Ponedjeljak, 4. tjedan došašća – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan
Božanska Riječi, rođena
Iz krila Oca vječnoga,
Što rodi se od Djevice
Kad vrijeme bî da spasiš svijet.
Rasvijetli naše pameti,
Zapali srca ljubavlju
Da tašt užitak ostave,
Nebeske slasti okuse.
Kad potom dođeš, Suče svet,
Da zle u oganj oboriš
I milo svoje odane
Pozoveš, da ih okruniš.
Ne pusti da nas vitlaju
Olúje tamnog plamenja,
Već daj nam Boga gledati
I rajsku slast uživati.
Sa Ocem Sinu vječnomu
I tebi, Duše Presveti,
Ko otprije što bila je,
Nek bude slava uvijeke. Amen.
Psalmodija

Ps 73 (72). Prividna sreća bezbožnika

Blago onomu tko se ne sablazni nada mnom (Mt 11, 6)

I.

Ant. 1. Kako je dobar Bog čestitima. †

Kako je dobar Bog čestitima, *
† Bog onima koji su čista srca!

A meni umalo noge ne posrnuše, *
zamalo koraci ne okliznuše, *
jer bezbožnicima zavidjeh *
motreći sreću grešnikâ.

Nikakvu patnju ne snose, *
pretilo je tijelo njihovo.

Ne žive u mukama smrtnika, *
ljudske ih nevolje ne biju.

Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, *
a nasilje haljina koja ih pokriva.

Iz pretila srca izlazi opakost njihova, *
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.

Podsmjehuju se i zlobno govore, *
nasiljem prijete odozgo.

Ustima na nebo nasrću, *
a jezik se njihov obara na zemlju.

Zato moj narod za njima leti *
i srče obilne vode

pa veli: »Kako da dozna Bog? *
Spoznaje li Svevišnji?«

Eto, takvi su grešnici: *
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.

Slava Ocu.

Ant. Kako je dobar Bog čestitima. †

II.

Ant. 2. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.

Jesam li dakle samo ja

uzalud čuvao srce čisto *
i u nedužnosti prao ruke

kad sam primao udarce svaki dan, *
i kaznu jutro za jutrom?

Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«, *
izdao bih rod sinova tvojih.

Promišljah tada da bih spoznao: *
al’ mi se učini mučno u očima mojim

sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje *
pa prozreh kakav im je svršetak.

Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš *
u propast ih obaraš.

Kako učas stravom postadoše, *
nestaše, užas ih izjede!

Kao san kada se čovjek probudi, *
tako ćeš, Gospodine, prezreti lik im
kada se preneš!

Slava Ocu.

Ant. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.

III.

Ant. 3. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.

Kad mi duša bijaše ojađena, *
a bubrezi probodeni,

bezumnik bijah bez razbora, *
ko živinče pred tobom.

Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, *
jer ti prihvati desnicu moju:

vodit ćeš me po naumu svojem *
da me zatim uzmeš u slavu svoju.

Koga ja imam u nebu osim tebe? *
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.

Malaksalo mi tijelo i srce: *
okrilje srca moga, i baštino moja,
o Bože, dovijeka!

Doista, propast će oni †
koji se udaljuju od tebe, *
istrebljuješ svakog koji ti se iznevjeri.

A meni je milina biti u Božjoj blizini, *
imati sklonište svoje u Gospodinu.

Pripovijedat ću sva tvoja djela *
na vratima Kćeri sionske.

Slava Ocu.

Ant. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.

Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje.Od meda su slađe ustima mojim.

Prvo čitanje

Iz Knjige proroka Izaije

48, 12-21; 49, 9b-13

Novi Izlazak

Ovako govori Gospodin: »Čuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji. Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih samo, i odmah dolaze.

Saberite se svi i čujte: tko je od njih to prorekao? ‘Onaj koga Gospodin ljubi ispunit će volju moju nad Babilonom i nad potomstvom kaldejskim.’ Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu. Pristupite k meni i počujte ovo: Od početka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje. – A sada me Gospodin Bog šalje s duhom svojim.

Ovako govori Gospodin, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići.

O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi! Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda mnom!«

Izađite iz Babilona, bježite iz Kaldeje! Glasno kličući, kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: Gospodin je otkupio slugu svoga Jakova! Nisu žeđali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je pećinu, i potekla je voda.

