Četvrtak, 4. korizmeni tjedan – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega

U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37).

I.

Ant. 1. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.

Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,

o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,

a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.

Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,

već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.

Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.

Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.

U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.

Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.

Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.

Slava Ocu.

Ant. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.

II.

Ant. 2. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.

A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.

Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.

Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.

U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.

Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.

Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.

Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva

zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.

Slava Ocu.

Ant. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.

III.

Ant. 3. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!

Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,

niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.

Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:

zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!

Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.

Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!

Slava Ocu.

Ant. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!

Tko razmišlja o Zakonu Gospodnjem.U svoje će vrijeme donijeti plod.

Iz Knjige Brojeva

13, 1-4a. 18-34

Uhode idu u kanaansku zemlju

U one dane narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu. Ondje Gospodin reče Mojsiju: »Pošalji ljude, po jednoga čovjeka iz pojedinog pradjedovskog plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima. Pošaljite sve njihove glavare!«

Na Gospodnju zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Svi ti ljudi bijahu glavari Izraelaca. Posla ih Mojsije da izvide kanaansku zemlju pa im reče: »Idite gore u Negeb, onda se popnite na brdo. Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj živi jak ili slab, malobrojan ili mnogobrojan? Kakva je zemlja u kojoj živi: dobra ili rđava? Kakvi su gradovi u kojima borave: otvoreni ili utvrđeni? Kakvo je tlo: plodno ili mršavo? Ima li po njemu drveća ili nema? Odvažni budite i ponesite plodova te zemlje.«

Bilo je upravo vrijeme ranog grožđa. Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba, koji je na ulazu u Hamat. Popnu se u Negeb i dođu do Hebrona, gdje su se nalazili Ahiman, Šešaj i Talmaj, Anakovi potomci. – Hebron je osnovan sedam godina prije nego Soan u Egiptu. – Kada stigoše u Dolinu Eškol, odrezaše ondje lozu s grozdom i ponesoše ga, udvoje, na motki; ponesoše i mogranja i smokava. Ono se mjesto prozva Dolina Eškol, zbog grozda koji su ondje Izraelci odrezali.

Nakon četrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviđali. Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeš, u Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvještaj, a onda im pokažu plodove zemlje. Izvijeste ga oni: »Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova. Ali je jak narod koji u onoj zemlji živi, gradovi su utvrđeni i vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove. Amalečani borave u negepskom kraju; Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duž Jordana.«

Kaleb ušutka narod oko Mojsija i progovori: »Krenimo ne oklijevajući i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati!« Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: »Ne možemo ići na onaj narod, jer je jači od nas.«

I počnu ozloglašivati Izraelcima zemlju koju su izviđali: »Zemlja kroz koju smo prošli da je izvidimo, zemlja je što proždire svoje stanovništvo. Sav narod što ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa. Vidjesmo ondje i divove – Anakovo potomstvo od divova. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima.«

OTPJEV Pnz 1, 31. 32. 26. 27

R. U pustinji te Gospodin, Bog tvoj, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića. * Ali, unatoč tome, vi niste imali pouzdanja u Gospodina, Boga svoga.
O. Ali vi niste htjeli onamo već ste nevjerni rogoborili protiv naredbe Gospodina, Boga našega. * Ali, unatoč.

Iz Govorâ svetoga Leona Velikog, pape

(Govor 15, O muci Gospodnjoj, 3-4; PL 54, 366-367)

Promatranje Gospodnje muke

Pravi štovatelj Gospodnje muke tako mora uprijeti oči srca u raspetog Isusa da spozna da je Isusovo tijelo njegovo vlastito tijelo.

Nek sve što je na zemlji uzdrhti u muci svoga Otkupitelja. Nek popucaju stijene nevjernih pameti i nek oni koje pritiskahu grobovi smrtonosni poskoče, jer su spone uništene. Sad nek se pojave u svetome gradu, a to je Crkva Božja, znaci budućeg uskrsnuća, i to što se ima zbiti s tijelima, nek je i u srcima.

Nikome tko je slab nije zanijekana pobjeda križa, niti ima koga kome ne bi bila od pomoći Kristova molitva. Ona je bila od koristi mnogima koji su se na nj okomili, od kolike će tek pomoći biti onima koji se njemu obraćaju?

Neznanje je iščezlo, poteškoća je ublažena i sveta je Kristova krv ugasila onaj ognjeni mač koji je zatvarao predio života. Tama je drevne noći ustuknula pred pravim svjetlom.

Kršćanski je puk pozvan k bogatstvima raja. Svima je preporođenima iznova omogućen povratak u izgubljenu domovinu, ako netko sam za se ne zatvori put koji je vjera razbojnika znala otvoriti.

I da nas ne bi brige sadašnjeg života čas sa zebnjom čas oholo tako obuzele te se ne bismo svim srcem trudili slijediti njega kao uzor, da se upriličimo svome Otkupitelju. Ništa nije učinio ili podnio što ne bi bilo za naše spasenje, kako bi sila koja je bila u glavi prešla i na tijelo. Jer prije svega, koga je od ljudi, osim nevjernika, ostavilo bez svoga smilovanja samo ono uzimanje u božanstvo naše naravi time što je Riječ postala tijelo i stanovala u nama? Tko je taj čija narav nije s Kristom zajednička, ako prima onoga koji je uzeo našu bît i preporođen je onim Duhom kojim je on rođen? A onda tko u njemu ne raspoznaje svoje slabosti? Tko ne vidi da je imao oblik sluge onaj koji je uzimao hranu, imao potrebu za odmorom u snu, zabrinutost u tuzi, suze radi sažaljenja?

Budući da je našu narav trebalo izliječiti od starih rana i očistiti od nečistoće grijeha, Jedinorođenac je Božji tako postao sin čovječji da uistinu nije ostao ni bez istinske ljudskosti ni bez punine božanstva.

Nama koristi što je mrtav ležao u grobu i što je treći dan uskrsnuo kao i to da je uzašao nad sve visine neba i sjedi s desna Očeva veličanstva. Idemo li putem njegovih zapovijedi i ako se ne stidimo priznati ono što je u tjelesnoj poniznosti učinio za naše spasenje, bit ćemo također sudionici njegove slave. Bez ikakve sumnje ispunit će što je rekao: Svakog tko me prizna pred ljudima, i ja ću priznati pred svojim Ocem koji je na nebu.

OTPJEV 1 Kor 1, 18. 23

R. Besjeda križa ludost je onima koji propadaju, * a nama, spasenicima, sila je Božja.
O. Mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost. * A nama.

Gospodine, upućujemo ti poniznu molbu: obrati nam srca pokorom i utvrdi nas u dobrim djelima da vršimo tvoje zapovijedi i zdravi prispijemo vazmenim blagdanima. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.