Sveta Bogorodica Marija (Nova godina) – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 24 (23)

Ant. 1. Dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« *
»Gospodin nad Vojskama –
on je Kralj slave!«

Slava Ocu.

Ant. Dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!

Ps 87 (86)

Ant. 2. Čovjek je u njemu rođen i Svevišnji ga utemelji!

Zdanje svoje na svetim gorama *
ljubi Gospodin;

draža su mu vrata sionska *
nego svi šatori Jakovljevi.

Divote se govore o tebi, *
grade Božji!

»Evo, Rahab i Babilon brojit ću *
k onima što me štuju;

Filisteja i Tir i narod etiopski – *
i oni su rođeni ondje.«

O Sionu se govori: †
»Ovaj i onaj u njemu je rođen! *
Svevišnji ga utemelji!«

Gospodin će zapisati u knjigu naroda: *
»Ovi su rođeni ondje.«

I pjevat će igrajući kolo: *
»Svi su izvori moji u tebi! *

Slava Ocu.

Ant. Čovjek je u njemu rođen i Svevišnji ga utemelji!

Ps 99 (98)

Ant. 3. Prije Danice rođen i prije svih vjekova, danas se rodio Gospodin, naš Spasitelj.

Gospodin kraljuje – nek zadršću narodi; *
sjedi nad kerubima – zemlja nek se potrese!

Velik je Gospodin na Sionu, *
uzvišen nada sve narode.

Nek slave ime tvoje veliko i strašno: *
ono je sveto!

Ti kralj si moćni koji ljubiš što je pravo, †
pravednost ti si utvrdio, *
pravo i pravednost vršiš u Jakovu.

Uzvisujte Gospodina, Boga našega, †
padnite pred podnožje njegovo: *
ono je sveto.

Mojsije i Aron među svećenicima njegovim †
i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo: *
zazivahu Gospodina, i on ih usliša.

Iz stupa od oblaka govoraše njima: †
slušahu zapovijedi njegove *
i odredbe što ih dade.

Gospodine, Bože naš, ti si ih uslišivao; †
Bože, milostiv si bio njima *
premda si kažnjavao grijehe njihove.

Uzvisujte Gospodina, Boga našega, †
padnite pred svetu goru njegovu: *
jer svet je Gospodin, Bog naš.

Slava Ocu.

Ant. Prije Danice rođen i prije svih vjekova, danas se rodio Gospodin, naš Spasitelj.

Riječ je tijelom postala, aleluja.I nastanila se među nama, aleluja.

Iz Poslanice Hebrejima

2, 9-17

Krist u svemu postade braći sličan

Braćo! Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i čâsti ovjenčana da milošću Božjom bude svakom na korist što je on smrt okusio.

Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. Tȁ i Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, kad veli: »Braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.« I još: »Ja ću se u njega uzdati,« i još: »Evo, ja i djeca koju mi Bog dade.«

Budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i samo on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Tȁ ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda.

OTPJEV Lk 1, 28

R. Blažena si, Djevo Marijo, jer si nosila Gospodina Stvoritelja svijeta. * Rodila si onog koji tebe sazda i dovijeka ostaješ djevicom.
O. Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin je s tobom. * Rodila si.

Iz Poslanicā svetog Atanazija, biskupa

(Posl. Epiktetu, 5-9: PG 26, 1058. 1062-1066)

Riječ uze iz Marije ono što ima s nama zajedničko

Riječ se zauzima za potomstvo Abrahamovo, veli Apostol. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, pa da uzme i tijelo nama slično. Stoga, tu je Marija da to iz nje uzme pa da onda kao svoje za nas prinese. Pismo spominje rođenje i veli: Povi ga u pelene. Hvali također blažene prsi koje su ga dojile. I tako se prvenac majčina krila prinio za žrtvu. To joj je i Gabriel pomno i pažljivo navijestio kad je rekao: ne jednostavno, što će se u tebi roditi – kako ne bi pomislila da će tijelo biti izvana u nju stavljeno; nego, iz tebe – kako bi znala da je ono što rađa iz nje nastalo.

Tako se zbilo da je Riječ uzela ono što ima s nama zajedničko, pa je to prinijela za žrtvu i posve istrošila kako bi nas uvela u ono što mi imamo zajedničko s njome. To je Apostolu dalo povod za onu riječ: Treba da se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost.

Sve to nije se zbilo prividno, kako su neki mislili. Nipošto! Nego, Spasitelj doista posta čovjekom, i tako se ostvarilo spasenje svega čovjeka. Stoga, naše spasenje nije neki privid, i ne tiče se samo tijela. Tiče se uistinu svega čovjeka, i duše i tijela. I to je spasenje ostvareno u samoj Riječi.

Ona narav što je izišla iz Marije, po božanskim Pismima, bijaše nešto ljudsko. Gospodinovo tijelo bijaše pravo tijelo. Pravo, velim, jer je postalo kao i ovo naše. Tȁ Marija je naša sestra, a svi smo mi rođeni iz Adama. I ono što Ivan veli: I Riječ tijelom postade znači to isto i može se potkrijepiti sličnim izrazom iz Pavlova pera: Krist postade za nas prokletstvom. Jer, ljudskom je tijelu pridošao golem prirast odatle što je u zajedništvu i povezanosti s Riječju: smrtno postade besmrtno, tjelesno postade duhovno, i ono što je iz zemlje načinjeno prodrije kroz nebeska vrata.

Ali, makar je Riječ uzela tijelo iz Marije, Trojstvo uvijek ostaje Trojstvom i nema ni prirasta ni smanjenja. Uvijek je savršeno, te se uvijek ispovijeda u Trojstvu jednoboštvo. I tako se u Crkvi propovijeda jedan Bog Otac Riječi.

OTPJEV

R. Ne znam kojim da te hvalama uzveličam, o sveto i bezgrešno djevičanstvo. * Kog nebesa nisu mogla obuhvatiti, u svom si krilu nosila.
O. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! * Kog nebesa.

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Bože, ti si plodnim djevičanstvom svete Marije ljudskom rodu darovao vječno spasenje. Po njoj smo primili tvoga Sina, začetnika novog života: molimo te da (i u ovoj godini) iskusimo njezin zagovor. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.