Oni će pásti uzduž svih putova, i paša će im biti po svim goletima. Neće više gladovat ni žeđati, neće ih paliti žega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji im se smiluje, dovest će ih k izvorima vode. Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti.

Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Gospodin tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.

OTPJEV Iz 49, 13; Ps 72, 7

R. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Gospodin naš dolazi, * Gospodin će iskazati milosrđe siromasima svojim.
O. U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik. * Gospodin.

Drugo čitanje

Iz Izlaganja o Lukinu Evanđelju, svetog Ambrozija, biskupa

(Knj. 2, 19. 22-23. 26-27: CCL 14, 39-42)

Pohod Blažene Djevice Marije

Kad je Anđeo Djevici Mariji objavio tajnu, priopćio joj je da je stara nerotkinja postala majkom, da bi joj primjerom učvrstio vjeru i uvjerio je kako Bog može sve što mu se mili.

Čim je to Marija čula, pohitjela je u gorski kraj, ali ne zato što ne bi vjerovala proročanskoj riječi, ili što bi vijest držala nepouzdanom a primjer sumnjivim, nego zato što se veselila ostvarenju želje, što je bila spremna na uslugu i što se žurila da donese radost.

Kamo bi se već puna Boga žurila nego u više predjele? Milost Duha Svetoga ne zna za sporost. Blagodati Marijina dolaska i Gospodinove prisutnosti brzo su se očitovale: Čim je Elizabeta čula Marijin pozdrav, od radosti zaigra dijete u njezinu krilu i ona se napuni Duha Svetoga. Pripazi na različno značenje pojedinih riječi. Elizabeta je prva čula glas, ali je Ivan prvi osjetio milost. Ona je čula po prirodnom zakonu, a on se obradovao zbog otajstva. Elizabeta je doživjela Marijin dolazak, on Gospodinov; žena ženin, a plod dolazak Ploda. One govore o milosti, a oni iznutra milosno djeluju i u majkama pri susretu stvaraju tajnu ljubavi. Zbog dvostrukog čuda majke proriču nadahnute duhom mališanâ.

Čedo zaigra, majka se napuni milošću. Duh Sveti nije napunio milošću majku prije sina, nego nakon sina. Zaigrao je veselo Ivan. Od radosti je zaigrao i Marijin duh. Elizabeta se napunila pošto je Ivan veselo zaigrao. Marija se nije napunila, nego se u duhu radovala. Nedokučivi je nedokučivo djelovao u majci. Elizabeta se napunila milošću nakon začeća, a Marija prije. Blažena si – reče – jer si povjerovala.

No, blaženi ste i vi koji ste čuli i povjerovali. Koja god duša uzvjeruje, začinje i rađa Riječ Božju i priznaje njezina djela.

Neka u svakome bude Marijina duša, da veliča Gospodina; nek u svakome bude Marijin duh, da se raduje u Bogu. Premda je samo jedna Kristova Majka po tijelu, ipak je Krist plod sviju po vjeri, jer svaka duša prima Riječ Božju ako bez grijeha i bez mana čuva neporočnost i čistoću.

Dakle, koja god duša uzmogne biti takva, ona veliča Gospodina kao što je Marijina duša veličala Gospodina i njezin se duh radovao u Bogu Spasitelju.

Gospodin se, naime, veliča. I na drugom ste mjestu čitali: Veličajte sa mnom Gospodina, ne zato jer bi ljudski glas mogao Gospodinu nešto dodati, nego jer se on u nama slavi. Krist je naime slika Božja. Zato, ako duša nešto sveto i pobožno učini, ona slavi onu sliku Božju na čiju je sliku stvorena i dok nju veliča, postaje uzvišenija jer na svaki način dijeli s njom njezinu veličinu.

OTPJEV Lk 1, 45. 46; Ps 66, 16

R. Blažena ti što povjerova jer će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina. A Marija reče: * Veliča duša moja Gospodina.
O. Dođite i počujte: pripovjedit ću što Bog učini duši mojoj. * Veliča.

Molitva

Gospodine, radujemo se dolasku tvoga Sina u našem tijelu. Usliši nam molbu i nagradi nas vječnim životom kad dođe on u svojoj slavi, Isus Krist. Koji s tobom.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.