Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Iz usta, evo, Očevih.
U krilo svoje primi ga,
O čista Djevo Marijo!
Sad milost Duha plodnoga
Da nosiš Krista Gospoda,
Nebeskom Ocu jednaka.
Tajanstven Dom zapečaćen,
Što jedino se otvaraš
Da stanom budeš Previšnjeg.
Po prorocima obećan,
I od Anđela naviješten:
Gospodar zemlji dolazi.
Nek pjevaju svi narodi,
Jer Višnji skromno dolazi
Da spasi što je propalo.
Sa Ocem tebi slava sva
Kô Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.
Ps 137 (136), 1-6. Prognanikova pjesma
Ovo tjelesno izgnanstvo naroda treba shvatiti kao primjer duhovnog zatočeništva (Sv. Hilarije).
Ant. 1. Gospodin će sići iz svetoga mjesta svojega i doći će da spasi narod svoj.
Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo *
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo *
harfe svoje bijasmo povješali.
I tada porobljivači naši *
zaiskaše od nas da pjevamo,
naši mučitelji da se veselimo: *
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«
Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo *
u zemlji tuđinskoj!
Nek se osuši desnica moja, *
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Nek mi se jezik za nepce prilijepi *
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem *
vrh svake radosti svoje!
Slava Ocu.
Ant. Gospodin će sići iz svetoga mjesta svojega i doći će da spasi narod svoj.
Ps 138 (137). Pjesma zahvalnica
Kraljevi zemaljski donijet će svoju slavu u sveti grad (usp. Otk 21, 24).
Ant. 2. Tvrd grad, Sion, mi imamo. Spasitelj mu je zid i predziđe. Otvorite vrata jer Bog je s nama, aleluja.
Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca *
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi, *
bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem *
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao *
obećanje svoje.
Kad sam te zazvao, uslišio si me, *
dušu si moju pokrijepio.
Nek ti zahvaljuju, Gospodine,
svi kraljevi zemlje *
kad čuju riječi usta tvojih,
nek pjevaju putove Gospodnje: *
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«
Zaista, uzvišen je Gospodin,
ali gleda na ponizna, *
a oholicu izdaleka poznaje.
Kročim li kroz nevolje, ti mi život čuvaš, †
pružaš ruku proti gnjevu mojih dušmana; *
tvoja me desnica spasava!
Gospodin će dovršiti što započe za me! †
Gospodine, vječna je ljubav tvoja: *
djelo ruku svojih ne zapusti!
Slava Ocu.
Ant. Tvrd grad, Sion, mi imamo. Spasitelj mu je zid i predziđe. Otvorite vrata jer Bog je s nama, aleluja.
Hvalospjev (Otk 4, 11; 5, 9. 10. 12). Hvalospjev otkupljenih
Ant. 3. Daj da bi sva zemlja, Gospodine, upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje.
Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *
primiti slavu i čast i moć!
Jer ti si sve stvorio *
i tvojom voljom sve postade
i bi stvoreno!
Dostojan si uzeti knjigu *
i otvoriti pečate njezine.
Jer si bio zaklan †
i otkupio, krvlju svojom, za Boga *
ljude iz svakog plemena i jezika,
puka i naroda.
Učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima, *
i kraljevat će na zemlji.
Dostojan je zaklani Jaganjac *
primiti moć i bogatstvo
i mudrost i snagu *
i čast i slavu i blagoslov!
Slava Ocu.
Ant. Daj da bi sva zemlja, Gospodine, upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje.
Strpite se, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! Evo: sudac stoji pred vratima!
Dođi, oslobodi nas, * Gospodine, Bože silni!Razvedri lice svoje i spasi nas! * Gospodine, Bože silni! Slava Ocu. Dođi.
Ant. O Kralju sviju naroda, kog srdačni im žudi plam, od ugla silni kamene, što rajski dom i zemski hram u jedno spajaš: dođi već i čovjeka, svoj zemljan stvor, iz crnog jada spasi sâm!
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. O Kralju sviju naroda, kog srdačni im žudi plam, od ugla silni kamene, što rajski dom i zemski hram u jedno spajaš: dođi već i čovjeka, svoj zemljan stvor, iz crnog jada spasi sâm!
Zazovimo, draga braćo i sestre, Krista Gospodina, koji se poradi nas ponizio, i radosno mu zavapijmo:
Dođi, Gospodine Isuse!
Gospodine Isuse, svojim si se dolaskom udostojao svijetu u pomoć priteći:
– očisti od opačine naše duše i naša tjelesa!
Otajstvom svoga otkupljenja nisi se sustezao braćom nas nazvati:
– ne dopusti da se ikada od tebe udaljimo.
Otkupljenjem nas svojim obdari
– da na sudu ne budemo kažnjeni.
Kriste, svekoliko je vrijeme ispunjeno bogatstvom tvoje dobrote i ljubavi:
– daj nam primiti neuveli vijenac – slavu.
Tebi, Gospodine, preporučujemo duše onih koji s ovoga svijeta prijeđoše:
– umrli svijetu, nek tebi navijeke žive.
Oče naš…
Bože, kad je čovjek pao u ropstvo smrti, ti si ga otkupio dolaskom svoga Sina. Mi ovom službom smjerno ispovijedamo vjeru u njegovo utjelovljenje. Molimo te: daj nam dioništvo u vječnom otkupljenju! Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.