Petak, 2. korizmeni tjedan – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 38 (37). Vapaj grešnika u krajnjoj pogibli

Svi znanci njegovi stajahu podalje (Lk 23, 49).

I.

Ant. 1. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.

Gospodine, u srdžbi svojoj nemoj me karati, *
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.

Strijele se tvoje u me zabodoše, *
ruka me tvoja teško pritisnu.

Na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, *
od grijeha mojih mira mi nema kostima.

Zloće moje glavu su mi nadišle, *
kao preteško breme tište me.

Slava Ocu.

Ant. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.

II.

Ant. 2. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.

Rane moje zaudaraju i gnjiju *
zbog bezumnosti moje.

Pogurih se sav i zgrčih, *
povazdan lutam žalostan.

Moji bokovi puni su ognjice, *
na tijelu mi ništa zdravo nema.

Iscrpljen sam i satrven posve, *
stenjem od jecanja srca svojega.

Gospodine, sve su mi želje pred tobom, *
i vapaji moji nisu ti skriveni.

Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, *
i svjetlost vida očinjega gasi se.

Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše *
i moji najbliži stoje daleko.

Namještaju mi zamke *
oni koji mi život vrebaju,

koji mi žele nesreću, propašću mi prijete *
i uvijek smišljaju prijevare.

Slava Ocu.

Ant. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.

III.

Ant. 3. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.

A ja sam kao gluh i ništa ne čujem *
i, kao nijem, usta ne otvaram.

Postadoh ko čovjek koji ne čuje *
i koji u ustima nema odgovora.

Jer u tebe se, Gospodine, uzdam, *
ti ćeš me uslišati, Gospodine, Bože moj!

Rekoh: »Nek se ne raduju nada mnom; †
kad mi noga posrne, *
nek se ne uzdižu nada mnom!«

Jer umalo ne propadoh, *
i moja je bol svagda preda mnom.

Bezakonje svoje ja priznajem, *
zabrinut sam zbog grijeha svojega.

A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, *
i mnogi su koji me mrze bezrazložno.

Za dobro zlom mi uzvraćaju, *
protive mi se što tražim dobro.

Gospodine, ne ostavljaj me! *
Bože moj, ne udaljuj se od mene!

Požuri se meni u pomoć, *
Gospodine, spase moj!

Slava Ocu.

Ant. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.

Vratite se Gospodinu Bogu svome.Jer on je nježnost sama i milosrđe.

Iz Knjige Izlaska

19, 1-19; 20, 18-21

Obećanje Saveza i Gospodnja pojava na Sinaju

Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju. Idući do Refidima, dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom.

Mojsije se popne k Bogu. Gospodin ga zovne s brda pa mu rekne: »Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet. Tim riječima oslovi Izraelce.«

Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Gospodin naredio. A sav narod uzvrati jednoglasno: »Vršit ćemo sve što je Gospodin naredio.«

Onda Mojsije prenese odgovor naroda Gospodinu. Nato Gospodin reče Mojsiju: »Ja ću, evo, doći k tebi u gustom oblaku, da narod čuje kad budem s tobom govorio, i da ti zauvijek vjeruje.«

Tako je Mojsije prenio Gospodinu odgovor naroda. »Pođi k narodu – reče Gospodin Mojsiju – i posvećuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeću; neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Gospodin na brdo Sinaj naočigled svega puka. Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotičete! Tko se god brda dotakne, smrt će ga snaći. Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio čovjek ili živinče, neka na životu ne ostane. Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju.«

Mojsije siđe s brda k narodu i poče posvećivati narod. Oni operu svoju odjeću. »Budite gotovi za prekosutra! – rekne Mojsije narodu. – Ne primičite se ženama!«

A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru.

Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. Brdo Sinaj zavilo se u dim, jer je Gospodin u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao.

Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. Onda rekoše Mojsiju: »Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!« »Ne bojte se – reče Mojsije narodu. – Bog je došao da vas samo iskuša: da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.« Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio.

