4. korizmena nedjelja – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Dveri su nebeske Kristu otvorene radi njegova tjelesnog ulaska u nebo (sv. Irenej).

Ant. 1. Tko će uzići na goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina, *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju.«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin nad Vojskama – *
on je Kralj slave!«

Slava Ocu.

Ant. Tko će uzići na goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Ps 66 (65). Zahvalnica za oslobođenje

O Gospodinovu uskrsnuću i o obraćenju pogana (Hezihije).

I.

Ant. 2. Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, on je duši našoj darovao život.

Kliči Bogu, sva zemljo, †
opjevaj slavu imena njegova, *
podaj mu hvalu dostojnu.

Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja! *
Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.

Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva, *
neka pjeva tvom imenu!«

Dođite i gledajte djela Božja: *
čuda učini među sinovima ljudskim.

On pretvori more u zemlju suhu, †
te rijeku pregaziše. *
Stog se njemu radujmo!

Dovijeka vlada jakošću svojom, †
oči mu paze na narode *
da se ne izdignu ljudi buntovni.

Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, *
razglašujte hvalu njegovu!

Našoj je duši darovao život *
i ne dade da nam posrne noga.

Iskušavao si nas teško, Bože, *
iskušavao ognjem kao srebro.

Pustio si da u zamku padnemo, *
stisnuo lancima bokove naše.

Pustio si da nam zajašu za vrat: †
prošli smo kroz oganj i vodu, *
onda si pustio da odahnemo.

Slava Ocu.

Ant. Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, on je duši našoj darovao život.

II.

Ant. 3. Čujte, svi koji se Boga bojite, što učini duši mojoj.

S paljenicama ću u Dom tvoj ući, *
zavjete ispuniti pred tobom

što ih obećaše usne moje, *
što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.

Prinijet ću ti paljenice pretile †
s kâdom ovnova, *
žrtvovati volove i jarad.

Dođite, počujte koji se Boga bojite, *
pripòvjedit ću što učini duši mojoj!

Na svoja sam usta njega zvao, *
jezikom ga hvalio.

Da sam u srcu na zlo mislio, *
ne bi me Gospodin uslišio.

No Bog me uslišio: *
obazro se na glas molitve moje.

Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, *
naklonosti ne odvrati od mene!

Slava Ocu.

Ant. Čujte, svi koji se Boga bojite, što učini duši mojoj.

Gospodine, tvoje su riječi duh i život.Ti imaš riječi vječnoga života.

Iz Knjige Levitskog zakonika

8, 1-17; 9, 22-24

Obred svećeničkog posvećenja

U one dane Gospodin reče Mojsiju: »Uzmi Arona, a s njim i njegove sinove; ruho, ulje pomazanja, junca žrtve okajnice, dva ovna i košaru beskvasnih kruhova, te skupi svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka.«

Mojsije progovori zajednici: »Ovo je Gospodin zapovjedio da se učini.«

Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra. Obuče na nj haljinu, opasa ga pojasom, ogrnu ga ogrtačem i stavi mu oplećak. Zatim ga opasa tkanicom oplećka i njome pritegnu uza nj oplećak. Stavi mu naprsnik, a u naprsnik metnu Urim i Tumim. Na glavu mu stavi mitru, a sprijeda na mitru postavi zlatnu pločicu – sveti vijenac – kako je Gospodin naredio Mojsiju.

Uzme zatim Mojsije ulje pomazanja te pomaže Prebivalište i sve što je u njemu, da ih posveti. Sedam puta poškropi njime žrtvenik te pomaže žrtvenik i sav njegov pribor, umivaonik s njegovim stalkom, da ih posveti. Izlije ulja pomazanja Aronu na glavu te ga pomaže, da ga posveti. Potom Mojsije dovede Aronove sinove; na njih obuče haljine, pasovima ih opaše i poveze im zavije, kako je Gospodin Mojsiju naredio.

Dovede potom junce žrtve okajnice. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke na glavu juncu žrtve okajnice. Zatim ga Mojsije zakolje. Onda uzme krvi pa je svojim prstom stavi na rogove oko žrtvenika. Tako žrtvenik očisti. Zatim izlije krv podno žrtvenika; posveti ga, izvršivši na njemu obred pomirenja. Zatim Mojsije uzme sav loj što je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj, pa to sažeže u kâd na žrtveniku. A kožu od junca, njegovo meso i njegovu nečist spali u vatri izvan tabora, kako je Gospodin naredio Mojsiju.

Tada Aron podiže ruke spram naroda i blagoslovi ga. Pošto prinese žrtvu okajnicu, paljenicu i pričesnicu, siđe. Poslije toga Mojsije i Aron uđoše u Šator sastanka. Kad iziđoše, blagosloviše narod. Slava Gospodnja pokaza se svemu narodu. Ispred Gospodina izbi oganj i sažga žrtvu paljenicu i masne komade na žrtveniku. A sav narod, vidjevši to, viknu od veselja i pade ničice.

