Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Za više pastira:
Molitvom, pjesmom, svečanošću ovom
Slaveći tvoje svećenike vjerne
Častimo tebe.
Narode brojne putovima svjetla,
Vodeći sveto, hranili ih trajno
Riječju života.
Vjerni da uvijek ostanu ti, Kriste;
Nagrada vječna osloncem im bila
Ufanju čvrstom.
Prispjeli sad su domovini vječnoj,
Počinku slatkom, blaženstvu i miru
Očinskog doma.
Vrhunče slave, dike sve i hvale,
Stvorovi tvoji neka svi te slave
Sad i u vječnost. Amen.
Ps 68 (67). Slavni put Gospodnji od Egipta do Siona
Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima (Ef 4, 8).
I.
Ant. 1. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Bog nek ustane! Razbježali se dušmani njegovi! *
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! †
Kako se vosak topi pred ognjem, *
nek nestane grešnika pred licem Božjim!
A pravedni neka se raduju, †
neka klikću pred Bogom, *
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime! †
Poravnajte put onome koji ide pustinjom – *
kojemu je ime Gospodin – i kličite pred njim!
Otac sirotâ, branitelj udovicâ, *
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti, †
sužnje izvest na sretnu slobodu: *
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, *
dok si kročio pustinjom,
tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, *
Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju, *
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj, *
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.
Slava Ocu.
Ant. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
II.
Ant. 2. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.
Gospodin riječ zadaje, *
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
kraljevi vojskâ bježe te bježe, *
domaćice plijen dijele.
Dok vi počivaste među torovima, †
krila golubice zablistaše srebrom, *
a njeno perje žućkastim zlatom:
ondje Svemogući razbijaše kraljeve, *
a ona poput snijega zablista na Salmonu.
Božanska je gora *
gora bašanska vrletna.
Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate †
na goru gdje se svidje Bogu prebivati? *
Gospodin će na njoj boraviti svagda!
Božja su kola bezbrojna, tisuću tisućâ: *
Gospodin sa Sinaja u Svetište dolazi!
Na visinu uzađe vodeći sužnje, †
na dar si ljude primio, *
pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
Blagoslovljen Gospodin dan za danom, *
nosi nas Bog, naš Spasitelj.
Bog naš jest Bog koji spasava, *
Gospodin od smrti izbavlja.
Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, *
kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
Reče Gospodin: »Iz Bašana ću ih dovesti, *
dovest ću ih iz dubine mora,
da okupaš nogu u krvi, *
da jezici tvojih pasâ imadnu dio od dušmanâ.«
Slava Ocu.
Ant. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.
III.
Ant. 3. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.
Ulazak ti, Bože, gledaju, *
ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
sprijeda pjevači, za njima svirači, *
u sredini djevojke s bubnjićima.
»U svečanim zborovima slavite Boga, *
slavite Gospodina, lozo Izraelova!«
Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, †
ondje su knezovi Judini sa četama svojim, *
knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.
Razvij, Bože, silu svoju, †
silu kojom si, Bože, uz nas *
iz Hrama svojega u Jeruzalemu!
Nek ti kraljevi darove donose! †
Ukroti neman u trsci, *
stado bikova s teladi narodâ!
Neka se prostru pred tobom
sa srebrnim žezlima: *
rasprši narode koji se ratu vesele!
Nek dođu velikani iz Egipta, *
Etiopija nek pruži ruke Bogu!
Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu,
slavite Gospodina, *
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!
Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: *
»Priznajte silu Božju!«
Nad Izraelom veličanstvo njegovo, *
u oblacima sila njegova!
Strašan je Bog iz svojega Svetišta, †
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. *
Blagoslovljen Bog!
Slava Ocu.
Ant. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.
Poslušat ću što mi to Gospodin govori.On obećava mir narodu svojem.
Iz Knjige Ponovljenog zakona
26, 1-19
Ispovijest vjere sinova Abrahamovih
U one dane Mojsije progovori narodu: »Kad stigneš u zemlju koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje u baštinu, kad je zaposjedneš i u njoj se nastaniš, uzmi nešto prvina od svakoga ploda što ga budeš dobivao od zemlje koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje: stavi ih u košaru, otiđi u mjesto što ga Gospodin, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime. Stupi k svećeniku koji bude tada vršio službu i reci: ‘Priznajem danas pred Gospodinom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se Gospodin zakleo našim ocima da će je nama dati.’
Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Gospodina, Boga tvoga. Ti onda nastavi i reci pred Gospodinom, Bogom svojim: ‘Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i moćnim narodom. Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Gospodinu, Bogu otaca svojih. Gospodin je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Gospodin moćnom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Gospodine, dao.’ Stavi ih pred Gospodina, Boga svoga, i pred Gospodinom, Bogom svojim, duboko se nakloni. A onda zajedno s levitom i došljakom koji bude kod tebe uživaj sva dobra kojima je Gospodin, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.
