Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Gospodin s križa: Žedan sam!
Na molitvu se skupljamo
Da pravde uvijek žeđamo.
Naš Spasitelju, očuvaj.
Gladovat daj nam za tobom,
I gladne sobom nasiti.
Toplinom svojom, Duše Svet,
Raspali srca ledena
I vatru stišaj požuda.
Po Kristu Oca svojega!
O moćna sveta Trojice,
Pomozi svojim slugama! Amen
Ps 119 (118), 137-144. XVIII. (Sade)
Ant. Života mi moga, govori Gospodin, nije meni do smrti grešnikove, nego da se odvrati od zloga puta svoga i da živi.
Pravedan si, Gospodine, *
i pravi su sudovi tvoji.
Dao si Zakon pravedan *
i vjeran veoma.
Revnost me moja izjeda, *
jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje.
Tvoje su riječi prokušane veoma, *
zato ih tvoj sluga ljubi.
Malen sam i prezren, *
ali naredaba tvojih ne zaboravljam.
Pravda je tvoja pravda vječita, *
i Zakon tvoj sama istina.
Tjeskoba me i nevolja snađe, *
al’ tvoje su zapovijedi uživanje moje.
Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva, *
prosvijetli me, i živjet ću.
Slava Ocu.
Ps 88 (87). Vapaj iz nevolje
Ovo je vaš čas i vlast Tminâ (Lk 22, 53).
I.
Gospodine, Bože moj, vapijem danju, *
a noću naričem pred tobom.
Neka dopre do tebe molitva moja, *
prigni uho k vapaju mome.
Jer mi je duša zasićena patnjama, *
moj se život bliži Podzemlju.
Broje me k onima što u grob silaze, *
postadoh sličan nemoćniku.
Među mrtvima moj je ležaj, *
poput ubijenih što leže u grobu,
kojih se više ne spominješ, *
od kojih si ustegao ruku.
Smjestio si me u jamu duboku, *
u tmine, u bezdan.
Teško me pritišće ljutnja tvoja, *
i svim me valima svojim prekrivaš.
Slava Ocu.
II.
Udaljio si od mene znance moje, †
ȕčini da im gnusan budem: *
zatvoren sam, ne mogu izaći.
Od nevolje oči mi gasnu: †
vapijem k tebi, Gospodine, iz dana u dan, *
za tobom ruke pružam.
Zar na mrtvima činiš čudesa? *
Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? *
O vjernosti tvojoj u Propasti?
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja *
i tvoja pravda u Zaboravu?
Ipak ja vapijem k tebi, Gospodine, *
prije jutra molitvom te pretječem.
Zašto, Gospodine, odbacuješ dušu moju? *
Zašto sakrivaš lice od mene?
Bijedan sam i umirem već od dječaštva, *
klonuh noseći tvoje strahote.
Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, *
strahote me tvoje srvaše,
okružuju me kao voda sveudilj, *
optječu me svi zajedno.
Udaljio si od mene prijatelja i druga: *
mrak mi je znanac jedini.
Slava Ocu.
Ant. Života mi moga, govori Gospodin, nije meni do smrti grešnikove, nego da se odvrati od zloga puta svoga i da živi.
Gospodinu Bogu svome sagriješismo mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg, i ne slušasmo glasa Gospodina, Boga svojega.
R. Odvrati lice od grijeha mojih.
O. Izbriši svu moju krivicu.
Gospodine, pobožnost korizmenog vremena nek nam pripravi srce da dostojno primimo vazmeno otajstvo i budemo vjesnici spasenja u svijetu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.