OTPJEV Heb 7, 23. 24; Sir 45, 7. 8

R. Mnogo je bilo svećenika, jer ih je smrt priječila trajno ostati. * A Krist, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo.
O. Gospodin uzvisi Arona i dade mu svećeništvo naroda, usreći ga odjećom uskrsnom. * A Krist.

Iz Izlaganja o Evanđelju po Ivanu, svetog Augustina, biskupa

(Izlag. 34, 8-9: CCL 36, 315-316)

Krist je put do svjetla, istine i života

Gospodin kratko kaže: Ja sam svjetlost svijeta. Tko ide za mnom, neće hodati u tami već će imati svjetlo života. U tim je riječima jedno zapovjedio, a drugo obećao. Činimo što zapovjedi da ne bismo drskim čelom čeznuli za obećanim i kako nam ne bi kazao na svome sudu: činio si što zapovjedih da bi postigao što sam obećao? Što si to zapovjedio, Gospodine, naš Bože? Veli ti: da ideš za njim. Tražio si savjet za život. Koji život ako ne onaj o kojem je rečeno: kod tebe je izvor života?

Od sada dakle prijeđimo na djelo. Idimo za Gospodinom. Raskinimo okove koji nam priječe da pođemo za njim. Ali tko je sposoban da pokida te spone, ako onaj ne priskoči u pomoć za koga je kazano: Uništio si okove moje! O njemu i jedan drugi Psalam govori: Gospodin razrješuje vezane, Gospodin podiže satrte.

Za čim pak hoda razriješeni i podignuti ako ne za svjetlom koje im kaže: Ja sam svjetlost svijeta, tko za mnom ide, neće hodati u tami! Gospodin prosvjetljuje slijepe. Budimo dakle, braćo, od sada rasvijetljeni jer imamo vjeru za očnu pomast. Prethodila je naime njegova pljuvačka sa zemljom. Time je pomazan slijepi od rođenja. I mi smo slijepi rođeni od Adama i potrebno je da nas on obasja. Sa zemljom je pomiješao pljuvačku. Riječ je postala tijelom i stanovala je u nama. Pljuvačku je izmiješao sa zemljom. Radi toga bî unaprijed kazano: Istina je niknula iz zemlje. A sam je kazao: Ja sam Put, Istina i Život.

Istinu ćemo uživati kad budemo gledali licem u lice jer i to nam je obećano. Tko bi se doista usudio u nešto nadati što se Bog nije udostojao ili obećati ili dati?

Gledat ćemo licem u lice. Kaže apostol: Sada djelomično znadem, sada u zagonetki po ogledalu, a onda licem u lice. I apostol Ivan kaže u svojoj poslanici: Predragi, sada smo sinovi Božji, i još se nije očitovalo što ćemo biti; znamo naime, da ćemo mu biti slični kad se pojavi jer ćemo ga vidjeti kakav jest. To je veliko obećanje.

Ako ljubiš, kreni za njim. Ti kažeš – ljubim, ali kuda ću ići za njim? Gospodin Bog tvoj ti je rekao: Ja sam Istina i Život. Ti ako čezneš za istinom i žudiš za životom, doista ćeš tražiti put koji će te do njih dovesti. Sebi ćeš reći: velika je stvar istina, život je nešto veliko, kad bi samo postojao način kako da do tog dopre moja duša!

Tragaš za putom? Čuj ga kako govori: Ja sam Put. Prije nego ti je naznačio kamo, odredio je put. Ja sam, kaza, Put. Kamo? I Istina i Život. Najprije je rekao kuda ćeš poći, a onda kamo ćeš doći. Ja sam Put, ja sam Istina, ja sam Život. Ostajući kod Oca, on je Istina i Život; oblačeći tijelo, postao je Put.

Nije ti kazano: trudi se tražeći put kako bi dospio do istine i života. To ti nije rečeno. Lijenčino, ustani! Sami je Put došao k tebi i snom te usnulog razbudio, ako te je uopće razbudio. Ustani i hodaj.

Možda i kušaš hodati, ali ne možeš jer te bole noge. Zbog čega te bole? Zar zbog toga što su pohlepom gonjene trčale po hrapavim stazama? Ali Božja je Riječ ozdravila i hrome. Reći ćeš: pa eto, noge su mi zdrave, ali zato ne vidim puta. Međutim, i slijepe je rasvijetlio.

OTPJEV Ps 119, 104-105; Iv 6, 69

R. Mrzim sve putove lažne. * Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.
O. Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga. * Tvoja.

Bože, ti si nas sa sobom pomirio po Riječi svojoj, Isusu Kristu. Pomozi nam da odanošću i živom vjerom idemo u susret skorim vazmenim blagdanima. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.