A kad treće godine – godine desetine – završiš odjeljivanje sve desetine od svoga prihoda i dadeš levitu, došljaku, siroti i udovici po tvojim gradovima, da jedu do sitosti, tada pred Gospodinom, Bogom svojim, izjavi: ‘Iz kuće sam uklonio ono što je bilo posvećeno. Dao sam još i levitu, došljaku, siroti i udovici, prema svim tvojim zapovijedima koje si mi izdao. Ni jedne tvoje zapovijedi nisam prekršio ni zaboravio. Od toga nisam ništa jeo u žalosti; od toga nisam ništa žrtvovao u nečistoći, niti sam od toga što dao mrtvacu; slušao sam glas Gospodina, Boga svoga; u svemu sam učinio kako si mi naredio. Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivališta, i blagoslovi narod svoj izraelski i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom teče med i mlijeko – kako si se zakleo ocima našim.’
Gospodin, Bog tvoj, naređuje ti danas da vršiš ove zakone i uredbe. Drži ih, dakle, i vrši svim srcem svojim i svom dušom svojom.
Danas si ugovorio s Gospodinom da će ti on biti Bog, a ti da ćeš ići njegovim putovima, držati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove uredbe, i slušati njegov glas. Danas je Gospodin ugovorio s tobom da ćeš ti biti njegov narod, njegova predraga svojina, kako ti je obećao, i da ćeš držati sve njegove zapovijedi. On će te uzvisiti čašću, imenom i slavom nad sve narode koje je stvorio; i ti ćeš biti narod posvećen Gospodinu, Bogu svome, kako ti je rekao.«
OTPJEV 1 Pt 2, 9. 10; Pnz 7, 6. 8
R. Vi ste narod stečeni, nekoć bijaste Ne-narod, a sada ste Narod Božji, * vi bijaste Ne-mili, a sada ste Mili.
O. Gospodin vas je izabrao jer vas je ljubio, i oslobodio vas iz kuće ropstva. * Vi bijaste.
Iz Homilija svetog Ivana Zlatoustog, biskupa
(Hom. 2, pohvale svetom Pavlu: PG 50, 480-484)
Dobar sam boj bio
Pritiješnjen zatvorom Pavao je boravio na nebu i radije je primao udarce i rane nego što drugi osvajaju prvenstva, i boli nije volio manje nego što drugi vole nagrade, jer je smatrao da su same te boli dobitak, pa ih je stoga i nazivao blagodatima. Smisao toga pomno ispitaj. Nagrada je zacijelo bila: umrijeti i biti s Kristom, a ostati u tijelu, borba. Ali je ipak iz žudnje za Kristom odgađao nagrade željan borbe: to je smatrao potrebnijim.
Navlastito mu je bila borba i bol biti odijeljen od Krista, i mnogo više od borbe i daleko iznad svake boli. Ali biti s Kristom bijaše jedinstvena nagrada, pa je Pavao radi Krista volio izabrati to negoli ono.
No, zacijelo će tkogod reći da je govorio kako mu je sve to poradi Krista ugodno. To bez sumnje priznajem i ja, jer što je nama razlog žalosti, to je njemu bio povod najvećoj nasladi. Pa što ja spominjem opasnosti i neprilike? On se nalazio u golemoj nevolji pa je govorio: Tko je slab a da ja nisam slab? Tko se sablažnjava a da ja ne izgaram?
A vas molim ne samo da se divite, nego da i nasljedujete taj tako svijetao uzor vrline: jer ćemo tako moći biti dionici njegovih vijenaca.
A ako se tkogod čudi što rekosmo da će svatko koji steče Pavlove zasluge, imati i onakove nagrade, neka ga posluša gdje veli: Dobar sam boj bio, trku dovršio, vjeru sačuvao. Uostalom, pripravljen mi je vijenac pravednosti koji će mi u onaj dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima koji ljube njegov dolazak. Vidiš li dakle kako zove sve u zajedništvo iste slave?
I budući da je svima predložen isti vijenac slave, nastojmo biti svi dostojni tih dobara što su obećana.
I ne smijemo u Pavlu promatrati samo veličinu i uzvišenost kreposti ili tvrdu odluku kojom je dopro do tolike slave nego i narav koja mu je zajednička sa svima nama; tako će nam se sve što je veoma teško činiti lako i jednostavno, i trudeći se za ovo kratko vrijeme nosit ćemo onaj neraspadljivi i besmrtni vijenac, po blagodati i milosrđu Gospodina našega Isusa Krista, kojemu je slava i vlast sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
OTPJEV 1 Tim 6, 11-12; Tit 2, 1
R. Božji čovječe! Teži za pravednošću, bogoljubnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! * Vojuj dobar boj vjere! Osvoji vječni život!
O. A ti uči što se slaže sa zdravom naukom. * Vojuj.
Bože, ti si svetog Timoteja i Tita ukrasio apostolskim krepostima. Na njihovu molitvu daj da živimo pravedno i pobožno na ovome svijetu te sretno stignemo u nebesku domovinu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.