Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Zavapijmo svi Ocu svom:
Oprosti sve nam dugove
U Isusovu Imenu.
Od Krista milost zadobi.
Nek smjerna ova molitva
I nama oprost zavrijedi.
I Svjetlost tamu pobijedi:
Nek svakom zlu sad bude kraj,
Nek sjaj nas Kristov prožima.
Po Kristu Oca svojega!
O moćna sveta Trojice,
Pomozi svojim slugama! Amen.
Ps 119 (118), 137-144. XVIII. (Sade)
Ant. Oružjem pravde, u snazi Božjoj, iskazujmo se velikom postojanošću.
Pravedan si, Gospodine, *
i pravi su sudovi tvoji.
Dao si Zakon pravedan *
i vjeran veoma.
Revnost me moja izjeda, *
jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje.
Tvoje su riječi prokušane veoma, *
zato ih tvoj sluga ljubi.
Malen sam i prezren, *
ali naredaba tvojih ne zaboravljam.
Pravda je tvoja pravda vječita, *
i Zakon tvoj sama istina.
Tjeskoba me i nevolja snađe, *
al’ tvoje su zapovijedi uživanje moje.
Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva, *
prosvijetli me, i živjet ću.
Slava Ocu.
Ps 88 (87). Vapaj iz nevolje
Ovo je vaš čas i vlast Tminâ (Lk 22, 53).
I.
Gospodine, Bože moj, vapijem danju, *
a noću naričem pred tobom.
Neka dopre do tebe molitva moja, *
prigni uho k vapaju mome.
Jer mi je duša zasićena patnjama, *
moj se život bliži Podzemlju.
Broje me k onima što u grob silaze, *
postadoh sličan nemoćniku.
Među mrtvima moj je ležaj, *
poput ubijenih što leže u grobu,
kojih se više ne spominješ, *
od kojih si ustegao ruku.
Smjestio si me u jamu duboku, *
u tmine, u bezdan.
Teško me pritišće ljutnja tvoja, *
i svim me valima svojim prekrivaš.
Slava Ocu.
II.
Udaljio si od mene znance moje, †
ȕčini da im gnusan budem: *
zatvoren sam, ne mogu izaći.
Od nevolje oči mi gasnu: †
vapijem k tebi, Gospodine, iz dana u dan, *
za tobom ruke pružam.
Zar na mrtvima činiš čudesa? *
Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? *
O vjernosti tvojoj u Propasti?
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja *
i tvoja pravda u Zaboravu?
Ipak ja vapijem k tebi, Gospodine, *
prije jutra molitvom te pretječem.
Zašto, Gospodine, odbacuješ dušu moju? *
Zašto sakrivaš lice od mene?
Bijedan sam i umirem već od dječaštva, *
klonuh noseći tvoje strahote.
Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, *
strahote me tvoje srvaše,
okružuju me kao voda sveudilj, *
optječu me svi zajedno.
Udaljio si od mene prijatelja i druga: *
mrak mi je znanac jedini.
Slava Ocu.
Ant. Oružjem pravde, u snazi Božjoj, iskazujmo se velikom postojanošću.
Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove. Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga.
R. Žrtva Bogu duh je raskajan.
O. Srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
Gospodine, pobožnost korizmenog vremena nek nam pripravi srce da dostojno primimo vazmeno otajstvo i budemo vjesnici spasenja u svijetu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.