OTPJEV Izl 19, 5. 6; 1 Pt 2, 9

R. Budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode. * Vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet.
O. Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni. * Vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.

Iz Rasprave svetoga Ireneja, biskupa, protiv krivovjerja

(Knj. 4, 16. 2-5: SC 100, 564-572)

Savez Gospodnji

U Knjizi Ponovljenog zakona Mojsije govori narodu: Gospodin, Bog tvoj, sklopio je s nama Savez na Horebu; nije sklopio taj Savez s našim očevima, nego baš s nama.

Zašto dakle nije sklopio Savez s očevima? Jer Zakon nije dan pravednima; a pravedni očevi imali su silu dekaloga upisanog u svojim srcima i dušama, ljubili su naime Boga koji ih sazda i nisu nepravde činili svojem bližnjemu; zbog toga ih nije trebalo poticati prijetećim pismima jer u sebi samima imahu pravednost zakona.

Budući da je ta pravednost i ljubav prema Bogu ušla u zaborav i utrnula u Egiptu, bilo je nužno da Bog iz velike svoje dobrohotnosti prema ljudima sama sebe otkrije i živim glasom.

I izveo je iz Egipta narod svojom moći da ponovno čovjek postane učenik i sljedbenik Božji; i kaznio je neposlušne da ne prezre narod onoga koji ga stvori.

I manom ga je hranio da bi primio duhovnu hranu, kako i sam Mojsije kaže u Ponovljenom zakonu: I manom te je hranio, nepoznatom tvojim ocima, da spoznaš kako čovjek ne živi samo od kruha, nego da čovjek živi od svake riječi Božje koja izlazi iz njegovih usta.

Naredio je i ljubav prema Bogu te je ujedno poučavao i u pravednosti prema bližnjemu, da pred Bogom ne bude niti nepravedan niti nedostojan. I tako je unaprijed po dekalogu čovjeka pripravljao na prijateljstvo sa sobom i na slogu s bližnjim. A to je sve bilo na korist čovjeku, i ništa drugo nije trebao od njega.

To pak sve čovjeka čini velikim, i nadomješta ono što mu nedostaje, – to jest prijateljstvo s Bogom; to pak samome Bogu ništa ne pridaje, jer nije Bogu potrebna čovjekova ljubav.

Čovjeku nedostaje slava Božja, a nju ostvaruje jedino služenjem Bogu. Zbog toga Mojsije opet kaže: Život biraj da živiš ti i potomstvo tvoje, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek.

Da bi Gospodin na taj život pripravio čovjeka, sam je svim ljudima progovorio riječi dekaloga. Zbog toga te riječi ostaju i sada među nama, one se proširuju i povećavaju, a ne ukidaju se njegovim tjelesnim dolaskom.

Posebno je po Mojsiju narodu dao naredbe služenja, prikladne za njihov odgoj i kažnjavanje, kako je sam Mojsije rekao: Gospodin mi u ono vrijeme naredi da vas poučim njegovim pravilima i naredbama.

To što je njima dato za opsluživanje i kao znak, ukinuto je u Novom savezu slobode. Povećao je i proširio naravne zapovijedi koje pristaju slobodnim ljudima, koje su zajedničke svima, te je prve dobrohotno dao ljudima da posinaštvom Očevim spoznaju Boga i ljube ga svim srcem te nesmetano idu za njegovom Riječi.

OTPJEV

R. Mojsije, sluga Gospodnji, postio je četrdeset dana i četrdeset noći, * da zavrijedi primiti zakon Gospodnji.
O. Mojsije se popne na brdo Sinaj Gospodinu i ondje je bio četrdeset dana i četrdeset noći. * Da zavrijedi.

Molimo te, svemogući Bože: očisti nas pokorom korizmenog vremena, da iskrena srca dopremo k vazmenom slavlju. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.