Četvrtak nakon Pepelnice – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega

U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37).

I.

Ant. 1. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.

Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,

o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,

a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.

Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,

već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.

Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.

Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.

U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.

Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.

Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.

Slava Ocu.

Ant. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.

II.

Ant. 2. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.

A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.

Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.

Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.

U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.

Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.

Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.

Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva

zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.

Slava Ocu.

Ant. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.

III.

Ant. 3. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!

Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,

niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.

Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:

zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!

Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.

Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!

Slava Ocu.

Ant. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!

Tko razmišlja o Zakonu Gospodnjem.U svoje će vrijeme donijeti plod.

Početak Knjige Izlaska

1, 1-22

Nevolje Hebreja u Egiptu

Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom sišli u Egipat, svaki sa svojim domom: Ruben, Šimun, Levi i Juda; Jisakar, Zebulun i Benjamin; Dan i Naftali; Gad i Ašer. U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset duša. A Josip je već bio u Egiptu. I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj. Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju.

Uto u Egiptu zavlada novi kralj, koji nije poznavao Josipa. I reče on svome puku: »Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im porast, da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje.«

I postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. Ali što su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca. I Egipćani se okrutno obore na Izraelce. Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu.

Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, pa im naredi: »Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi.« Ali su se babice bojale Boga i nisu činile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale na životu mušku djecu.

Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: »Zašto ste tako radile i na životu ostavljale mušku djecu?« Nato babice odgovore faraonu: »Hebrejke nisu kao egipatske žene. One su životne. Prije nego babica dođe k njima, one već rode.« Bog je to babicama za dobro primio. Narod se množio i silno porastao. A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom.

Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: »Svako muško dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu.«

OTPJEV Post 15, 13-14; Iz 49, 26

R. Bog reče Abrahamu: Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji, robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina, * ali narodu kojem budu služili ja ću suditi.
O. Ja sam Gospodin Spasitelj i Otkupitelj tvoj. * Ali.

Iz Govora svetog Leona Velikog, pape

(Govor 6, u korizmi, 1-2: PL 54, 285-287)

Vjersko čišćenje po postu i milosrđu

Uvijek je, naime, predragi, zemlja bila puna milosrđa Gospodnjega. Svakog je vjernika naučila sama priroda štovati Boga. Naime nebo i zemlja, more i sve što je u njima, očituju dobrotu i svemogućnost svoga Stvoritelja, a prekrasna ljepota svega što njemu služi iziskuje od razumnog stvorenja pravedno zahvaljivanje!

A pošto smo dospjeli u one dane koji su na posebni način označeni sakramentima čovječanskog otkupljenja i koji neposredno i blizu prethode blagdanu Pashe, naređeno nam je da marljivije izvršimo vjersku obnovu čišćenjem.

Ovo je naime vlastito blagdanu Pashe da čitava Crkva zadobiva oproštenje grijeha koje se ne zbiva samo u onima koji se preporađaju u sakramentu krštenja nego i u onima koji se već ubrajaju u zajednicu posinjenih.

Iako, naime, prvenstveno nove ljude stvara voda preporoda, – a jer ipak preostaje svima svakodnevno se obnavljati od prljavštine smrtnosti, a među onima koji su uznapredovali nema nikoga koji ne bi bio dužan biti uvijek bolji, – treba općenito paziti da se na dan otkupljenja nitko ne nađe u starim pogreškama.

Ono što, predragi, u svakom vremenu treba da svatko sebe pokazuje kršćaninom to treba sada brižnije i pobožnije izvršiti, da bismo ispunili apostolsku ustanovu četrdeset dana posta ne samo uskraćivanjem u hrani nego najviše u odstranjivanju pogrešaka.

A razumnim se i svetim postovima ništa korisnije ne pridružuje nego dijeljenje milostinje, koje pod jednim imenom milosrđa sadržava mnoge hvale vrijedne čine pobožnosti, da bi svi vjernici mogli biti jednaki duhom ako već to nisu svojim imanjem.

Ljubav naime, koju dugujemo i Bogu i ljudima, nije nikada takvim zaprekama zapriječena te se ona ne bi mogla slobodno uvijek ispuniti. Anđeli su naime pjevali: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima koji su Bogu mili! Svaki onaj koji iskaže ljubav onima koji su u nevolji ne samo da biva obdaren krepošću dobre volje nego i darom mira.

Vrlo su mnoga i raznolika djela milosrđa. Ona sama svojom raznolikošću pravim kršćanima podjeljuju to da u dijeljenju milostinje nemaju udjela samo bogati i oni koji imaju svega u izobilju, nego i oni koji osrednje posjeduju ili su čak siromašni. A ako i nemaju svi jednaku mogućnost darivati, neka ipak svi budu u srcu osjećajem jednaki.

OTPJEV

R. Vrijeme posta nam je otvorilo rajska vrata; provodimo ga u molitvi i prošnjama: * da se na dan uskrsnuća proslavimo s Gospodinom.
O. U svemu se iskazujmo kao poslužitelji Božji. * Da se na dan.

Djela nam, Gospodine, ti nadahnjuj i svojom pomoću prati, da nam svaki rad s tobom počne i po tebi uspješno završi. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.