Cvjetnica — Nedjelja Muke Gospodnje – I. večernja

Cvjetnica — Nedjelja Muke Gospodnje

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Ps 119 (118), 105-112. XIV. (Nun). Pohvala Božjem zakonu

Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge (Iv 15, 12).

Ant. 1. Toliko vremena bijah s vama, u hramu naučavah, i ne uhvatiste me; mene bičevana vodite da me razapnete.

Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka *
i svjetlo mojoj stazi.

Kunem se, i riječ ću održati: *
pravedne ću tvoje slijedit odluke.

U nevolji sam velikoj, Gospodine, *
po riječi me svojoj poživi.

Prinose usta mojih primi, Gospodine, *
uči me sudovima svojim.

Život mi je u pogibelji neprestanoj, *
ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.

Grešnici mi postaviše zamku, *
ali ne skrećem od tvojih naredaba.

Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, *
ona su radost mome srcu.

Prignuh srce da vrši naredbe tvoje *
uvijek i do kraja.

Slava Ocu.

Ant. Toliko vremena bijah s vama, u hramu naučavah, i ne uhvatiste me; mene bičevana vodite da me razapnete.

Ps 16 (15). Gospodin – moja baština

Bog ga uskrisi, oslobodivši ga grozote smrti (Dj 2, 24).

Ant. 2. Bog mi je pomoćnik, i zato se ne postidjeh.

Čuvaj me, Bože, *
jer se tebi utječem.

Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar, *
nema mi blaženstva bez tebe!«

Svetima na zemlji, odličnim ljudima *
sva naklonost moja!

Gomilaju patnje svoje *
koji slijede bogove tuđe.

Ja ljevanicâ njihovih nalijevat neću, *
ime im spominjat neću usnama.

Gospodin mi je baština i čaša: *
ti u ruci držiš moju sudbinu.

Na divnu zemlju padoše mi konopi, *
vrlo mi je mila moja baština.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje, *
te me i noću srce opominje.

Gospodin mi je svagda pred očima; *
jer mi je zdesna da ne posrnem.

Stog mi se raduje srce i kliče duša, *
pa i tijelo mi spokojno počiva.

Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju *
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu života, †
puninu radosti lica svoga, *
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Slava Ocu.

Ant. Bog mi je pomoćnik, i zato se ne postidjeh.

Hvalospjev (Fil 2, 6-11). Vazmeno otajstvo

Ant. 3. Gospodin Isus ponizi sama sebe postavši poslušan do smrti, smrti na križu.

Isus Krist, trajni lik Božji, *
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni«

uzevši lik sluge, †
postavši ljudima sličan: *
obličjem čovjeku nalik,

ponizi sam sebe, †
poslušan do smrti, *
smrti na križu.

Zato ga Bog preuzvisi †
i darova mu Ime, *
Ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo

prigne svako koljeno *
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ,

i svaki će jezik priznati: *
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.

Slava Ocu.

Ant. Gospodin Isus ponizi sama sebe postavši poslušan do smrti, smrti na križu.

Tȁ znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše, doduše, predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas koji po njemu vjerujete u Boga, koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.

Klanjamo ti se, Kriste, * i blagoslivljamo te. Klanjamo.Jer si svojim križem otkupio svijet. * I blagoslivljamo te. Slava Ocu. Klanjamo.

Ant. Zdravo, Kralju naš, Sine Davidov! Ti si Otkupitelj svijeta. Tebe su proroci prorekli da ćeš doći kao Spasitelj.

Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu

Veliča * duša moja Gospodina

i klikće duh moj *

u Bogu mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje: *

odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni, *

sveto je ime njegovo.

Od koljena do koljena dobrota je njegova *

nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje, *

rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja, *

a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima, *

a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga, *

kako obeća ocima našim:

spomenuti se dobrote svoje *

prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Zdravo, Kralju naš, Sine Davidov! Ti si Otkupitelj svijeta. Tebe su proroci prorekli da ćeš doći kao Spasitelj.

Kad je Krist imao podnijeti muku, vidjevši Jeruzalem, zaplače nad njim jer nije spoznao vrijeme svoga pohođenja. Njemu se poklonimo, za svoje se grijehe pokajmo i zamolimo ga:

Smiluj se, Gospodine, svome narodu.

Kao što kvočka sakuplja piliće svoje, tako si i ti htio sabrati sinove jeruzalemske;

– nauči sve ljude da spoznaju vrijeme tvoga pohođenja.

Ne napuštaj svojih vjernih koji su tebe ostavili;

– obrati nas, Bože naš, i mi ćemo se tebi vratiti.

Svojom si mukom svijetu milost udijelio;

– daj da trajno živimo od tvoga Duha koga si nam ulio po krštenju.

Svojom mukom udijeli vjernicima da trape svoje udove

– te spremnije idu u susret proslavi tvoga uskrsnuća.

Ti kraljuješ u slavi Očevoj;

– sjeti se svih onih koji danas umriješe.

Oče naš…

Svemogući vječni Bože, poslušan tvojoj volji naš je Spasitelj uzeo tijelo, ponizio sama sebe i podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor njegova poniženja, s njime zajedno trpimo i postignemo slavu uskrsnuća. Po Gospodinu.

Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.