Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
O strogi Suče srdaca.
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Da tebe više ne vrijeđa.
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
I traži tebe, Spasa svog.
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Veselje sveto nama daj.
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.
Ili, po danu:
Proštenja svakog Izvore,
Ti umij srca prljava,
Operi ruke kaljave.
Ko prognanici stupamo,
Za domovinom vapijuć,
O Vođo naš i Pastiru!
O Vrelo svake radosti!
O blago oku sretnomu
Što tebe motri u nebu!
Ti srca k sebi uzdigni,
Da s tobom svi jednodušni
Za dobro spremni budemo.
Sa Ocem Sinu višnjemu
I s njima Duhu Svetomu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37).
I.
Ant. 1. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
II.
Ant. 2. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
III.
Ant. 3. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Gospodine, kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga.
Iz Druge poslanice blaženoga Petra, apostola
2, 9-22
Razotkrivenje grešnika
Ljubljeni, Gospodin umije i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati, ponajpače one koji u prljavoj požudi idu za pȕti i preziru Veličanstvo.
Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrđujući Slave, dok anđeli, iako jakošću i snagom od njih veći, ne izriču protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda. Oni pak kao nerazumne životinje, po naravi rođene za lov i istrebljenje, pogrđuju što ne poznaju. Istim će istrebljenjem i oni biti istrijebljeni; zadesit će ih nepravda, plaća nepravednosti. Užitkom smatraju razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslađuju se prijevarama svojim dok se s vama goste. Oči su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi! Zabludiše, napustivši ravan put, te pođoše putem Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaću nepravednosti, ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo živinče ljudskim glasom prozbori i spriječi prorokovo bezumlje.
Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se čuva mrkla tmina. Naklapajući naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi. Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada.
Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. Dogodilo im se što veli istinita izreka: »Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu.«
OTPJEV Fil 4, 8. 9; 1 Kor 16, 13
R. Što je god istinito, što god čisto, što god je sveto – to nek vam je na srcu! * To činite, i Bog mira bit će s vama.
O. Bdijte, postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti! * To činite.
Iz Homilija o Matejevu Evanđelju, svetog Ivana Zlatoustog, biskupa
(Hom. 33, 1. 2: PG 57, 389-390)
Jesmo li ovce, pobjeđujemo; jesmo li vuci, bit ćemo pobijeđeni
Dok smo ovce, pobjeđujemo. I makar nas sa svih strana opkoljuju vuci, nadvladavamo. Postanemo li vuci, bit ćemo lišeni pomoći Pastira i pobijeđeni. Jer, Krist ne pase vukove nego ovce. On te napušta i od tebe odlazi ako mu ne daš da pokaže svoju pastirsku snagu.
A evo što on govori: Ne uznemirujte se što vas šaljem među vukove i što zapovijedam da budete kao ovce i kao golubovi. Mogao sam i protivno načiniti: da vas pošaljem bez ikakva straha da ćete što pretrpjeti te ne budete u opasnosti od vukova, nego da budete strašniji od lavova. Ali je i ovako pravo: vi ćete se proslaviti, a moja će se snaga razglasiti. To je i Pavlu govorio: Dosta ti je moja milost, jer se snaga u slabosti usavršuje. Stoga sam ja tako o vama odlučio. Kada, dakle, govori: Evo, ja vas šaljem kao ovce, želi i ovo reći: Ne klonite duhom! Ja dobro znadem, jest, znadem da ćete tako biti svima neosvojivi.
A da bi i oni nešto tome pridonijeli, te ne bi izgledalo da je sve od milosti i da su bez zasluge primili vijenac, veli: Budite, dakle, mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi. Na što će oni: A što će nam naša mudrost pred tolikim pogiblima? I uopće, kako biti mudar u toliku valovlju? Što može ovca, ma koliko bila mudra, kad je posred vukova, i to tolikih? Neka je golub ne znam kako bezazlen, što će mu to pred naletom jastrebovim? Da, u tim nerazumnim životinjama to ništa ne koristi, ali u vama veoma mnogo.
Ali pogledajmo kakvu to mudrost Krist zahtijeva. Zmijsku. Zmija sve stavlja na kocku, pa i tijelo, samo da glavu sačuva. Tako i ti, hoće reći, sve stavi na kocku osim vjere: novac, tijelo, i sam život. Jer, vjera je glava i korijen. Ako nju sačuvaš, pa makar sve izgubio, sve ćeš opet još izobilnije steći. Stoga ne zapovijeda samo da budeš bezazlen ili mudar, nego oboje spaja, jer je u tome krepost: prihvaća i mudrost zmijsku, da se sačuvaš od smrtonosnih rana, i bezazlenost golubinju, da zlo zlime ne vraćaš i da osvetom ne iskorjenjuješ zasjednike. Sama mudrost bez bezazlenosti ne koristi ništa.
A neka nitko ne pomisli da se ove zapovijedi ne mogu ispuniti! Tȁ ako itko, Krist poznaje prirodu stvari: zna dobro da se divljaštvo ne sputava divljaštvom nego umjerenošću.
OTPJEV Mt 10, 16; Iv 12, 36
R. Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove, govori Gospodin. * Budite, dakle, mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!
O. Dok imate svjetlosti, vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svjetlosti. * Budite, dakle.
Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.