Subota nakon Pepelnice – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini

Nisam došao dokinuti Zakon nego dopuniti (usp. Mt 5, 17).

I.

Ant. 1. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.

Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju *
od izlaza sunčeva do zalaza.

Sa Siona predivnog Bog zablista: *
Bog naš dolazi i ne šuti.

Pred njim ide oganj što proždire, *
oko njega silna bjesni oluja.

On zove nebesa odozgo i zemlju *
da sudi narodu svojemu:

»Saberite mi sve pobožnike *
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!«

Nebesa objavljuju pravednost njegovu: *
on je Bog sudac!

Slava Ocu.

Ant. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.

II.

Ant. 2. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.

»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
ja, Bog – Bog tvoj!

Ne korim te zbog žrtava tvojih – *
paljenice su tvoje svagda preda mnom.

Neću od doma tvog uzeti junca, *
ni jaraca iz tvojih torova:

tȁ moje su sve životinje šumske, *
tisuće zvjeradi u gorama mojim.

Znam sve ptice nebeske, *
moje je sve što se miče u poljima.

Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.

Zar da ja jedem meso bikova *
ili da pijem krv jaraca?

Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
ispuni Višnjemu zavjete svoje!

I zazovi me u dan tjeskobe: *
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«

Slava Ocu.

Ant. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.

III.

Ant. 3. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.

A grešniku Bog progovara: †
»Što nabrajaš naredbe moje, *
što mećeš u usta Savez moj?

Ti, komu stega ne prija, *
te riječi moje za leđa bacaš?

Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
i družiš se s preljubnicima.

Svoja si usta predao pakosti, *
a jezik ti plete prijevare.

U društvu na brata govoriš *
i kaljaš sina matere svoje.

Sve si to učinio, a ja da šutim? †
Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«

Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste, *
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.

Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
i onomu koji hodi stazama pravim – *
njemu ću pokazati spasenje svoje.

Slava Ocu.

Ant. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.

Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti.Da se očituju djela njegova.

Iz Knjige Izlaska

3, 1-20

Mojsijev poziv i objava imena Gospodnjeg

U one dane Mojsije je pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Gospodnji ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.

»Hajde da priđem – reče Mojsije – i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.« Kad je Gospodin vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: »Mojsije! Mojsije!« »Evo me!« javi se. »Ne prilazi ovamo! – reče. – Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam – nastavi – Bog tvoga oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

»Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu – nastavi Gospodin – i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju – u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipćani tlače. Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta.«

»Tko sam ja da se uputim faraonu – odgovori Mojsije Bogu – i izvedem Izraelce iz Egipta!« »Ja ću biti s tobom – nastavi. – I ovo će biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu ćete iskazati štovanje na ovome brdu.«

Nato Mojsije reče Bogu: »Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: Bog otaca vaših poslao me k vama, i oni me zapitaju: Kako mu je ime? – što ću im odgovoriti?« »Ja sam koji jesam«, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama.« Dalje je Bog Mojsiju rekao: »Kaži Izraelcima ovako: Gospodin, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama. To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.«

»Idi, skupi starješine Izraelaca pa im kaži: ‘Gospodin, Bog otaca – Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev – objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao što vam se čini u Egiptu. Odlučio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca – u zemlju kojom teče med i mlijeko!’ Oni će te poslušati. Onda pođi sa starješinama Izraelaca k egipatskom kralju i reci mu: ‘Objavio nam se Gospodin, Bog Hebreja. Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo žrtvu Gospodinu, Bogu svojemu.’«

»Znam ja da vas egipatski kralj neće pustiti ako ne bude natjeran teškom šakom. Zato ću ja pružiti svoju šaku i pritisnuti Egipat svakovrsnim čudesima što ću ih u njemu izvesti. Poslije će vas pustiti.«

OTPJEV Izl 3, 14; Iz 43, 11

R. Reče Bog Mojsiju: Ja sam koji jesam. * Ovako kaži Izraelcima: On me je poslao k vama.
O. Ja, ja sam Gospodin, osim mene nema spasitelja. * Ovako.

Iz Rasprave protiv hereza, svetoga Ireneja, biskupa

(Knj. 4, 13, 4-14, 1: SC 100, 534-540)

Prijateljstvo s Bogom

Gospodin naš, Riječ Božja, koji je najprije sluge Bogu privukao, a zatim ih je oslobodio, njih koji su njemu bili podvrgnuti, kao što je sam rekao učenicima: Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna što namjerava učiniti gospodar. Nazvao sam vas prijateljima, jer vam saopćih sve što sam čuo od Oca. Prijateljstvo je naime s Bogom darivatelj besmrtnosti za one koji ga postignu.

Zato je na početku Bog oblikovao Adama ne kao da bi nekoga trebao nego da bi imao kome svoja dobročinstva darovati. Riječ nije slavila svoga Oca samo prije Adama nego i prije sveg stvaranja. Kad je naime u Ocu boravila, Otac je i nju slavio, kao što on sam reče: Oče, proslavi me slavom koju sam imao kod tebe prije nego je svijet postao!

Zapovjedio nam je da njega slijedimo ne zato jer bi trebao naše služenje nego da nama samima udijeli spasenje. Slijediti naime Spasitelja znači postati sudionikom spasenja. Slijediti svjetlo znači zadobiti svjetlo.

Oni naime koji se u svjetlu nalaze ne rasvjetljavaju svjetlo nego svjetlo njih rasvjetljuje i prosvjetljuje. Oni, naime, svjetlu ništa ne daju. Ali primajući dobročinstva rasvjetljuju se svjetlom.

Tako i služenje Bogu ništa Bogu ne koristi, niti Bogu treba ljudsko služenje. Onima koji njega slijede i njemu služe on podjeljuje život i neumrlost i vječnu slavu. Onima koji njemu služe i onima koji njega slijede podjeljuje dobročinstva zbog toga što njemu služe i zato što njega slijede. No, on od njih ne prima nikakva dobročinstva: on je naime bogat, savršen i bez ikakve potrebe.

Bog pak od ljudi traži služenje radi toga da ih obdari dobročinstvima, njih koji ustraju služeći njemu, budući da je dobar i milosrdan. Ukoliko naime Bog nikoga ne treba, utoliko pak čovjek treba zajedništvo s njime.

Ovo je naime slava čovjekova: ustrajati i nadalje služiti Bogu. Radi toga je govorio Gospodin učenicima: Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao! Ovim je naznačio da time što ga slijede ne slave oni njega, već su oni proslavljeni time što slijede Sina Božjega. I opet: Hoću da ondje gdje sam ja budu i oni da vide slavu moju!

OTPJEV Pnz 10, 12; Mt 22, 38

R. Ovo od tebe traži Gospodin, Bog tvoj: * da se bojiš Gospodina, Boga svoga, da ga ljubiš i služiš Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.
O. To je najveća i prva zapovijed: * Da se bojiš.

Svemogući vječni Bože, pogledaj milostivo nas slabe ljude; pruži moćnu ruku i zaštiti nas. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.