Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
U osobama trima Bog:
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Da više tebe uživa.
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
A tijelo budno ostane.
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Dobara doma blaženog.
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili, po danu:
Ko od Boga Bog ishodiš
I kao svijeta Spasitelj
U povijest našu ulaziš.
Ti srećo naša, radosti,
Za tobom čeznu srca sva,
Milina sva nam u tebi!
Sa Rođenim od Djevice
Po Duhu svom nas okupljaj
I primi sve nas u svoj dom.
Dobrote svoje sjeti se:
Da svaki čovjek stvor je tvoj
U krvi opran Kristovoj.
A spasi ljubav Kristova:
Ta ljubav što nas otkupi
Nek spasenju privede nas.
Podari, Bože jedini,
Da život tvojim vjernima
Donese plod obilati. Amen.
Ps 136 (135). Vazmeni hvalospjev
Naviještati Gospodnja djela znači slaviti njega (Kasiodor).
I.
Ant. 1. Gospodin jedini učini čuda velika, vječna je ljubav njegova.
Hvalite Gospodina, jer je dobar: *
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Boga nad bogovima: *
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Gospodara nad gospodarima: *
vječna je ljubav njegova!
Jedini on učini čuda velika: *
vječna je ljubav njegova!
Mudro sazda on nebesa: *
vječna je ljubav njegova!
On utvrdi zemlju nad vodama: *
vječna je ljubav njegova!
On načini svjetlila velika: *
vječna je ljubav njegova!
Sunce da vlada danom: *
vječna je ljubav njegova!
Mjesec i zvijezde da vladaju noću: *
vječna je ljubav njegova!
Slava Ocu.
Ant. Gospodin jedini učini čuda velika, vječna je ljubav njegova.
II.
Ant. 2. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.
On pobi prvorođence Egiptu: *
vječna je ljubav njegova!
Izvede Izraela iz njega: *
vječna je ljubav njegova!
Mišicom jakom, rukom ispruženom: *
vječna je ljubav njegova!
On Crveno more razdvoji: *
vječna je ljubav njegova!
Provede Izraela posred vodâ: *
vječna je ljubav njegova!
I vrgnu faraona i vojsku mu u Crveno more: *
vječna je ljubav njegova!
Slava Ocu.
Ant. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.
III.
Ant. 3. Hvalite Boga nebeskog; od dušmana nas naših oslobodi.
On narod svoj vođaše pustinjom: *
vječna je ljubav njegova!
On udari kraljeve velike: *
vječna je ljubav njegova!
I pogubi kraljeve moćne: *
vječna je ljubav njegova!
Sihona, kralja amorejskog: *
vječna je ljubav njegova!
Oga, kralja bašanskog: *
vječna je ljubav njegova!
I njihovu zemlju dade u baštinu: *
vječna je ljubav njegova!
U baštinu Izraelu, sluzi svome: *
vječna je ljubav njegova!
On se spomenu nas u poniženju našem: *
vječna je ljubav njegova!
Od dušmana nas naših oslobodi: *
vječna je ljubav njegova!
On daje hrane svakom tijelu: *
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Boga nebeskog: *
vječna je ljubav njegova!
Slava Ocu.
Ant. Hvalite Boga nebeskog; od dušmana nas naših oslobodi.
Pokaži mi, Gospodine, putove svoje.Nauči me svojim stazama.
Iz Knjige Ponovljenog zakona
16, 1-17
Svetkovine koje treba slaviti
U one dane Mojsije progovori narodu: »Drži mjesec Abib i slavi Pashu u čast Gospodinu, Bogu svome, jer te Gospodin, Bog tvoj, u mjesecu Abibu izveo noću iz Egipta. Kao pashu u čast Gospodinu, Bogu svome, žrtvuj ovce i goveda u mjestu koje Gospodin odabere da u njemu nastani ime svoje.
Ništa ukvasano nemoj s njome jesti; nego sedam dana jedi beskvasan kruh – kruh nevoljnički – budući da si u žurbi izišao iz zemlje egipatske: da se svega svog vijeka sjećaš dana kad si izišao iz zemlje egipatske. Neka se sedam dana u tebe ne vidi kvasac na svemu tvome području, i ništa od mesa žrtve što je zakolješ navečer prvoga dana ne smije ostati preko noći do jutra. Nije ti dopušteno žrtvovati pashu u bilo kojem gradu što ti ga dadne Gospodin, Bog tvoj, nego u mjestu koje odabere Gospodin, Bog tvoj, da ondje nastani ime svoje; samo tu žrtvuj pashu u predvečerje, o zalasku sunca, jer u to si vrijeme izišao iz Egipta. Skuhaj je i pojedi na mjestu koje odabere Gospodin, Bog tvoj. Ujutro se onda okreni i zaputi svojim šatorima. Šest dana jedi beskvasan kruh, a sedmog dana neka bude svečani zbor u čast Gospodinu, Bogu tvome. Posla nikakva ne radi!
