Subota, 3. korizmeni tjedan – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan
Bog oprosnik nam dàrova
I vrijeme ovo obnovno
Da ozdravi svijet mlitavi
Odricanjem darežljivim.
Te dane blagog spasenja
Krist svojim svjetlom obasja
I korizmenom pokorom
On liječi srca ranjena.
Daj svima, Bože milostiv,
Prionuti uz pokoru,
Da Prijelaz sretni slavimo
U vječnom Vazmu pobjedom.
Nek cio ti se klanja svijet,
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Psalmodija

Ps 107 (106). Zahvala: Bog spasava čovjeka iz svake nevolje

Riječ posla sinovima Izraelovim, navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu (Dj 10, 36).

I.

Ant. 1. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.

Hvalite Gospodina, jer je dobar, *
jer dovijeka je ljubav njegova!

Tako nek reknu svi otkupljenici *
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske

i koje skupi iz svih zemalja, *
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, *
puta ne nalazeć do naseljena grada.

Gladni su bili, žeđu izmoreni, *
duša je klonula u njima.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.

Pravim ih putem pȍvede *
da stignu ka gradu naseljenu.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Jer gladnu dušu on nasiti, *
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

U mraku sjeđahu i u tmini, *
sputani bijedom i gvožđima,

jer su prkosili besjedama Božjim *
i prezreli naum Svevišnjega.

Srce im stoga skrši patnjama: *
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.

Izvede ih iz tmina i mraka, *
raskide okove njihove.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Jer razbi vrata mjedena *
i gvozdene polomi zasune.

Slava Ocu.

Ant. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.

II.

Ant. 2. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.

Zbog puta svoga zločinačkog bolovahu oni, *
ispaštahu svoje opačine:

svako se jelo gadilo duši njihovoj, *
do vrata smrti oni dođoše.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.

Riječ svoju posla da ih ozdravi *
i život im spasi od jame grobne.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Nek prinose žrtve zahvalnice *
i kličući nek djela njegova kazuju!

Oni koji lađama zaploviše morem *
da po vodama silnim trguju:

oni vidješe djela Gospodnja, *
čudesa njegova na pučini.

On reče i olujni se vjetar uzvitla *
što u visinu diže valove mora.

Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, *
u nevolji duša im ginula.

Teturahu i posrtahu kao pijani, *
sva ih je mudrost izdala.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz nevolja.

Smiri oluju u tih povjetarac, *
valovi morski umukoše.

Obradovaše se tišini, *
u željenu luku on ih povede.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, *
neka ga hvale u vijeću staraca!

Slava Ocu.

Ant. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.

III.

Ant. 3. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.

On pretvori rijeke u pustinju, *
a izvore vodene u žednu zemlju;

plodonosnu zemlju u slanu pustaru, *
zbog zloće žitelja njezinih.

On obrati pustinju u jezero, *
a zemlju suhu u vodene izvore.

I naseli ondje izgladnjele, *
te podigoše grad gdje će živjeti.

Zasijaše njive, posadiše vinograde*
što im doniješe obilnu ljetinu.

I on ih blagoslovi te se namnožiše silno, *
i stada im se ne smanjiše.

Prorijeđeni bjehu i savijeni *
pod teretom zla i nevolje.

Onaj što izlijeva prezir na knezove *
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.

Iz nevolje pȍdiže ubogog *
i obitelji ko stada ȕmnožī.

Videć to, čestiti neka se raduju, *
a zloća svaka nek sebi usta začepi!

Tko je mudar, nek o svemu tom razmišlja *
i nek uvidi dobrotu Gospodnju!

Slava Ocu.

Ant. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.

Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti.Da se očituju djela njegova.

Prvo čitanje

Iz Knjige Izlaska

40, 14-36

Izvršenje Gospodnjeg naloga. Gospodin prebiva posred Izraela

U one dane Mojsije učini, kako mu je Gospodin naredio. Prvoga dana prvoga mjeseca druge godine Prebivalište bî podignuto. Ovako Mojsije namjesti Prebivalište: razmjesti njegova podnožja, onda uspravi njegove trenice, zatim postavi priječnice i podiže stupove. Zatim raspne Šator nad Prebivalište, a povrh njega stavi pokrov Šatora, kako je Gospodin Mojsiju naredio. Uze onda Svjedočanstvo i stavi ga u Kovčeg; na Kovčeg postavi motke; onda stavi Pomirilište ozgo na Kovčeg. Potom unese Kovčeg u Prebivalište; objesi zavjesu za zaklon. Tako zastre Kovčeg svjedočanstva, kako je Gospodin i naredio Mojsiju. Zatim postavi stol u Šator sastanka, Prebivalištu sa sjeverne strane, ali izvan zavjese. Po njemu poreda kruhove pred Gospodinom, kako je Gospodin naredio Mojsiju. Onda smjesti svijećnjak u Šator sastanka naprama stolu, na južnoj strani Prebivališta. I postavi svjetiljke pred Gospodinom, kako je Gospodin naredio Mojsiju.

