Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Isuse Kriste, živote i nado,
Bolima našim postade ti lijekom,
Spasenja vrata.
Radosnu pjesmu blaženih vremena:
Vijek slava Bogu, dani mira, sreće
Ljudskome rodu.
Prečisti plode djevičanskog krila,
Osvajaš srca, svijetom cijelim vladaš
Svojom dobrotom.
Nebo da bude domovina naša:
Srca obnovi, duše nam privuci
Ljubavlju svojom.
Zahvalnu pjesmu o rođenju tvome,
I s tobom Ocu, Presvetome Duhu
Uzdaje hvale. Amen.
Ps 31 (30). Pouzdana molitva nevoljnika
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23, 46).
I.
Ant. 1. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.
Tebi se, Gospodine, utječem, †
o da se ne postidim nikada: *
u svojoj me pravdi izbavi!
Prikloni k meni uho svoje, *
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite, *
tvrđava spasenja.
Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, *
radi svoga imena vodi me i ravnaj.
Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, *
jer ti si moje utočište.
U tvoje ruke predajem duh svoj: *
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
Ti mrziš one koji štuju ništave kumire, *
a ja se u Gospodina uzdam.
Radosno ću klicat tvojoj milosti, †
jer si na moju bijedu pogledao, *
pomogao u tjeskobi duši mojoj.
Nisi me predao u ruke dušmana, *
noge si mi na prostran put izveo.
Slava Ocu.
Ant. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.
II.
Ant. 2. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.
Smiluj mi se, Gospodine,
jer sam u tjeskobi, *
od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
Život mi se troši u gorčini, *
ljeta moja u jecanju.
U muci mi se iscrpila snaga, *
i kosti su moje klonule.
Dušmanima svojim ruglo postadoh, †
susjedima podsmijeh, znancima strašilo; *
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi, *
postadoh ko razbijena posuda.
Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: †
sastaju se protiv mene *
i smišljaju kako da mi život oduzmu.
A ja se, Gospodine, u tebe uzdam; *
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja: †
istrgni me iz ruke dušmana *
i onih koji me progone!
Rasvijetli lice nad slugom svojim, *
po svojoj me dobroti spasi.
Slava Ocu.
Ant. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.
III.
Ant. 3. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.
O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, *
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu *
na očigled sinovima čovječjim.
Zaklanjaš ih štitom lica svoga *
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš *
od jezika svadljivih.
Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu *
čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
U tjeskobi svojoj već mišljah: *
»Odbačen sam od pogleda tvoga.«
Ali ti si čuo glas mog zaziva *
dok sam tebi vapio.
Ljubite Gospodina, svi sveti njegovi: *
čuva Gospodin svoje vjernike,
a obilno vraća onima *
koji postupaju oholo.
Budite hrabri i jaka srca, *
svi koji se u Gospodina uzdate!
Slava Ocu.
Ant. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.
U njemu bijaše život.I život bijaše svjetlo ljudima.
Iz Poslanice Kološanima
3, 17 – 4, 1
Život kršćanske obitelji
Sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!
Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu!
Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima.
Djeco, slušajte roditelje u svemu, tȁ to je milo u Gospodinu!
Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom.
Robovi, slušajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospodina. Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite. Doista, nepravedniku će se uzvratiti što je nepravedno učinio. Ne, nema pristranosti!
Gospodari, pružajte svojim robovima što je pravo i pravično, znajući da i vi imate Gospodina na nebu!
OTPJEV Kol 3, 17
R. Sve što god riječju ili djelom činite, * sve činite u imenu Gospodina Isusa!
O. Zahvaljujući Bogu Ocu po njemu. * Sve.
Iz Pet stotina poglavlja svetoga Maksima Priznavaoca, opata
(Cent. 1, 8-13: PG 90, 1182-1186)
Uvijek novo otajstvo
Božja Riječ, koja se po svojoj dobroti i čovjekoljublju jednom u tijelu rodila, za one koji to hoće uvijek se iznova u duhu rađa te postaje djetetom što u njima krepostima raste. Koliko ga tko umije prihvatiti i koliko-toliko razumjeti, on mu se bez ikakve ljubomore i pridržaja otkriva, smanjujući svoju beskrajnu veličinu. Ali, uvijek ispituje koliko li je za to i kako li je sposoban onaj koji ga želi vidjeti. A opet zbog uzvišenosti otajstva, ostaje svima nedohvatljiv.
Stoga je i kazao blaženi Apostol, mudro razmatrajući ovo silno otajstvo: Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke. Shvatio je da je to uvijek novo otajstvo koje nipošto ne stari time što ga razum spoznaje.
Rađa se Bog koji je, uzevši tijelo s razumnom dušom, postao čovjekom. Rađa se Onaj koji je sve stvari izveo iz ništa. Na Istoku je zasjala zvijezda što sja i po danu te dovodi mudrace do mjesta gdje leži Riječ koja je uzela tijelo. Time pokazuje da Riječ, koju skrivahu Zakon i Proroci, na otajstven način nadilazi osjetilno znanje i da poganske narode privodi do najvišeg svjetla spoznaje.
Doista, govor Zakona i Prorokâ, ako se s pobožnošću nastoji razumjeti, one koji su snagom milosti, u skladu s Naumom, pozvani privodi poput zvijezde k spoznaji utjelovljene Riječi.
Zato Bog postaje potpunim čovjekom, ne izuzimajući ništa što spada na ljudsku narav, osim grijeha (a grijeh zapravo i ne spada na našu narav). Tako je, nudeći mu za hranu svoje tijelo, izazvao nezasitnoga zmaja koji je razjapio na nj svoje ralje. Taj pak zalogaj tijela što je u sebi krilo moć Božanstva postade zmaju smrtonosnim otrovom, a ljudskoj naravi lijekom koji je, i opet zbog božanske moći, obnavlja u prvotnoj milosti.
Nekoć je pakleni zmaj pokvario ljudsku narav onim zatrovanim zalogajem sa stabla znanja. A sada, pošto se usudio progutati Gospodnje tijelo u kojemu bijaše moć Božanstva, on se sam upropastio i skončao.
Veliko otajstvo božanskog utjelovljenja ostaje uvijek otajstvom. Na koji je način Riječ u tijelu bitno vlastita osoba i na koji način, kao vlastita osoba, sva bitno opstoji u Oca? Na koji je način ta ista Riječ u isti mah po naravi sva Bog, a opet postade po naravi sva čovjek? I ništa joj ne manjka ni od jedne ni od druge naravi, ni od božanske po kojoj je Bog, ni od naše po kojoj postade čovjekom.
Ta otajstva može shvatiti samo vjera, koja je temelj i potporanj za ono što nadilazi svaku mogućnost naših osjetila i razuma.
OTPJEV Iv 1, 14. 1
R. Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. * Vidjesmo slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine.
O. U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. * I vidjesmo.
Svemogući Bože, tvoj je Spas za otkupljenje svijeta sišao s nebesa kao novo svjetlo. Daj da to svjetlo trajno blista u našim srcima i obnovi nam život. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.