Utorak, 1. korizmeni tjedan – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 10 (9 B). Zahvala

Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6, 20).

I.

Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.

Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.

Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.

Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.

U srcu veli: »Neću posrnuti! *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.«

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.

U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.

U zaklonu sjedi ko lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.

Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.

U srcu svome veli: »Zȁboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!«

Slava Ocu.

Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

II.

Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ustani, Gospodine Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.

Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: »Neće kazniti!«

Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.

Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!

Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!

Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.

Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:

da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljàni.

Slava Ocu.

Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca

Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin).

Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!

Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;

one što zbore: »Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
Tko nam što može?«

»Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati – govori Gospodin – *
spasenje donijet onom tko ga želi.«

Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.

Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,

pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek se izdižu ljudi najgori.

Slava Ocu.

Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

Evo sad je vrijeme milosno.Evo sad su dani spasa.

Iz Knjige Izlaska

6, 29 – 7, 25

Prva nedaća u Egiptu

Reče Gospodin Mojsiju: »Ja sam Gospodin. Izvijesti faraona, egipatskoga kralja, o svemu što ti kažem.« Mojsije se pred Gospodinom ispričavao: »Spor sam ja u govoru. Kako će me faraon poslušati?«

Mojsiju je Gospodin odgovorio: »Vidi! Faraonu ću te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit će tvoj prorok. Ti kazuj sve što ti naređujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje. Ja ću učiniti da otvrdne srce faraonu, i umnožit ću znakove i čudesa u zemlji egipatskoj. Kako vas faraon neće poslušati, ja ću staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavajući, izbavit ću svoje čete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje. Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada će Egipćani spoznati da sam ja Gospodin.«

Mojsije i Aron poslušaše: kako im je Gospodin naredio, upravo tako učiniše. Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su faraonu postavili svoje zahtjeve.

Još doda Mojsiju i Aronu: »Kad faraon zatraži od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu da uzme svoj štap i baci ga pred faraona, i štap će se pretvoriti u zmiju.« Dođu Mojsije i Aron pred faraona i učine kako im je Gospodin naredio. Aron baci pred faraona i njegove službenike svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Zovne faraon mudrace i vračare. I zaista, egipatski vračari svojim vračanjem učine isto: svaki baci svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov štap proguta njihove štapove. Faraon bijaše tvrdokorna srca: ne htjede poslušati Mojsija i Arona, kako je Gospodin i kazao.

Tada Gospodin reče Mojsiju: »Faraonovo je srce okorjelo; odbija da pusti narod. Ujutro pođi k faraonu. Kad izađe k vodi, stani preda nj na obali Rijeke. Uzmi u ruku štap što se bio u zmiju pretvorio. Reci mu: Gospodin, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pustiš moj narod da mi iskaže štovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi poslušao. Ovako Gospodin poručuje: Ovim ćeš spoznati da sam ja Gospodin. Gledaj! Štapom koji imam u ruci mlatnut ću po vodi u Rijeci, i pretvorit će se u krv. Ribe će u Rijeci pocrkati; Rijeka će se usmrdjeti, i grstit će se Egipćanima piti vodu iz Rijeke.«

Još Gospodin reče Mojsiju: »Reci Aronu da uzme svoj štap i pruži svoju ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa, njihovih jezeraca, svih njihovih vodenih stjecišta, da se pretvore u krv; po svoj zemlji egipatskoj neka je krv, čak i u drvenim i u kamenim posudama.« Mojsije i Aron učiniše kako im je Gospodin naredio. Podiže Aron svoj štap i naočigled faraona i njegovih službenika mlatnu po vodi u Rijeci. Sva se voda u Rijeci prometnu u krv. Ribe u Rijeci pocrkaše; Rijeka se usmrdje, tako da Egipćani nisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijaše po svoj zemlji egipatskoj.

Ali egipatski vračari svojim vračanjem učiniše isto. Tako faraon ostade tvrdokorna srca; nije htio poslušati Mojsija i Arona, kako je Gospodin i kazao. Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajući ni to k srcu. Svi su Egipćani počeli kopati oko Rijeke tražeći pitke vode, jer nisu mogli piti vode iz Rijeke. I prošlo je sedam dana kako je Gospodin udario po Rijeci.