Nabroj sedam tjedana; a tih sedam tjedana uzmi brojiti kad srp počne žeti klasje. Tada drži Blagdan sedmicâ u čast Gospodinu, Bogu svome, prinoseći dragovoljni prinos iz svoje ruke, kako te već Gospodin, Bog tvoj, bude blagoslovio. I proveseli se tada u nazočnosti Gospodina, Boga svoga – na mjestu što ga Gospodin, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje – ti, sin tvoj i kći tvoja, sluga tvoj i sluškinja tvoja, levit koji bude u tvome gradu, došljak, sirota i udovica što budu kod tebe. Sjećaj se da si i sam bio rob u Egiptu. Zato drži i vrši ove uredbe.
Blagdan sjenicâ slavi sedam dana, pošto pokupiš plodove sa svoga gumna i iz svoga badnja. Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, kći tvoja, sluga tvoj, sluškinja tvoja, levit i došljak, sirota i udovica što se nađe u tvome gradu. Svetkuj u čast Gospodinu, Bogu svome, sedam dana na mjestu koje odabere Gospodin, jer će te Gospodin, Bog tvoj, blagoslovom obasipati u svim tvojim žetvama, u svakom poslu ruku tvojih, da budeš potpuno veseo.
Triput u godini neka se pokažu svi tvoji muškarci pred Gospodinom, Bogom tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan beskvasnog kruha, na Blagdan sedmicâ i na Blagdan sjenicâ. Ali neka nitko ne dođe pred Gospodina praznih ruku, nego neka svatko prinese što može, prema blagoslovu koji ti je udijelio Gospodin, Bog tvoj.«
OTPJEV Pnz 16, 14. 15; Nah 1, 15
R. Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, kći tvoja, levit i došljak, sirota i udovica, * i Gospodin će te blagoslovom obasipati da budeš potpuno veseo.
O. Evo na brdima noge blagovjesnika i navjestitelja mira: svetkuj, Judo, svetkovine svoje. * I Gospodin.
Iz Rasprave protiv krivovjerja, svetog Ireneja, biskupa
(Knj. 4. 18. 1-2. 4. 5: SC 100, 596-598. 606. 610-612)
Čisti prinos Crkve
Prinos Crkve, određen od Gospodina da se prinosi po cijelom svijetu, moramo cijeniti kao čistu i Bogu ugodnu žrtvu. Bogu nije potrebna naša žrtva. Ali ako on prima nečiji dar, to je slava onome koji dar prinosi. Darom što ga donosimo kralju izražava se čašćenje i odanost. Gospodin hoće da i mi u jednostavnosti i bezazlenosti prinosimo darove, pa je zato i rekao: Kad prinosiš dar svoj k oltaru, pa se sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar pred oltarom, pođi te se pomiri sa svojim bratom, onda se povrati i prinesi dar svoj. Bogu treba prikazati prvine njegova stvorenja kako i Mojsije veli: Ne dolikuje da se praznih ruku pokažeš pred licem Gospodina Boga svojega. Tako se pokazuje čovjekova zahvalnost prema Bogu upravo po onim stvarima zbog kojih čovjek i osjeća da mu je dužan biti zahvalan.
Ne treba prezirati vrstu prinosa. Bilo je u različitim vremenima različitih prinosa. Drukčije je žrtve nekoć prinosio narod, a drukčije se žrtve prinose u Crkvi. Promijenila se vrsta žrtava, jer su jedne žrtve prinosili robovi, a druge slobodni. No Gospodin je samo jedan i uvijek isti. Drukčije su osobine prinosa koje prinose robovi, a drukčije one koje prinose slobodni. Tako se po prinosu mogu razaznati oni koji su slobodni. Kod Boga nema ništa bez smisla, bez značenja i bez razloga. Nekoć su ljudi posvećivali desetinu svega što su imali, a oni koji su postigli slobodu posvećuju sve svoje na Gospodnju službu, predaju rado i slobodno ono što im je najveće, jer se nadaju velikoj nagradi. Ona je siromašna udovica dala u Božju blagajnu sve što je imala.
Potrebno je da Bogu donosimo prinos i da u svemu budemo zahvalni svome Stvoritelju i da mu prinosimo prvine njegovih stvorenja čiste duše, vjerom bez pretvaranja, stalnom nadom i žarkom ljubavlju. A samo Crkva sa zahvalnošću prinosi Stvoritelju potpuno čisti prinos od njegovih stvorenja.
Prinosimo mu ono što je njega dostojno izražavajući povezanost i jedinstvo te priznavajući uskrsnuće tijela i duše. Jer kao što zemaljski kruh poslije zazivanja Boga više nije obični kruh, nego Euharistija koja je ujedno zemaljska i nebeska, tako i naša tjelesa koja primaju Euharistiju više nisu raspadljiva, jer imaju nadu u uskrsnuće.
OTPJEV Heb 10, 1. 14; Ef 5, 2
R. Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne samo obličje zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se – iz godine u godinu iste – neprestano prinose ne može usavršiti one što pristupaju. * Krist jednim prinosom zasvagda usavrši posvećene.
O. Krist nas je ljubio i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris. * Krist.
Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.