Utorak, 3. tjedan došašća – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan
Božanska Riječi, rođena
Iz krila Oca vječnoga,
Što rodi se od Djevice
Kad vrijeme bî da spasiš svijet.
Rasvijetli naše pameti,
Zapali srca ljubavlju
Da tašt užitak ostave,
Nebeske slasti okuse.
Kad potom dođeš, Suče svet,
Da zle u oganj oboriš
I milo svoje odane
Pozoveš, da ih okruniš.
Ne pusti da nas vitlaju
Olúje tamnog plamenja,
Već daj nam Boga gledati
I rajsku slast uživati.
Sa Ocem Sinu vječnomu
I tebi, Duše Presveti,
Ko otprije što bila je,
Nek bude slava uvijeke. Amen.
Psalmodija

Ps 68 (67). Slavni put Gospodnji od Egipta do Siona

Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima (Ef 4, 8).

I.

Ant. 1. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

Bog nek ustane! Razbježali se dušmani njegovi! *
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! †
Kako se vosak topi pred ognjem, *
nek nestane grešnika pred licem Božjim!

A pravedni neka se raduju, †
neka klikću pred Bogom, *
neka kliču od radosti.

Pjevajte Bogu, slavite mu ime! †
Poravnajte put onome koji ide pustinjom – *
kojemu je ime Gospodin – i kličite pred njim!

Otac sirotâ, branitelj udovicâ, *
Bog je u svom svetom prebivalištu.

Napuštene Bog će okućiti, †
sužnje izvest na sretnu slobodu: *
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.

Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, *
dok si kročio pustinjom,

tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, *
Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.

Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju, *
okrijepio je umornu.

Stado se tvoje nastani u njoj, *
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.

Slava Ocu.

Ant. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

II.

Ant. 2. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.

Gospodin riječ zadaje, *
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:

kraljevi vojskâ bježe te bježe, *
domaćice plijen dijele.

Dok vi počivaste među torovima, †
krila golubice zablistaše srebrom, *
a njeno perje žućkastim zlatom:

ondje Svemogući razbijaše kraljeve, *
a ona poput snijega zablista na Salmonu.

Božanska je gora *
gora bašanska vrletna.

Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate †
na goru gdje se svidje Bogu prebivati? *
Gospodin će na njoj boraviti svagda!

Božja su kola bezbrojna, tisuću tisućâ: *
Gospodin sa Sinaja u Svetište dolazi!

Na visinu uzađe vodeći sužnje, †
na dar si ljude primio, *
pa i one što ne žele prebivati kod Boga.

Blagoslovljen Gospodin dan za danom, *
nosi nas Bog, naš Spasitelj.

Bog naš jest Bog koji spasava, *
Gospodin od smrti izbavlja.

Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, *
kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.

Reče Gospodin: »Iz Bašana ću ih dovesti, *
dovest ću ih iz dubine mora,

da okupaš nogu u krvi, *
da jezici tvojih pasâ imadnu dio od dušmanâ.«

Slava Ocu.

Ant. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.

III.

Ant. 3. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.

Ulazak ti, Bože, gledaju, *
ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:

sprijeda pjevači, za njima svirači, *
u sredini djevojke s bubnjićima.

»U svečanim zborovima slavite Boga, *
slavite Gospodina, lozo Izraelova!«

Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, †
ondje su knezovi Judini sa četama svojim, *
knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.

Razvij, Bože, silu svoju, †
silu kojom si, Bože, uz nas *
iz Hrama svojega u Jeruzalemu!

Nek ti kraljevi darove donose! †
Ukroti neman u trsci, *
stado bikova s teladi narodâ!
Neka se prostru pred tobom

sa srebrnim žezlima: *
rasprši narode koji se ratu vesele!

Nek dođu velikani iz Egipta, *
Etiopija nek pruži ruke Bogu!
Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu,

slavite Gospodina, *
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!

Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: *
»Priznajte silu Božju!«

Nad Izraelom veličanstvo njegovo, *
u oblacima sila njegova!

Strašan je Bog iz svojega Svetišta, †
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. *
Blagoslovljen Bog!

Slava Ocu.

Ant. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.

Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu!Poravnite staze Bogu našemu!

Prvo čitanje

Iz Knjige proroka Izaije

30, 27-33; 31, 4-9

Oslobođenje Jeruzalema od Asiraca

Gle, ime Gospodnje izdaleka dolazi, gnjev njegov gori, dim je neizdrživ. Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj što proždire. Dah mu je kao potok nabujali što do grla seže. On dolazi da prosije narode rešetom zatornim, da stavi uzde zavodljive u čeljusti naroda.

Tad će vam pjesma biti kao u noćima blagdanskim, kad su srca vesela kao u onoga koji uza zvuke frule hodočasti na Goru Gospodnju, k Stijeni Izraelovoj. Gospodin će zagrmjet glasom veličajnim, i pokazat ruku svoju što udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krúpē kamene.

