Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Nadvlada smrt i spasi nas.
I hitrije se dižimo,
Po riječi kralja proroka
U noći Boga tražimo.
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Za rajske dvore pripravi.
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Nadari blagim darima.
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
I sad i vječnost čitavu. Amen.
Ili, po danu:
Sretni dane uskrsnuća,
Uskrsli, gle, tebe kruni
Svojom slavom, dane prvi!
Porobljen je pakô kleti,
Smrt je kobna pobijeđena,
Nebo, zemlja pomireni.
Pritisla je zemlju cijelu,
Ali milost pritekla je
Palom rodu Adamovu.
Srdžbu smiri samilošću:
Ljubav Božja prevelika
Sina svoga na svijet posla.
Obnovi sve čovječanstvo:
Ovcu svoju Pastir Dobri
U tor nosi na ramenu.
Savezi se svuda šire,
Pobjedniku Kristu pjeva
Nebo, zemlja, svemir cijeli.
Majka Crkva glas svoj spaja,
Narod Božji gromko pjeva:
Hvala Bogu! Aleluja!
Pobjedna nek pjesma ori:
Slava Bogu na visini,
Mir na zemlji neka vlada. Amen.
Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište
Dveri su nebeske Kristu otvorene radi njegova tjelesnog ulaska u nebo (sv. Irenej).
Ant. 1. Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.
Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina, *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.
»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju.«
»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin nad Vojskama – *
on je Kralj slave!«
Slava Ocu.
Ant. Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Ps 66 (65). Zahvalnica za oslobođenje
O Gospodinovu uskrsnuću i o obraćenju pogana (Hezihije).
I.
Ant. 2. Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, on je duši našoj darovao život, aleluja.
Kliči Bogu, sva zemljo, †
opjevaj slavu imena njegova, *
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja! *
Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.
Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva, *
neka pjeva tvom imenu!«
Dođite i gledajte djela Božja: *
čuda učini među sinovima ljudskim.
On pretvori more u zemlju suhu, †
te rijeku pregaziše. *
Stog se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom, †
oči mu paze na narode *
da se ne izdignu ljudi buntovni.
Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, *
razglašujte hvalu njegovu!
Našoj je duši darovao život *
i ne dade da nam posrne noga.
Iskušavao si nas teško, Bože, *
iskušavao ognjem kao srebro.
Pustio si da u zamku padnemo, *
stisnuo lancima bokove naše.
Pustio si da nam zajašu za vrat: †
prošli smo kroz oganj i vodu, *
onda si pustio da odahnemo.
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, on je duši našoj darovao život, aleluja.
II.
Ant. 3. Čujte, svi koji se Boga bojite, što učini duši mojoj, aleluja.
S paljenicama ću u Dom tvoj ući, *
zavjete ispuniti pred tobom
što ih obećaše usne moje, *
što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.
Prinijet ću ti paljenice pretile †
s kâdom ovnova, *
žrtvovati volove i jarad.
Dođite, počujte koji se Boga bojite, *
pripòvjedit ću što učini duši mojoj!
Na svoja sam usta njega zvao, *
jezikom ga hvalio.
Da sam u srcu na zlo mislio, *
ne bi me Gospodin uslišio.
No Bog me uslišio: *
obazro se na glas molitve moje.
Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, *
naklonosti ne odvrati od mene!
Slava Ocu.
Ant. Čujte, svi koji se Boga bojite, što učini duši mojoj, aleluja.
Živa je i djelotvorna riječ Božja.Oštrija je od svakoga dvosjekla mača.
Početak Prve poslanice blaženoga Pavla apostola Solunjanima
1, 1 – 2, 12
Pavlova povezanost s Crkvom u Solunu
Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjanâ u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir!
Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim.
Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja, jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji.
Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.
Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan.
Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje. Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo – ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. Nikada se zaista, kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni – Bog nam je svjedok – prikrivenom pohlepom. Niti smo od ljudi iskali slavu – ni od vas, ni od drugih – premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.
Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.
OTPJEV 1 Sol 1, 9; 3, 12. 13
R. Obratili ste se k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinitomu, i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, * koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.
O. Vama Gospodin dao te obilovali ljubavlju i učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta o dolasku Gospodina. * Koji nas izbavlja.
Iz Poslanice Smirnjanima svetoga Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika
(Br. 1-4, 1: Funk 1, 235-237)
Krist nas je pozvao u svoje slavno kraljevstvo
Ignacije, koji se zove i Bogonosac, u čistom duhu i riječi Božjoj srdačno pozdravlja Crkvu u Smirni u Aziji. To je Crkva Boga Oca i ljubljenoga njegova Sina Isusa Krista. Postigla je po njihovu milosrđu svaki dar, puna je vjere i ljubavi, nije joj uskraćena nijedna milost, vrlo je mila Bogu i plodna je svetošću.
Slavim Isusa Krista Boga koji vas je obdario takvom mudrošću. Primijetio sam da ste potpuno savršeni i čvrsti u vjeri, kao da su vam tijelo i duša čavlima pribijeni na križ Gospodina Isusa Krista, da ste postojani u ljubavi po snazi Kristove krvi, da čvrsto vjerujete u našega Gospodina koji je rođen po tijelu od potomstva Davidova, u Sina Božjega po volji i moći Božjoj, doista rođenog od Djevice, krštenog od Ivana, da se ispuni sve što je pravo. Pod Poncijem Pilatom i četverovlasnikom Herodom uistinu je za nas čavlima pribijen na križ (po Njegovoj božanskoj i svetoj muci mi smo ono što jesmo), da svojim uskrsnućem za sve vjekove podigne u jednom jedincatom tijelu svoje Crkve barjak pobjede svojim svetima i vjernima, kako među Židovima tako i među poganima.
Sve je to pretrpio radi nas da postignemo spasenje. A stvarno je trpio, kao što je stvarno i sam sebe uskrisio.
Znam da je i poslije uskrsnuća živio u tijelu, a vjerujem da živi još i sada. Kad je došao Petru i njegovim drugovima, rekao je: Pogledajte, opipajte me i vidite da nisam bestjelesni duh. I odmah Ga dotakoše i povjerovaše, te se združiše s njegovim tijelom i duhom. To je razlog za što prezreše i pobijediše i samu smrt. Poslije uskrsnuća s njima je jeo i pio kao pravi pravcati čovjek, premda je duhom bio sjedinjen s Ocem.
Predragi, podsjećam vas na to iako znam da isto znate i vjerujete.
OTPJEV Gal 2, 19-20
R. Zakonu ja umrijeh da Bogu živim. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega, * koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.
O. S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. * Koji me ljubio.
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Gospodine, Bože naš, daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.