Ponedjeljak, 1. korizmeni tjedan – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 6. Vapaj u nevolji

Duša mi je sada potresena … Oče, izbavi me iz ovog časa (Iv 12, 27).

Ant. 1. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.

Gospodine, nemoj me karati u srdžbi svojoj, *
ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!

Smiluj mi se, Gospodine, jer sam iznemogao, *
Gospodine, ozdravi me, jer dršću kosti moje.

Duboko mi je duša potresena, *
a ti, Gospodine – dokle ćeš?

Vrati se, Gospodine, dušu mi izbavi, *
spasi me rad svoje dobrote:

jer među mrtvima tko te se sjeća, *
u Podzemlju tko ti hvale pjeva?

Iznemogoh od pusta jecanja, †
noć na noć postelju plačem zalijevam, *
suzama ležaj natapam.

Od žalosti oko mi gasne i slabi, *
jer su mnogi neprijatelji moji.

Odstupite od mene, svi zlotvori, *
jer je Gospodin plač moj čuo.

Čuo je Gospodin molbu moju, *
Gospodin je primio moju molitvu.

Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, *
i puni srama neka smjesta odstupe.

Slava Ocu.

Ant. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.

Ps 9 (9 A). Zahvala nakon pobjede

I opet će doći suditi žive i mrtve.

I.

Ant. 2. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.

Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim, *
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.

Radujem se i kličem tebi, *
pjevam imenu tvome, Svevišnji!

Dušmani moji natrag krenuše, *
padoše i pred licem tvojim pogiboše.

Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, *
ti sjede na prijesto – sudac pravedan:

ti pokara pogane, pogubi bezbošca, *
ime im izbrisa dovijeka.

Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, *
ti im gradove razori – nesta im spomena.

Ali Gospodin dovijeka stoluje, *
postavi prijesto svoj da sudi:

sam po pravdi sudi krug zemaljski, *
izriče pucima osudu pravednu.

Gospodin je tvrđava tlačenom, *
tvrđava spasa u danima tjeskobe.

Nek se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, *
jer ne ostavljaš onih što traže tebe, Gospodine.

Slava Ocu.

Ant. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.

II.

Ant. 3. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.

Pjevajte Gospodinu koji prebiva na Sionu, *
razglašujte među pucima djela njegova,

jer ih se spomenu kao osvetnik krvi *
i siromaškog jauka ne zaboravi.

Smiluj mi se, Gospodine: †
pogledaj nevolju u koju me vrgoše

neprijatelji moji, *
od vrata smrti izbavi me,
da naviještam sve hvale tvoje

na vratima kćeri sionske, *
da radostan kličem zbog spasenja tvoga.

Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, *
zamka koju potajno staviše
uhvati nogu njihovu.

Gospodin se iskaza i sud održa; *
grešnik se spleo u djela svoja.

Nek grešnici odu u Podzemlje, *
svi pogani što zaboraviše Boga.

Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, *
ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.

Ustani, Gospodine, da se ne osili čovjek, *
nek pogani budu osuđeni pred tobom!

Strah im, Gospodine, utjeraj, *
nek spoznaju pogani da su smrtnici!

Slava Ocu.

Ant. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.

Obratite se i vjerujte evanđelju!Jer se približilo Kraljevstvo Božje!

Iz Knjige Izlaska

6, 2-13

Drugi izvještaj o Mojsijevu pozivu

U one dane reče Bog Mojsiju: »Ja sam Gospodin. Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Šadaj. Ali njima se nisam očitovao pod svojim imenom – Gospodin. I sklopio sam svoj Savez s njima da ću im dati kanaansku zemlju, zemlju gdje su živjeli kao pridošlice.

A sada, pošto sam čuo uzdisaje Izraelaca koje Egipćani drže u ropstvu, sjetih se svojega Saveza.

Kaži, dakle, Izraelcima da sam ja Gospodin; da ću vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipćani nametnuli. Oslobodit ću vas od ropstva u kojem vas drže; izbavit ću vas udarajući jako i kažnjavajući strogo. Za svoj ću vas narod uzeti, i bit ću vašim Bogom. Tada ćete znati da sam vas ja, Gospodin, vaš Bog, izbavio od egipatske tlake. Dovest ću vas u zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu, i dat ću vam je u baštinu, ja, Gospodin.«

Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati; duhovi su im bili pomućeni od teškoga ropstva.

