korizmenom pokorom
On liječi srca ranjena.
Prionuti uz pokoru,
Da Prijelaz sretni slavimo
U vječnom Vazmu pobjedom.
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Ps 104 (103). Pohvala Bogu Stvoritelju
Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta (2 Kor 5, 17).
I.
Ant. 1. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina! *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.
Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;
na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.
Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.
Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.
Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem.
II.
Ant. 2. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, *
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku *
i bilje na korist čovjeku,
da izvede kruh iz zemlje *
i vino što razvedruje srce čovječje;
da od ulja lice zasja, *
i da kruh okrijepi srce čovjeku.
Stabla se Gospodnja napajaju hranom, *
cedri libanonski koje on zasadi.
Ondje se ptice gnijezde, *
u čempresu dom je rodin.
Visoki bregovi daju kozorogu, *
a pećine jazavcu sklonište.
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena, *
i sunce znade kada ima zaći.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, *
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Lavići riču za plijenom *
i od Boga hranu traže.
Kad sunce ograne, nestaju *
i liježu na ležaje.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao *
i na rad do večeri.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje.
III.
Ant. 3. I vidje Bog sve što je učinio i bijaše veoma dobro.
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! †
Sve si to mudro učinio: *
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka, †
u njemu vrve gmazovi bez broja, *
životinje male i velike.
Onud prolaze nemani, *
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
I sva ova bića željno čekaju *
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru: *
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru, †
ako dah im oduzmeš, ugibaju, *
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, *
i tako obnavljaš lice zemlje.
Neka dovijeka traje slava Gospodnja: *
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
On pogleda zemlju, i ona se potrese, *
dotakne bregove, oni se zadime.
Pjevat ću Gospodinu dokle god živim, *
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Bilo mu milo pjevanje moje! *
Ja ću se radovati Gospodinu.
Nek zločinci sa zemlje nestanu, †
i bezbožnika nek više ne bude!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. I vidje Bog sve što je učinio i bijaše veoma dobro.
Kad budem uzdignut sa zemlje.Sve ću privući k sebi.
Iz Poslanice Hebrejima
10, 1-18
Posvećeni smo Kristovim prinosom
Braćo, budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sâm lik zbiljnostî, on uistinu žrtvama koje se – iz godine u godinu iste – neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju. Tȁ ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijehâ? Ali, po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe.
Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijehâ. Zato On, ulazeći u svijet, veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!«
Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice – koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.
I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijehâ. A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje njegovim nogama. Jednim, uistinu, prinosom zasvagda usavrši posvećene.
A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je, doista, rekao: »Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana«, Gospodin govori: »Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati.« A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.
OTPJEV Heb 10, 5. 6. 7. 4 (Ps 40, 7-8)
R. Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: * Evo dolazim vršiti, Bože, volju tvoju.
O. Krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijehâ. Zato Krist, ulazeći u svijet, veli: * Evo.
Iz Govorâ svetoga Andrije Kretskog, biskupa
(Govor 9, o granama palmi: PG 97, 990-994)
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, Kralj Izraelov
Dođite da uziđemo zajedno na goru Maslinsku, da iziđemo u susret Kristu koji se danas vratio iz Betanije i uputio se prema časnoj i blaženoj Muci u kojoj će svojevoljno dovršiti otajstvo našega spasenja.
Svojevoljno se uputio prema Jeruzalemu Onaj koji je radi nas sišao s nebesa da nas, koji ležimo nisko, zajedno sa sobom uzvisi, kako Sveto pismo govori, nad svako poglavarstvo i vlast i silu i nad svako ime.
Nije došao na uzvišen i svečan način kao da traži slavu. Rečeno je o njemu: Neće se prepirati, neće vikati, nitko neće čuti njegova glasa, nego će biti blag i ponizan, njegov će ulazak resiti priprosta haljina i jednostavno držanje.
Požurimo, dakle, i mi zajedno s njim koji se žuri prema Muci i nasljedujmo one koji su mu izišli u susret. Ne na taj način da po putu prostiremo mladice maslina, tkanine, nakite ili palmine grane, nego koliko god možemo, prostrimo se mi sami poniznom dušom, iskrenim srcem i pravom nakanom, da primimo Riječ koja dolazi, da na neki način dohvatimo Boga koji se nikada potpuno ne može dohvatiti.
On koji je krotak veseli se što nam se može pokazati kao krotak. Uzišao je prema zapadu naše najdublje bijede, da bi se nastanio među nama i da bi nas drugovanjem s nama privukao k sebi i učinio sličnima sebi.
Premda je on svojim odlaskom kao prvina našega ljudskog bića uzišao na nebo prema istoku, to jest prema svojoj slavi i božanstvu, ipak ne prestaje ljubiti ljudski rod dokle god ljudsku narav iz zemaljske bijede ne podigne u uzvišenu slavu i zajedno sa sobom ne uzveliča.
Na taj način mi predajemo Kristu sami sebe, a ne svoje haljine, odsječene grane ili grmlje što za kratko vrijeme veseli oči, ali brzo izgubi svježinu. Naprotiv oblačimo njegovu milost i njega samoga, jer svi koji ste se u Kristu krstili Krista ste obukli.
Rasprostrimo se poput haljina pred njegovim nogama.
Prije smo bili u grijehu crveni kao purpur, a oprani spasonosnim krštenjem postali smo bijeli kao vuna. Prinesimo pobjedniku smrti pobjedne zasluge, a ne grane palmi.
Mašući duhovnim granama našega srca govorimo i mi svakog dana svete riječi zajedno s dječacima: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, Kralju Izraelov.
OTPJEV Iv 12, 12. 13; Mt 21, 8. 9
R. Kad je narod čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, iziđe mu u susret. Silan svijet prostrije svoje haljine putem, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih putem te klicahu: * Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u Ime Gospodnje!
O. Mnoštvo pred njim i za njim klicaše: * Hosana.
Svemogući vječni Bože, poslušan tvojoj volji naš je Spasitelj uzeo tijelo, ponizio sama sebe i podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor njegova poniženja, s njime zajedno trpimo i postignemo slavu uskrsnuća. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.