Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Za više pastira:
Molitvom, pjesmom, svečanošću ovom
Slaveći tvoje svećenike vjerne
Častimo tebe.
Narode brojne putovima svjetla,
Vodeći sveto, hranili ih trajno
Riječju života.
Vjerni da uvijek ostanu ti, Kriste;
Nagrada vječna osloncem im bila
Ufanju čvrstom.
Prispjeli sad su domovini vječnoj,
Počinku slatkom, blaženstvu i miru
Očinskog doma.
Vrhunče slave, dike sve i hvale,
Stvorovi tvoji neka svi te slave
Sad i u vječnost. Amen.
Ps 136 (135). Vazmeni hvalospjev
Naviještati Gospodnja djela znači slaviti njega (Kasiodor).
I.
Ant. 1. Gospodin jedini učini čuda velika, vječna je ljubav njegova.
Hvalite Gospodina, jer je dobar: *
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Boga nad bogovima: *
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Gospodara nad gospodarima: *
vječna je ljubav njegova!
Jedini on učini čuda velika: *
vječna je ljubav njegova!
Mudro sazda on nebesa: *
vječna je ljubav njegova!
On utvrdi zemlju nad vodama: *
vječna je ljubav njegova!
On načini svjetlila velika: *
vječna je ljubav njegova!
Sunce da vlada danom: *
vječna je ljubav njegova!
Mjesec i zvijezde da vladaju noću: *
vječna je ljubav njegova!
Slava Ocu.
Ant. Gospodin jedini učini čuda velika, vječna je ljubav njegova.
II.
Ant. 2. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.
On pobi prvorođence Egiptu: *
vječna je ljubav njegova!
Izvede Izraela iz njega: *
vječna je ljubav njegova!
Mišicom jakom, rukom ispruženom: *
vječna je ljubav njegova!
On Crveno more razdvoji: *
vječna je ljubav njegova!
Provede Izraela posred vodâ: *
vječna je ljubav njegova!
I vrgnu faraona i vojsku mu u Crveno more: *
vječna je ljubav njegova!
Slava Ocu.
Ant. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.
III.
Ant. 3. Hvalite Boga nebeskog; od dušmana nas naših oslobodi.
On narod svoj vođaše pustinjom: *
vječna je ljubav njegova!
On udari kraljeve velike: *
vječna je ljubav njegova!
I pogubi kraljeve moćne: *
vječna je ljubav njegova!
Sihona, kralja amorejskog: *
vječna je ljubav njegova!
Oga, kralja bašanskog: *
vječna je ljubav njegova!
I njihovu zemlju dade u baštinu: *
vječna je ljubav njegova!
U baštinu Izraelu, sluzi svome: *
vječna je ljubav njegova!
On se spomenu nas u poniženju našem: *
vječna je ljubav njegova!
Od dušmana nas naših oslobodi: *
vječna je ljubav njegova!
On daje hrane svakom tijelu: *
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Boga nebeskog: *
vječna je ljubav njegova!
Slava Ocu.
Ant. Hvalite Boga nebeskog; od dušmana nas naših oslobodi.
Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo!
Iz Poslanice Kološanima
2, 16 – 3, 4
Novi život u Kristu
Braćo! Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest – tijelo Kristovo. Nitko neka vas ne podcjenjuje zato što on sam uživa u »poniznosti i štovanju anđela«, zadubljuje se u ono što je vidio, bezrazložno se nadima tjelesnom pameću svojom, a ne drži se Glave, njega od kojeg sve Tijelo, zglobovima i svezama zbrinuto i povezano, raste rastom Božjim.
Ako ste s Kristom umrli za počela svijeta, zašto se, kao da još u ovom svijetu živite, dajete pod propise: »Ne diraj, ne kušaj, ne dotiči«? Sve će to uporabom propasti. Uredbe i nauci ljudski! Po samozvanu bogoštovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to doduše slovi kao mudrost, ali nema nikakve vrijednosti, samo zasićuje tijelo.
Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Tȁ umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
OTPJEV Kol 3, 1-2; Lk 12, 34
R. Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu. * Za onim gore težite, ne za zemaljskim!
O. Gdje je blago vaše, ondje će vam biti i srce. * Za onim.
Iz Propovijedi svetoga Grgura Nazijanskog, biskupa
(Prop. 43, u pohvalu Bazilija Velikoga, 15. 16-17. 19-21: PG 36, 514-523)
Ko jedna duša u dva tijela
Svi su u Ateni smatrali kao da smo nas dvojica poput jedne rijeke što se iz istoga matičnog izvora, zbog želje za naukom, razdvaja u dva rukava da se opet, Božjim nagnućem, sastanemo. Svoga i velikoga Bazilija susretao sam tada s poštovanjem zbog uvida u njegovu ćudorednu ozbiljnost, a i zbog zrelosti i razbora u razgovorima. A na to sam poštovanje i druge pobuđivao koji ga još nisu poznavali. I čim bi ga upoznali ili čuli, odmah su mu mnogi iskazivali poštovanje.
Odakle to? Jedini je on gotovo između svih koji su došli u Atenu na nauke bio izuzet od općeg zakona: uživao je veće poštovanje nego je to uobičajeno za početnike. Odatle je počelo naše prijateljstvo, odatle je zaiskrila povezanost, te smo bili kao ranjeni uzajamnom privrženošću.
Tijekom vremena očitovali smo jedan drugome zajedničku želju za filozofijom i postali smo sudrugovi, sustanari i prijatelji, idući jedino za tim da danomice sve žarčim i upornijim zalaganjem ostvarimo tu svoju želju.
Vodila nas ista želja za najpoželjnijom stvari, za naukom. Ali među nama nije bilo zavisti, a cijenili smo takmičenje. Obojica smo se natjecali, ne tko će prvi odnijeti pobjedu, nego tko li će je prvi drugome prepustiti. Jer, obojica smo slavu drugoga smatrali svojom.
Činilo se da je u nama jedna duša u dva tijela. Ne valja doduše vjerovati onima što vele da se nalazi sve u svemu. Ali, nama se može vjerovati da bijasmo jedan u drugome.
Obojica smo imali isti posao i isto nastojanje: razvijati krepost da živimo u zbiljnostima drugoga života te se tako pripravimo na to da se onamo preselimo i prije nego odemo s ovoga svijeta. Imajući to pred očima, sav smo svoj život i djelatnost upravljali tome da vršimo Božje zapovijedi, da jedan drugoga potičemo na njegovanje kreposti. Zapravo, ako to nije odveć samosvjesno reći: jedan drugome bijasmo norma i mjerilo za razlikovanje dobra i zla.
I kako svi već imaju neki nadimak, bilo da su im ga dali roditelji ili su ga sami sebi nadjeli, već prema svojim životnim sklonostima, nama je bila čast i veliko ime: biti i zvati se kršćanima.
OTPJEV Dn 2, 21-22; 1 Kor 12, 11
R. Gospodin daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. * On otkriva dubine i tajne i svjetlost prebiva u njega.
O. A sve to čini jedan te isti Duh dijeleći svakome napose kako hoće. * On otkriva.
Bože, ti si prosvijetlio svoju Crkvu primjerom i naukom svetoga Bazilija i Grgura. Daj nam u poniznosti tražiti tvoju istinu i ljubavlju za nju svjedočiti! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.