2. nedjelja došašća
Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Svog puka vječna svjetlosti,
O Spasitelju ljudi svih:
Usliši naše molitve!
Od prijevara sotoninih,
Ti sam si, dirnut ljubavlju,
L’jek postô bolesnicima.
Izišô na križ gorki si
Iz Djevičina svetišta
Ko bijelo janje žrtveno.
Pred samim tvojim imenom
I Nebo ko i Podzemlje
Od strave dršćuć klanja se.
Ti Suče suda strašnoga:
Dušmáni ljuti nasrću,
Oružaj puk svoj milošću!
Sa Ocem Sinu višnjemu
I s njima Duhu Svetomu
Nek bude u sve vjekove. Amen.
Ps 119 (118), 105-112. XIV. (Nun). Pohvala Božjem zakonu
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge (Iv 15, 12).
Ant. 1. Raduj se i veseli, novi Sione: evo Kralj će ti tvoj doći, krotak, spasitelj duša naših.
Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka *
i svjetlo mojoj stazi.
Kunem se, i riječ ću održati: *
pravedne ću tvoje slijedit odluke.
U nevolji sam velikoj, Gospodine, *
po riječi me svojoj poživi.
Prinose usta mojih primi, Gospodine, *
uči me sudovima svojim.
Život mi je u pogibelji neprestanoj, *
ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.
Grešnici mi postaviše zamku, *
ali ne skrećem od tvojih naredaba.
Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, *
ona su radost mome srcu.
Prignuh srce da vrši naredbe tvoje *
uvijek i do kraja.
Slava Ocu.
Ant. Raduj se i veseli, novi Sione: evo Kralj će ti tvoj doći, krotak, spasitelj duša naših.
Ps 16 (15). Gospodin – moja baština
Bog ga uskrisi, oslobodivši ga grozote smrti (Dj 2, 24).
Ant. 2. Ukrijepite ruke klonule; budite jaki, recite: Evo Boga našega da nas spasi, aleluja.
Čuvaj me, Bože, *
jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar, *
nema mi blaženstva bez tebe!«
Svetima na zemlji, odličnim ljudima, *
sva naklonost moja!
Gomilaju patnje svoje *
koji slijede bogove tuđe.
Ja ljevanicâ njihovih nalijevat neću, *
ime im spominjat neću usnama.
Gospodin mi je baština i čaša: *
ti u ruci držiš moju sudbinu.
Na divnu zemlju padoše mi konopi, *
vrlo mi je mila moja baština.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje, *
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima; *
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče duša, *
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju *
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života, †
puninu radosti lica svoga, *
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Slava Ocu.
Ant. Ukrijepite ruke klonule; budite jaki, recite: Evo Boga našega da nas spasi, aleluja.
Hvalospjev (Fil 2, 6-11). Krist, sluga Božji
Ant. 3. Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Isus Krist, trajni lik Božji, *
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni«
uzevši lik sluge, †
postavši ljudima sličan: *
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, †
poslušan do smrti, *
smrti na križu.
Zato ga Bog preuzvisi †
i darova mu ime, *
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno *
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ,
i svaki će jezik priznati: *
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.
Slava Ocu.
Ant. Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti.
Pokaži nam, Gospodine, * milosrđe svoje! Pokaži.I daj nam svoje spasenje! * Milosrđe svoje. Slava Ocu. Pokaži.
Ant. Dođi, Gospodine, pohodi nas mirom svojim i pred tobom ćemo se radovati srcem savršenim.
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Dođi, Gospodine, pohodi nas mirom svojim i pred tobom ćemo se radovati srcem savršenim.
Draga braćo i sestre, ponizno se pomolimo Kristu Gospodinu, rođenu od Djevice Marije, i radosno mu zavapijmo:
Dođi, Gospodine Isuse!
Jedinorođeni Sine Božji, ti ćeš doći kao pravi anđeo saveza:
– daj da te svijet primi i upozna.
Rođen u Očevu krilu, došao si i utjelovio se u Mariji Djevici:
– operi nas od svake ljage ljudske pokvarenosti!
Ti si život i došao si da smrt podneseš:
– ne daj da išta osjetimo od osude smrti.
Na svom ćeš sudu doći i sve naplatiti:
– pokaži nam tada svoju dobrotu i svaku bol i tugu od nas odagnaj!
Kriste Gospodine, svojom si smrću u pomoć pritekao umrlima:
– usliši nas koji te za pokojne svoje molimo!
Oče naš…
Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimo u susret tvome Sinu, daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu; nebeska mudrost tvoje riječi nek nas uvede u zajedništvo njegove sudbine. Koji s tobom.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.