Utorak, 5. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 10 (9 B). Zahvala

Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6, 20).

I.

Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.

Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.

Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.

Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.

U srcu veli: »Neću posrnuti! *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.«

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.

U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.

U zaklonu sjedi ko lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.

Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.

U srcu svome veli: »Zȁboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!«

Slava Ocu.

Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

II.

Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ustani, Gospodine Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.

Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: »Neće kazniti!«

Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.

Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!

Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!

Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.

Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:

da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljàni.

Slava Ocu.

Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca

Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin).

Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!

Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;

one što zbore: »Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
Tko nam što može?«

»Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati – govori Gospodin – *
spasenje donijet onom tko ga želi.«

Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.

Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,

pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek se izdižu ljudi najgori.

Slava Ocu.

Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

Gospodin ponizne u pravdi vodi.I malene će učiti putu svome.

Iz Poslanice Galaćanima

2, 11 – 3, 14

Pravednik živi od vjere

Braćo, kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću.

Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: »Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?«

Mi smo podrijetlom Židovi, a ne »grešnici iz poganstva«. Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati. Ako se pak po tome što zaiskasmo opravdati se u Kristu očitovalo da smo i mi grešnici, nije li onda Krist u službi grijeha? Nipošto! Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik. Tȁ po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet: živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.

O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti. Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku? Tako li ste bezumni? Započeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite? Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud! Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djelâ Zakona ili zbog vjere u Poruku? Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost.

Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi. Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom.

Doista, koji su god od djelâ Zakona, pod prokletstvom su. Tȁ pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti. Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu će naći život.

Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom – jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu – da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri.

OTPJEV Gal 2, 16-21

R. Čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. * Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona.
O. Ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro. * Zato i mi.

Iz Homilije o Knjizi Postanka, Origena, prezbitera

(Hom. 8, 6. 8. 9: PG 12, 206-209)

Abrahamova žrtva

Abraham uze drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na svoga sina Izaka, a u svoju ruku uze kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno. Izak koji sam nosi drva za svoju žrtvu paljenicu slika je Krista koji je sam nosio svoj križ, a ipak je dužnost svećenika da nosi drva za žrtvu paljenicu. On je, dakle, bio i žrtva i svećenik. Na to se odnosi i dodatak: Tako pođu obojica zajedno. Dok Abraham kao žrtvovatelj nosi vatru i nož, Izak ne ide iza njega, nego s njim, da se pokaže kako i on zajedno s njim vrši svećeničku službu.

Što slijedi poslije toga? Izak reče svome ocu Abrahamu: Oče! Taj sinovlji glas u onom času bio je kušnja za Abrahama. Kako li je sin koji treba da bude žrtvovan tom riječju potresao očevu dušu? Premda je Abraham bio čovjek vrlo jake vjere, ipak postaje osjećajan i odgovara: Evo me, sine! A sin će: Evo kremena i drva, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu? Sine moj – odgovori Abraham – Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu.

Dira me tako pažljiv i oprezan odgovor. Ne znam što je vidio u duhu, jer nije rekao za sadašnjost, nego za budućnost: Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu. Sinu koji ga pita za sadašnjost, odgovara za budućnost. Bog je sam providio janje za žrtvu u Kristu.

Pruži Abraham ruku i uzme nož da zakolje svoga sina. Uto ga zovnu s neba anđeo Gospodnji i poviče: Abrahame! Abrahame! Evo me! – odgovori on. A anđeo će mu: Ne spuštaj ruku na dječaka, niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš. Usporedimo to s riječima Apostola gdje govori o Bogu: On nije poštedio vlastitoga Sina, već ga je predao za sve nas. Gle kako se Bog natječe s ljudima u plemenitoj darežljivosti. Abraham je prinio Bogu smrtnoga sina koji neće umrijeti, a Bog je predao smrti za sve nas svoga besmrtnoga Sina.

Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – iza njega ovan, rogovima se zapleo u grmu. Čini mi se da smo već spomenuli kako je Izak bio slika Krista, ali izgleda da i ovan ovdje predstavlja Krista. Vrijedno je potruditi se da bismo upoznali kako može i jedan i drugi predstavljati Krista, Izak koji nije zaklan i ovan koji je zaklan. Krist je Riječ Božja, ali Riječ koja je tijelom postala.

Trpio je, dakle, Krist, ali u tijelu; podnio je i smrt, ali ju je zapravo podnijelo tijelo čija je ovdje slika ovan, kao što i Ivan kaže: Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijehe svijeta. Riječ je ostala u neraspadljivosti, a Riječ je u pravom smislu Krist kojega je slika Izak. Zato je on i žrtva i svećenik po duhu. Onaj koji prinosi Ocu žrtvu po tijelu, sam se prinosi na žrtveniku križa.

OTPJEV Iv 19, 16-17; Post 22, 6

R. Uzeše Isusa i odvedoše ga. * A on, noseći svoj križ, iziđe na mjesto zvano Lubanja.
O. Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu i stavi ih na sina Izaka. * A on, noseći.

Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.