Zlatni žrtvenik smjesti u Šator sastanka, pred zavjesu. Na njemu zapali miomirisnog tamjana, kako je Gospodin naredio Mojsiju. Poslije toga stavi zavjesu na ulaz u Prebivalište. Kod ulaza u Prebivalište, u Šator sastanka, postavi žrtvenik za žrtve paljenice. Na njemu prinese žrtvu paljenicu i žrtvu od žita, kako je Gospodin naredio Mojsiju. Između Šatora sastanka i žrtvenika smjesti umivaonik pa u nj ulije vode za pranje. Iz njega su Mojsije, Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i svoje noge. A prali su se kad su ulazili u Šator sastanka i kad su pristupali k žrtveniku, kako je Gospodin naredio Mojsiju. Napokon Mojsije napravi dvorište oko Prebivališta i žrtvenika i postavi zavjesu na dvorišnim vratima. Tako Mojsije završi taj posao.

A onda oblak prekri Šator sastanka i slava Gospodnja ispuni Prebivalište. Mojsije nije mogao ući u Šator sastanka zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Gospodnje koja je ispunjala Prebivalište.

Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s Prebivališta, Izraelci bi krenuli; ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do dana dok se ne bi digao. Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Gospodnji danju stajaše nad Prebivalištem, a noću bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu domu Izraelovu.

OTPJEV 1 Kor 10, 1. 2; Izl 40, 32. 33

R. Svi naši oci bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more. * I svi se na Mojsija krstiše u oblaku.
O. Slava Gospodnja ispuni Prebivalište jer je oblak prekrio Šator sastanka. * I svi se.

Drugo čitanje

Iz Govora svetoga Grgura Nazijanskog, biskupa

(Govor 14, O ljubavi prema siromasima, 38. 40: PG 35, 907. 910)

Služimo Kristu u siromasima

Pismo kaže: Blaženi milosrdni jer će i sami postići milosrđe. Milosrđe se ne nalazi medu posljednjim blaženstvima. Isto tako: Blažen koji razumije čovjeka u potrebi i siromaha. Pa opet: Blažen čovjek koji se smiluje i iskaže ljubav. Na drugom pak mjestu: Pravednik je povazdan milosrdan i pokazuje ljubav. Zadobijmo blaženstvo, budimo razumni i blagostivi.

I da ne bi noć kod tebe prekidala dužnost milosrđa, nemoj reći: Navrati se opet i sutra ću ti dati. Nek se ništa ne ispriječi između tvoje odluke i dobroga djela jer jedino činjenje dobra ne dopušta oklijevanja.

S gladnim podijeli svoj kruh, potrebne i beskućnike uvedi u svoj dom. Učini to vesela i razdragana srca.

Onaj reče: Tko iskazuje milosrđe u veselosti, njemu se cijena dobroga djela udvostručuje zbog spremnosti i brzine. Što se pak nudi iz sjetne ili prinuđene duše, neugodno je i nimalo lijepo.

Valja se radovati, a ne tugovati, kad pružamo dobročinstvo. Onaj je kazao: Ako odstraniš okove i odabiranje, to jest škrtost i ispitivanje, odnosno oklijevanje i mrmljanje, što će onda biti? Kako sjajno i divno! Kakva li je i kolika nagrada za to! Ujutro će se probiti tvoje svjetlo i tvoje će zdravlje ubrzo izići. A tko je taj da ne bi iščekivao svjetlost i zdravlje?

Poradi toga, ako držite da me treba poslušati, Kristove sluge, braćo i subaštinici, posjećujmo Krista dok je vremena, liječimo Krista, hranimo ga, oblačimo, primajmo ga na noćenje, častimo Krista; i to ne samo gošćenjem kao neki; ili balzamom kao Marija, odnosno grobom poput Josipa Arimatejskog, niti jedino stvarima koje spadaju na pogreb kao onaj Nikodem koji je samo napola ljubio Krista, niti napokon zlatom, tamjanom i mirom kao Magi prije svih koje nabrojismo.

Gospodar svega hoće milosrđe, a ne žrtvu, i smilovanje nadmašuje bezbroj pretilih janjaca. Smilovanje mu danas iskazujmo služeći siromasima što se muče na zemlji, da bi nas primili kad se odavde preselimo u vječne šatore, k samome Kristu, našemu Gospodinu, komu nek je slava u vjekove. Amen.

OTPJEV Mt 25, 35. 40; Iv 15, 12

R. Ogladnjeh, i dadoste mi jesti; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me. * Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.
O. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. * Zaista.

Molitva

Gospodine, i ove godine nas korizma ispunja radošću. Molimo te da, prožeti vazmenim otajstvima, uživamo njihove plodove. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.