Od glasa Gospodnjeg prepast će se Asur, šibom ošinut. I kad god ga udari šiba kaznena, kojom će ga Gospodin išibati, nek se oglase bubnjevi i citre – u sav jek boja on s njima ratuje! Odavna je pripravljen Tofet za Moleka – lomača visoka, široka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Gospodnjega, kao potok sumporni, njega će spaliti.

Jer ovako mi reče Gospodin: »Kao što lav ili lavić nad plijenom reži, pa i kad se strči na njega mnoštvo pastira, on se ne prepada vike njihove, nit za njihovu graju mari – tako će Gospodin nad Vojskama sići da vojuje za goru Sion, za visinu njezinu. Kao ptice što lepršaju krilima, Gospodin nad Vojskama zaklanjat će Jeruzalem, zaklanjat ga, izbaviti, poštedjet ga i spasiti.

Vratite se onome od kog otpadoste tako duboko, sinovi Izraelovi. Da, u onaj će dan svatko prezreti svoje kumire srebrne i zlatne što ih rukama sebi za grijeh načiniste.

Asur neće pasti od mača ljudskoga: proždrijet će ga mač, ali ne čovječji. Od mača će bježat, al će mu satnici pod tlaku pasti. Užasnut, ostavit će svoju hridinu, prestravljeni, knezovi od svoje će bježat zastave«, riječ je Gospodina, čiji je oganj na Sionu i čija je peć u Jeruzalemu.

OTPJEV Iz 31, 4. 5; 30, 29

R. Gospodin nad Vojskama sići će na goru Sion. * Kao ptice što lepršaju krilima, Gospodin će zaklanjati Jeruzalem, poštedjet će ga i spasiti.
O. Tad će vam pjesma biti kao u noćima blagdanskim kad su srca vesela. * Kao ptice.

Drugo čitanje

Iz knjige Nasljeduj Krista

(Knj. 2, pogl. 2-3)

Poniznost i mir

Ne brini se mnogo tko je za te, a tko protiv tebe, oko ovoga nastoj i vodi brigu: da u svemu što činiš Bog bude s tobom.

Imaj dobru savjest, i Bog će biti tvoja valjana obrana.

Pomaže li kome Bog, ne može mu nauditi ničija pakost.

Znadeš li šutjeti i trpjeti, zacijelo ćeš osjetiti Božju pomoć.

On znade i vrijeme i način kako da te oslobodi, zato se posve njemu izruči.

Božja je stvar da nam pomogne i izbavi nas od svake nevolje.

Da bismo što bolje sačuvali poniznost, često veoma koristi da drugi saznaju za naše pogreške i da nas za njih kore.

Kad se čovjek za njih ponizi, druge lakše udobrovolji i s lakoćom zadovolji svima koji se na nj srde.

Poniznika Bog štiti i izbavlja, poniznika ljubi i tješi: ponizniku se priklanja, poniznika dariva obiljem milosti te ga nakon poniženja proslavljuje.

Ponizniku objavljuje svoja otajstva, k sebi ga milo privlači i prizivlje.

Poniznik je postojano smiren i kad je osramoćen: oslanja se na Boga, a ne na svijet.

Ne misli da si što napredovao ako se svima ne podložiš.

Ponajprije smiri sebe, pa ćeš moći potom i druge smirivati.

Čovjek mironosac korisniji je od velikog učenjaka.

Strastven čovjek i dobro obraća na zlo i lako vjeruje u zlo.

Miroljubiv čovjek sve obraća na dobro.

Smiren čovjek o nikome ne sumnja. A nezadovoljnika i nesređenog čovjeka muče svakojake sumnje: ni sam ne nalazi mira ni druge ne pušta na miru.

Često govori što ne bi trebalo i propušta što bi za nj bilo veoma korisno.

Budno pazi na sve što bi drugi morali učiniti, a zanemaruje svoje dužnosti.

Revnuj, dakle, najprije oko samoga sebe, pa ćeš onda moći pravo revnovati oko svoga bližnjega.

Lijepo umiješ ispričati i poljepšati svoje čine, a ne primaš tuđih isprika.

Bilo bi pravednije da sebe optužuješ, a brata opravdavaš.

Želiš li da te drugi podnose, podnosi i ti druge.

OTPJEV Ps 25, 9-10; Zah 7, 9

R. Gospodin ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome. * Sve su staze Gospodnje ljubav i istina za one koji čuvaju Savez njegov.
O. Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. * Sve su.

Molitva

Bože, po tvome Sinu postali smo novo stvorenje. Nastavi u nama djelo svoga milosrđa i njegovim nas dolaskom očisti od ljage staroga grijeha. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.