Sv. Stjepan, prvomučenik – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan
Dan ù čast svetog Stjepana
Po Božiću mi slavimo:
Jer prvi palmom pobjednom
Za Krista on je ovjenčan.
Ko svjedok Kristov ustrajni
Pred Židovima otpornim,
U slavi Krista motreći,
Boj slavan hrabro izdrža.
O mučeniče Stjepane,
Po tvojoj smjernoj molitvi
Nek Bog nebeskim kraljevstvom
Svjedoke svoje obdari!
Božanskim svjetlom obasjan,
U krvi svojoj opran si.
I nama milost posreduj
Da Krist nas krvlju opere.
Od čiste rođen Djevice
Nek Dječak mali svima nam
Sa Ocem, Duhom preblagim
Nebeske dvore udijeli! Amen.
Psalmodija

Ps 2

Ant. 1. Stjepan, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Ocu.

Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?

Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se ròtē protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:

»Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!«

Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.

Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:

»Tȁ ja kralja svog postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.«

Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
»Ti si sin moj, danas te rodih.

Zatraži samo, i dat ću ti pâke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.

Vladat ćeš njima palicom gvozdènom, *
i razbit ih kao sud lončarski.«

Opametite se sada, vi kraljevi, *
urazumite se, suci zemaljski.

Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,

da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima * koji se njemu utječu!

Slava Ocu.

Ant. Stjepan, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Ocu.

Ps 11 (10)

Ant. 2. Stjepan se baci na koljena i povika iza glasa: Gospodine Isuse, ne uzmi im ovo za grijeh!

Gospodinu se utječem! †
Zašto dakle govorite duši mojoj: *
»Odleti u goru kao ptica!«

Gle, bezbožnici već lûk napeše, †
za tetivu strijelu zapeše *
da iz potaje ustrijele pravednika.

Kad su temelji uzljuljani, *
što da učini pravednik?

Gospodin je u svom svetom Hramu, *
Gospodin na nebeskom sjedi prijestolju.

Oči njegove motre, *
vjeđama proniče sinove ljudske.

Gospodin proniče pravedna i nepravedna, *
iz dna duše mrzi silnika.

Na grešnike će izlit žeravu i sumpor, *
vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine.

Pravedan je Gospodin i pravednost ljubi, *
čestiti će gledat lice njegovo.

Slava Ocu.

Ant. Stjepan se baci na koljena i povika iza glasa: Gospodine Isuse, ne uzmi im ovo za grijeh!

Ps 17 (16)

Ant. 3. Nitko nije mogao odoljeti mudrosti i Duhu kojim govoraše.

Čuj, Gospodine pravedni,

i vapaj mi poslušaj, *
usliši molitvu iz usta iskrenih!

Od tebe nek mi dođe presuda, *
tvoje oči vide što je pravo.

Istraži mi srce, pohodi noću, †
ognjem me iskušaj, *
al’ u meni nećeš nać bezakonja.

Ne zgriješiše usta moja †
kao što griješe ljudi: *
po riječima usta tvojih
čuvah putove Zakona.

Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, *
ne zasta mi noga na putima tvojim.

Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit: *
prikloni mi uho i čuj riječi moje.

Proslavi na meni dobrotu svoju, †
ti koji od dušmana izbavljaš *
one što se utječu desnici tvojoj.

Čuvaj me ko zjenicu oka, †
sakrij me u sjenu krila svojih *
od zlotvorâ što na me nasrću.

Dušmani me bijesni opkoljuju, †
bešćutno srce zatvaraju *
i ustima zbore naduto.

Koraci njini sad me okružuju, *
smjeraju da me na zemlju obore;

slični lavu što hlepi za plijenom *
i laviću što vreba u potaji.

Ustani, Gospodine, presretni ga i obori, †
od grešnika mi život mačem spasi, *
a rukom od ljudi, Gospodine:

od ljudi kojih je dio ovaj život, *
kojima želudac puniš dobrima;

kojih su sinovi siti, *
a djed daju što im pretekne.

A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, *
i kad se probudim,
naužiti se pojave tvoje.

Slava Ocu.

Ant. Nitko nije mogao odoljeti mudrosti i Duhu kojim govoraše.

Tjeskoba me i nevolja snađe.Al’ tvoje su zapovijedi uživanje moje.

Prvo čitanje

Iz Djela apostolskih

6, 8 – 7, 2a. 44-59

Stjepanovo mučeništvo

Stjepan, pun milosti i snage, činio je velika čudesa i znamenja u narodu. Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.

Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: »Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.« Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: »Onaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. Čuli smo ga doista govoriti: ‘Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije.’« A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše – lice mu kao u anđela.

