Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Zavapijmo svi Ocu svom:
Oprosti sve nam dugove
U Isusovu Imenu.
Od Krista milost zadobi.
Nek smjerna ova molitva
I nama oprost zavrijedi.
I Svjetlost tamu pobijedi:
Nek svakom zlu sad bude kraj,
Nek sjaj nas Kristov prožima.
Po Kristu Oca svojega!
O moćna sveta Trojice,
Pomozi svojim slugama! Amen.
Ps 119 (118), 97-104. XIII. (Mem)
Ant. Oružjem pravde, u snazi Božjoj, iskazujmo se velikom postojanošću.
O, kako ljubim Zakon tvoj, *
po cio dan o njemu razmišljam.
Tvoja me zapovijed mudrijim učini
od dušmana mojih, *
jer ona je sa mnom vječito.
Umniji sam od svih svojih učitelja, *
jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim.
Razumniji sam i od staraca, *
jer tvoje čuvam naredbe.
Svakog zla puta klone mi se noge *
da riječ tvoju sačuvam.
Od tvojih sudova ne odstupam, *
jer ti si me poučio.
Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, *
od meda su slađe ustima mojim.
Po tvojim naredbama postajem razuman, *
stoga mrzim sve putove lažne.
Slava Ocu.
Ps 74 (73). Tužaljka zbog opustošenja Hrama
Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo (Mt 10, 28).
I.
Zašto si, Bože, posve zabacio, *
zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?
Sjeti se zajednice koju si davno stekao, †
plȅmena koje namače kao svoju baštinu *
i brda Siona gdje si Šator svoj udario!
Korakni k ruševinama vječnim – *
sve je u Svetištu opustošio neprijatelj.
Protivnici tvoji rikahu posred skupštine tvoje, *
znakove svoje postaviše ko pobjedne znakove.
Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari, *
sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
Ognju predadoše Svetište tvoje, *
do zemlje oskvrnuše
Prebivalište tvoga imena.
Rekoše u srcu: »Istrijebimo ih zajedno; *
spalite sva svetišta Božja na zemlji!«
Ne vidimo znakova svojih, †
proroka više nema, *
i nitko među nama ne zna dokle …
Dokle će još, o Bože, dušmanin huliti? *
Hoće li protivnik dovijeka
prezirati ime tvoje?
Zašto povlačiš ruku, *
zašto u krilu suzdržavaš desnicu svoju?
No, Bog je moj kralj od davnine, *
on koji posred zemlje spasava!
Slava Ocu.
II.
Ti svojom silom rasiječe more, *
smrska glave nakazama u vodi.
Ti si Levijatanu glave zdrobio, *
dao ga za hranu nemanima morskim.
Ti si dao da provre izvor i bujica, *
ti si presušio rijeke nepresušne.
Tvoj je dan i noć je tvoja, *
ti ùčvrsti mjesec i sunce;
ti postavi sve granice zemlji, *
ti stvori ljeto i zimu.
Spomeni se ovoga: †
dušmanin te hulio, Gospodine, *
i bezumni narod prezreo ime tvoje.
Ne predaj jastrebu život grlice svoje, *
i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!
Pogledaj na Savez svoj, *
jer svi su zakuci zemlje
puni tmina i nasilja.
Ne daj da jadnik otiđe postiđen: *
neka siromah i ubog hvale ime tvoje!
Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, *
spomeni se pogrde
koju ti bezumnik svaki dan nanosi.
Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: *
buka buntovnika još se diže k tebi!
Slava Ocu.
Ant. Oružjem pravde, u snazi Božjoj, iskazujmo se velikom postojanošću.
Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove. Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga.
R. Žrtva Bogu duh je raskajan.
O. Srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
Ne uskrati nam, Gospodine, svoje milosti: daj nam obilnu pomoć da ti odano služimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.