Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Otvorili mu darove:
I zlato, smirnu s tamjanom
Darovali mu klečeći.
Upoznaj, divni Dječače,
Znak tvoje moći, kraljevstva,
Što Otac ti predodredi.
Navješćuje da Djetešce
I Kralj je naš i pravi Bog,
A smirna grob mu spominje.
Od svih gradòva velikih,
Kô čovjek svijeta Spasitelj
U tebi se je rodio.
Navješćuju, označuju,
Kog Otac nam pokazuje
I veli: Svi ga slušajte!
Od istoka do zapada –
Sva mora, zvijezde svemirske
Obuhvaća ti kraljevstvo.
Što narodima javi se,
I Ocu s Duhom Presvetim
U vječne vijeke vjekova! Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37).
I.
Ant. 1. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Slava Ocu.
Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
II.
Ant. 2. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Slava Ocu.
Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
III.
Ant. 3. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Slava Ocu.
Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu.Svi narodi gledaju mu slavu.
Iz Knjige proroka Izaije
61, 1-11
Duh Gospodnji na sluzi njegovu
Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje i dan odmazde Boga našega; utješiti sve ožalošćene, razveseliti žalosne na Sionu i dati im vijenac umjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna.
I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Gospodnjim – na slavu njegovu. Oni će nanovo dići drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja.
Tuđinci će doći da vam stada pasu, stranci će vam biti ratari i vinogradari. A vas će zvati »Svećenici Gospodnji«, nazivat će vas »Službenici Boga našega«. Uživat ćete bogatstva naroda, blagom se njihovim dičiti.
Dvostruka bijaše njihova sramota – rug i prezir bijahu im baština – zato će u zemlji svojoj baštinit dvostruko, njihova će biti radost vječita.
Jer ja, Gospodin, ljubim pravdu, a mrzim grabež nepravedni. Vjerno ću ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vječni.
Slavno će im biti sjeme među pucima i potomstvo među narodima. Tko god ih vidi, prepoznat će da su sjeme što ga Gospodin blagoslovi.
Radošću silnom u Gospodinu se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il nevjesta kad se uresi nakitom.
Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učinit će Gospodin da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.
OTPJEV Iz 61, 1; Iv 8, 42
R. Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza! On me posla za blagovjesnika siromasima * da iscijelim srca slomljena i zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjima.
O. Ja sam od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. * Da iscijelim.
Iz Govorā svetoga Petra Krizologa, biskupa
(Govor 160: PL 52, 620-622)
Onaj koji se htio roditi za nas nije htio da nam bude nepoznat
Premda se u samom otajstvu Gospodinova utjelovljenja jasno očituju znakovi božanstva, ipak današnja svetkovina još očitije pokazuje da je Bog došao u ljudskom tijelu kako ljudski rod, koji ne može sve shvatiti, ne bi po neznanju izgubio ono što je zavrijedio posjedovati po milosti.
Tȁ onaj koji se htio roditi za nas nije htio da nam bude nepoznat. Stoga se i objavio da ne bi veliko otajstvo dobrote bilo prigoda velike zablude.
Danas su Mudraci našli gdje plače u kolijevci onaj koga su tražili kako blista na zvijezdama. Danas su se Mudraci divili jasnoj spoznaji Djeteta u pelenama, čija im je objava bila nejasna u blistavilu zvijezda.
Danas su Mudraci zapanjeni prebirali pameću što su tu vidjeli: na zemlji nebo, na nebu zemlja, u Bogu čovjek, u čovjeku Bog, obuhvaćena sićušnim tijelom onoga koga cijeli svemir ne može obuhvatiti. Videći to otajstvenim darovima izražavaju da nemaju što raspravljati nego vjerovati: tamjanom priznaju Boga, zlatom Kralja, smirnom čovjeka.
Ovdje su pogani, koji su bili zadnji, postali prvi, jer je tada po vjeri Mudraca posvećen početak vjerovanja poganskih naroda.
Danas je Krist ušao u korito rijeke Jordana, da opere grijehe svijeta. Sam je Ivan posvjedočio da zato dolazi kad je rekao: Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta. Danas je sluga primio Gospodara, čovjek Boga, Ivan Krista. Primio ga je da primi oproštenje a ne da ga dade.
Danas se ispunilo što je rekao Prorok: Glas je Gospodnji nad vodama. Koji glas? Ovo je Sin moj ljubljeni koji mi je omilio.
Danas je Duh Sveti u liku golubice lebdio nad vodama. Kao što je nekoć za vrijeme Noino golubica javila da je došao kraj potopu, tako je i ova navijestila da prestaje brodolom svijeta. Ona je nekoć donijela grančicu masline, a ova je na glavu Početnika novog praštanja izlila sve preobilje novog pomazanja. Tako se ispunilo ono što je Prorok unaprijed kazao: Stoga te je pomazao Bog, Bog tvoj, uljem radosti više nego drugove tvoje.
Danas je Krist pretvorivši vodu u vino počeo pokazivati nebeske znakove. Ta voda pretvorena u vino nagoviješta otajstvo krvi, po kojem nudi Krist onima koji žele piti iz posude njegova tijela opojni napitak, te ispuni riječ Proroka: Kako li je slavna moja opojna čaša!
OTPJEV
R. Tri dragocjena dara priniješe Mudraci Gospodinu u dan onaj, a označuju božanska otajstva: * zlato pokazuje moć kraljevu; tamjan, velikog svećenika; smirna, Gospodinov ukop.
O. Mudraci su počastili početnika našega spasenja u kolijevci i prinijeli mu s blaga svoga otajstvene dare. * Zlato.
Obasjaj nam, Gospodine, srce svojom nebeskom svjetlošću: vodi nas kroz tmine ovoga svijeta i dovedi u domovinu vječne svjetlosti! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.