Veliki svećenik upita: »Je li to tako?« Stjepan odgovori: »Braćo i oci, čujte! Oci naši imahu u pustinji Šator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio. Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do danâ Davida koji je našao milost pred Bogom te molio da nađe boravište Bogu Jakovljevu. Istom Salomon izgradi mu Dom. Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok: ‘Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav Dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog počinka? Nije li ruka moja načinila sve to?’

Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.«

Kada su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovaše. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao.

I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu. Savao je pristao da se Stjepan smakne.

OTPJEV

R. Stjepan, sluga Božji koga su Židovi kamenovali, vidje otvorena nebesa; vidje i u njih uđe. * Blago čovjeku komu se nebo otvori!
O. Kad se na nj strovalila hrpa kamenja, zasja mu božanska svjetlost u nebeskom dvoru. * Blago čovjeku.

Drugo čitanje

Iz Govorā svetoga Fulgencija Ruspijskoga, biskupa

(Govor 3, 1-3. 5-6: CCL 91 A, 905-909)

Oružje ljubavi

Jučer proslavismo vremeniti rođendan svoga Kralja. Danas slavimo pobjedničko mučeništvo njegova vojnika.

Jučer Kralj naš, odjeven u tjelesno ruho, iziđe iz dvorâ djevičanske utrobe da milostivo pohodi svijet. Danas vojnik iziđe iz šatora svoga tijela da se pobjednički preseli u nebo.

Previšnji Kralj naš došao je doduše radi nas ponizan, ali nije mogao doći praznih ruku. Velike dare donije svojim vojnicima ne samo da ih nadari nego i da ih oduševi za borbu do pobjede. Donio je sa sobom dar ljubavi koja će ljude privesti učešću u božanstvu.

Raspoklanjao je dare što ih je sa sobom donio, ali time nije sebe osiromašio, nego je čudesno obogatio siromaštinu svojih vjernih, a sam je ostao pun neiscrpljiva blaga.

Ljubav, dakle, što Krista svede na zemlju, podiže Stjepana sa zemlje u nebo. Ljubav kojom se najprije odlikovao Kralj susljedno je zablistala na vojniku.

Tako Stjepan-Krunoslav, da mu se okruni ime, imaše ljubav za oružje, i njome je u svemu pobjeđivao. Po ljubavi prema Bogu nije ustuknuo pred pobješnjelim Židovima, po ljubavi prema bližnjemu molio je za one koji su ga kamenovali. S ljubavlju je pobijao zabludjele da se poprave; s ljubavlju je molio za one koji su ga kamenovali da ih ne stigne kazna.

Poduprt ljubavlju, pobijedio je bijesnoga i okrutnog Pavla i tako zaslužio da mu progonitelj na zemlji bude sudionikom na nebu. Ta sveta i neutrudiva ljubav htjede molitvom zadobiti one koje propovijeđu nije mogla obratiti.

I evo, sada se Pavao zajedno sa Stjepanom raduje, sa Stjepanom uživa Kristovo svjetlo, sa Stjepanom kliče, sa Stjepanom kraljuje. Onamo kamo ga je Stjepan pretekao, ubijen njegovim kamenjem, za Stjepanom pođe i Pavao, potpomognut Stjepanovom molitvom.

To je, braćo, pravi život, jer tu se Pavao ne stidi zbog toga što je sudjelovao u ubojstvu Stjepanovu, nego se Stjepan raduje zbog Pavlova sudrugarstva – jer u obojici ljubav slavi slavlje. Ljubav je u Stjepanu pobijedila bijes Židova, ljubav je u Pavlu pokrila mnoštvo grijeha, ljubav je u obojici zavrijedila primiti u posjed kraljevstvo nebesko.

Ljubav je, dakle, izvor i počelo svih dobara, izvrsna utvrda, put što vodi u nebo. Tko hodi u ljubavi, ne može zalutati, ne može se zastrašiti. Ona vodi, ona štiti, ona privodi.

Stoga, braćo, budući da je Krist sazdao stepenice ljubavi po kojima se svaki kršćanin može uspeti na nebo, odvažno čuvajte čistu ljubav, uzajamno je jedni drugima iskazujte te u njoj napredujte.

OTPJEV

R. Jučer se Gospodin rodio na zemlji da se Stjepan rodi za nebo; ušao je u svijet * da Stjepan uđe u nebo.
O. Jučer Kralj naš, odjeven u tjelesno ruho, iziđe iz dvorā Djevičina krila da milostivo pohodi svijet. * Da Stjepan.

Himan Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Molitva

Daj nam, Gospodine, nasljedovati što danas slavimo: da umijemo i neprijatelje ljubiti jer svetkujemo rođendan Prvomučenika Stjepana, koji je i za svoje progonitelje molio. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.