OTPJEV Otk 16, 4-5, 6. 7

R. Anđeo izli svoju čašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv. I začujem anđela vodâ gdje govori. * Pravedan si, Gospodine, Ti koji jesi i bijaše, Sveti, što si tako dosudio.
O. I začujem drugog anđela od žrtvenika kako govori: Da, Gospodine Bože, Svevladaru: Istiniti su i pravedni sudovi tvoji! * Pravedan si.

Iz Djela o Gospodnjoj molitvi svetog Ciprijana, biskupa i mučenika

(Pogl. 13: CSEL 3, 267-268)

Onaj koji dade život, poučio je i moliti

Zapovijedi Evanđelja, predraga braćo, nisu drugo nego božanske poduke, temelji za izgradnju nade, potpora za osnaženje vjere, hrana za okrepu srca, kormilo ravnanja na putu, pomoć za postizavanje spasenja. One na zemlji podučavaju pameti vjernikâ koji se dadu podučiti i vode u nebesko kraljevstvo.

Htjede Bog da mnogo toga bude kazano i poslušano od proroka, njegovih slugu. Ali kudikamo je uzvišenije ono što Sin govori i što Božja riječ koja je bila u prorocima vlastitim glasom posvjedočuje. Riječ više ne naređuje da se pripravi staza onome koji dolazi, već je sama došla, otvorila nam put pokazujući da idemo, pod vodstvom i upravljanjem Gospodnjim, putem života, prosvijetljeni svjetlošću milosti, mi koji smo prije bili bezbrižni i slijepi, lutajući u tamama smrti.

Onaj koji je, između ostalih svojih spasonosnih opomena i božanskih zapovijedi kojima se brine o spasenju svoga naroda, pružio oblik moljenja, on je napomenuo i podučio što bi trebalo moliti. Taj koji je učinio da živimo, poučio je i moliti. Načinio je to onom dobrotom kojom se udostojao i ostale stvari dati i podijeliti da bismo lakše bili uslišani jer Ocu govorimo molbom i molitvom koju je Sin učio.

Već je unaprijed prorekao da dolazi vrijeme kad će se istinski klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini. Što je prije obećao, ispunio je. Mi koji smo primili od njegova posvećenja duh i istinu, također se po njegovoj predaji doista i duhovno klanjamo. Koja naime molitva može biti duhovnija od ove koju nam je dao Krist, koji nam je poslao i Duha Svetoga? Koja molitva može biti kod Oca istinskija od one koju je svojim usnama izgovorio Sin, koji je istina? Nije samo neznanje drukčije moliti nego je on poučio, već je i grijeh. On je ustvrdio i rekao: Odbacujete Božju zapovijed da biste uspostavili svoju predaju.

Molimo stoga, predraga braćo, kako nas je naučio učitelj Bog. Molitva je prijateljska i prisna kad Boga molimo njegovim riječima i k njegovim ušima uzdižemo Kristovu molitvu. Neka Otac raspozna riječi svoga Sina kad se mi molimo. Taj koji stanuje unutra u grudima, neka bude i u glasu. Budući da je on u vezi s našim grijesima naš branitelj kod Oca, kad kao grešnici molimo s obzirom na naše grijehe, izgovarajmo riječi našega zagovornika. On sam veli: Jer što god zaištemo od Oca u njegovo ime, dat će nam. Koliko ćemo djelotvornije postići što molimo u Kristovo ime, ako tražimo njegovom molitvom?

OTPJEV Iv 16, 24; 14, 13

R. Dosad niste iskali ništa u moje Ime. * Ištite, i primit ćete, da radost vaša bude potpuna!
O. I što god zaištete u moje Ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. * Ištite.

Pogledaj, Gospodine, svoju obitelj: u odricanju naše tijelo nalazi korisnu stegu, daj da nam i duh gori od želje za tobom. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.