Onda Gospodin reče Mojsiju: »Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz svoje zemlje.« Mojsije prozbori Gospodinu: »Kad me Izraelci nisu slušali, kako će me, spora u govoru, saslušati faraon!« Ali je Gospodin govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, a sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.

OTPJEV Usp. 1 Pt 2, 9. 10; usp. Izl. 6, 7, 6

R. Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni. Nekoć bijaste Ne-narod, a sada ste Narod Božji. * Za svoj ću vas narod uzeti, i bit ću vašim Bogom.
O. Ja Gospodin izbavit ću vas od tereta što su vam ga Egipćani nametnuli, izbavit ću vas silnom svojom desnicom. * Za svoj.

Iz Govora svetoga Grgura Nazijanskog, biskupa

(Govor 14, O ljubavi prema siromasima, 23-25: PG 35, 887-890)

Ističimo uzajamno dobrotu Gospodnju

Upoznaj odakle imaš da jesi, da dišeš, da misliš i znadeš – i što je najviše – da Boga spoznaješ, nadaš se kraljevstvu nebeskom, promatranju slave, sada doduše u ogledalu i zagonetci, a onda potpunije i čišće, da si sin Božji, subaštinik Kristov i da si – da odvažnije rečem – postao bog: odakle tebi sve to, i od koga?

Ili – govoreći o ovim malim i vidljivim stvarima – čijim darom i darežljivošću promatraš ljepotu neba, tijek sunca, okrug mjeseca, mnoštvo zvijezda i onaj sklad i red koji se u svemu tome očituje kao u liri?

Tko ti je dao kišu, poljodjelstvo, hranu, umjetnost, stanove, zakone, države, blag život i prožet čovječnošću, prijateljstvo i usrdno drugovanje s onim s kim si u stanu?

Odakle ti to da su ti ove životinje dane da ih pripitomiš i njima se služiš, a druge pak da se njima hraniš?

Tko te postavi za gospodara i kralja nad svim stvarima koje su na zemlji?

Tko je – da ne zalazim u pojedinosti – djelitelj svega onoga čime se čovjek odlikuje nad ostalim živim bićima?

Zar ne Bog koji sada prije svega i za sve od tebe traži dobrohotnost? Zar nas ne bi bilo sram – kad smo od njega toliko toga dijelom dobili, a jednom se dijelu nadamo – ne uzvratiti mu ni tu jedinu stvar, to jest milosrdnost. On koji je Bog i Gospodin, nije se stidio nazvati našim Ocem, zar onda da se mi odreknemo onih koji su nam srodni?

Nipošto, braćo moja i prijatelji, nipošto ne dopustimo da loše upravljamo stvarima koje su nam povjerene po božanskom daru, da ne bismo čuli Petra koji negdje veli: Sramite se koji tuđe držite, stavite sebi za uzor Božju pravednost, i nitko neće biti siromah.

Dok drugi trpe oskudicu, ne nanosimo sebi muku oko nagomilavanja i čuvanja novca da nas ne bi napao nadahnuti Amos svojim jetkim i prijetećim govorom kad na ovaj način kaže: Pa dobro, koji velite: Kad li će mlađak proći, da bismo rasprodali žito, i subota da otvorimo svoje blago?

Mi se povedimo za onim prvim i najvišim Božjim zakonom. On daje kišu pravednicima i grešnicima i čini da sunce izlazi jednako za sve. Svim zemaljskim živim bićima pruža slobodnu zemlju, izvore, rijeke i šume; zrak pticama i vodu onome što živi u vodi. Svima je u izobilju dodijelio prvotne životne potpore koje nisu ničijom vlasti zaposjednute, nikakvim zakonom ograničene ili odmjerene granicama. Te su životne potpore zajedničarske, znatne i obilate. Dane su bez ikakvog nedostatka kako bi Bog jednakošću dara ukrasio jednako dostojanstvo naravi i pokazao bogatstvo svoje dobrote.

OTPJEV Lk 6, 35; Mt 5, 45; Lk 6, 36

R. Ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu, da budete sinovi svoga Oca. * On daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.
O. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. * On daje.

Bože, naš Spasitelju, obrati nas k sebi: pouči nas mudrosti svojih riječi da nam korizmena obnova bude plodna. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.