Utorak, 4. tjedan došašća – Deveti čas

Deveti čas

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Himan
Dob dana srednja uminu
Po volji svetoj Gospodnjoj,
Sad uskliknimo pobožno
Jedinstvu, Trojstvu Presvetom!
U srcu čistom nosimo
Otajstvo Božje blaženo,
Što Petar nam ga predade
Kô znak i zalog spasenja.
Iz duše, braćo, pjevajmo
Kô apostoli nekada
Da mladice još nejake
Porastu snagom Kristovom.
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
U vjekovječne vjekove! Amen.
Psalmodija

Ps 119 (118), 137-144. XVIII. (Sade)

Ant. Marija reče: Kakav je to pozdrav? Duša mi se uzbudila jer bez povrede djevičanskog krila rodit ću Kralja.

Pravedan si, Gospodine, *
i pravi su sudovi tvoji.

Dao si Zakon pravedan *
i vjeran veoma.

Revnost me moja izjeda, *
jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje.

Tvoje su riječi prokušane veoma, *
zato ih tvoj sluga ljubi.

Malen sam i prezren, *
ali naredaba tvojih ne zaboravljam.

Pravda je tvoja pravda vječita, *
i Zakon tvoj sama istina.

Tjeskoba me i nevolja snađe, *
al’ tvoje su zapovijedi uživanje moje.

Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva, *
prosvijetli me, i živjet ću.

Slava Ocu.

Ps 88 (87). Vapaj iz nevolje

Ovo je vaš čas i vlast Tminâ (Lk 22, 53).

I.

Gospodine, Bože moj, vapijem danju, *
a noću naričem pred tobom.

Neka dopre do tebe molitva moja, *
prigni uho k vapaju mome.

Jer mi je duša zasićena patnjama, *
moj se život bliži Podzemlju.

Broje me k onima što u grob silaze, *
postadoh sličan nemoćniku.

Među mrtvima moj je ležaj, *
poput ubijenih što leže u grobu,

kojih se više ne spominješ, *
od kojih si ustegao ruku.

Smjestio si me u jamu duboku, *
u tmine, u bezdan.

Teško me pritišće ljutnja tvoja, *
i svim me valima svojim prekrivaš.

Slava Ocu.

II.

Udaljio si od mene znance moje, †
ȕčini da im gnusan budem: *
zatvoren sam, ne mogu izaći.

Od nevolje oči mi gasnu: †
vapijem k tebi, Gospodine, iz dana u dan, *
za tobom ruke pružam.

Zar na mrtvima činiš čudesa? *
Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?

Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? *
O vjernosti tvojoj u Propasti?

Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja *
i tvoja pravda u Zaboravu?

Ipak ja vapijem k tebi, Gospodine, *
prije jutra molitvom te pretječem.

Zašto, Gospodine, odbacuješ dušu moju? *
Zašto sakrivaš lice od mene?

Bijedan sam i umirem već od dječaštva, *
klonuh noseći tvoje strahote.

Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, *
strahote me tvoje srvaše,

okružuju me kao voda sveudilj, *
optječu me svi zajedno.

Udaljio si od mene prijatelja i druga: *
mrak mi je znanac jedini.

Slava Ocu.

Ant. Marija reče: Kakav je to pozdrav? Duša mi se uzbudila jer bez povrede djevičanskog krila rodit ću Kralja.

Kratko čitanje Mal 3, 20

Vama koji se imena moga bojite Sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu, govori Gospodin nad Vojskama.

R. Dođi, Gospodine, i ne kasni!
O. Otpusti zloće puka svoga!

Molitva

Bože, kad je čovjek pao u ropstvo smrti, ti si ga otkupio dolaskom svoga Sina. Mi ovom službom smjerno ispovijedamo vjeru u njegovo utjelovljenje. Molimo te: daj nam dioništvo u vječnom otkupljenju! Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.