Četvrtak, 2. korizmeni tjedan – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega

U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37).

I.

Ant. 1. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.

Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,

o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,

a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.

Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,

već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.

Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.

Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.

U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.

Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.

Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.

Slava Ocu.

Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.

II.

Ant. 2. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.

A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.

Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.

Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.

U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.

Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.

Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.

Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva

zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.

Slava Ocu.

Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.

III.

Ant. 3. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.

Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,

niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.

Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:

zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!

Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.

Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!

Slava Ocu.

Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.

Tko razmišlja o Zakonu Gospodnjem.U svoje će vrijeme donijeti plod.

Postavljanje sudaca

U one dane Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je oko njega stajao od jutra do mraka.

Vidjevši Mojsijev tast sav trud što ga on za narod čini, rekne mu: »Što to imaš toliko s narodom? I zašto ti sam sjediš, a sav narod stoji oko tebe od jutra do mraka?«

»Narod dolazi k meni – odgovori Mojsije – da se s Bogom posavjetuje. Kad zađu u prepirku, dođu k meni. Ja onda rasudim između jednoga i drugoga; izložim im Božje zakone i odredbe.«

»Nije dobro kako radiš – odgovori Mojsiju tast. – I ti i taj narod s tobom potpuno ćete se iscrpsti. Taj posao je za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati. Poslušaj me. Svjetovat ću te, i Bog će biti s tobom! Ti zastupaj narod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice. Poučavaj ih o zakonima i odredbama; svraćaj ih na put kojim moraju ići, upućuj ih na djela koja moraju vršiti. Onda, proberi između svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike. Neka sude narodu u svako doba. Sve veće slučajeve neka preda te iznose, a u manjima neka sami rasuđuju. Olakšaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose. Ako tako uradiš, i Bog ti to odobri, moći ćeš izdržati, i sav ovaj narod odlazit će kući u miru.«

Mojsije posluša savjet svoga tasta i učini sve kako ga svjetova. Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike. Oni su sudili narodu u svako doba. Teže slučajeve iznosili bi Mojsiju, a sve manje sami rješavali.

Zatim Mojsije otpusti svoga tasta, i on ode u svoju zemlju.

OTPJEV Br 11, 25; Izl 18, 25

R. Gospodin siđe u oblaku i poče govoriti s Mojsijem. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. * Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše.
O. Mojsije probere sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu. * Kad duh.

Iz Rasprava o psalmima, svetog Hilarija, biskupa

(Ps 127, 1-3: CSEL 24, 628-630)

O pravom strahu Gospodnjem

Blago svakome koji se boji Gospodina, koji njegovim hodi stazama. Kad god se u Svetom pismu govori o strahu Gospodnjem, valja primijetiti da se o njem nikad ne govori kao o nečem samom za sebe, kao nama dostatnom za savršenstvo naše vjere, već se uvijek mnogo toga dodaje i pretpostavlja iz čega se dade shvatiti smisao i savršenstvo Božjega straha. To je izrekao Salomon u Izrekama: Ako prizoveš mudrost i zavapiš za razborom; ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom – tada ćeš shvatiti strah Gospodnji.

Vidimo u tim riječima koliko treba stepenica da dođemo do straha Gospodnjega.

Najprije valja prizvati mudrost, a ulogu čitanja valja prepustiti razumu, te treba istraživati i ispitivati mudrost; tad ćemo shvatiti strah Gospodnji. A ono što općenito ljudi misle, oni tako ne drže o strahu.

Strah je drhtanje ljudske nemoći i bojazan da nam se ne dogodi nešto što ne želimo da se dogodi. On postoji i pokreće se u nama kad nam savjest nešto predbacuje, pred pravom boljega, pred navalom jačega, zbog bolesti, pred zvijerima i zbog muke od svakoga zla.

Takvom se strahu ne treba učiti, on se javlja iz slabosti naše naravi. Niti nam treba učiti čega da se bojimo, već nam ono čega se bojimo samo ulijeva užas.

S pravom je napisano o strahu Gospodnjem: Dođite, sinovi, čujte me, naučit ću vas strahu Gospodnjem. Valja nam se dakle naučiti strahu Gospodnjem jer se o njem poučavamo. On se ne sastoji u užasu, nego u razboritoj nauci; on nije u drhtanju naše naravi, već ga stječemo obdržavanjem zapovijedi i djelima čestita života i spoznajom istine.

Za nas je strah Božji u ljubavi te njegova savršena ljubav nadvladava strahovanje. A osnovna je zadaća naše ljubavi u tome da slušamo poticaje, obdržavamo naredbe i pouzdajemo se u obećanja. Poslušajmo stoga riječi Pisma: Izraele, što Gospodin Bog tvoj traži drugo od tebe nego da se bojiš Gospodina, Boga svoga, da hodiš putovima njegovim, ljubiš ga i držiš njegove zapovijedi svim srcem svojim i svom dušom da ti bude dobro?

Mnogi su putovi Božji jer on sam je put. Ali kad o sebi govori, onda sam sebe naziva Putom te pokazuje razlog zašto se naziva Putom: Nitko ne može doći k Ocu osim po meni.

Mnogo nam putova valja pretražiti i mnogim putovima nam je krenuti da nađemo jedan put, koji je dobar, a to je put istine, put kojim hodimo u život vječni. Putovi su u zakonu, u prorocima, u Evanđeljima, u apostolima, ali su putovi i u obdržavanju različitih zapovijedi, koje obdržavajući iz straha Božjega živimo blaženo.

OTPJEV Sir 2, 19; Lk 1, 50

R. Koji se boje Gospodina, čine što je njemu po volji * i koji ga ljube, uživaju u njegovu Zakonu.
O. Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. * I koji.

Bože, ti ljubiš i obnavljaš nevinost. Upravi k sebi naše srce: ulij nam duha revnosti, da budemo postojani u vjeri i plodni u dobrim djelima. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.