Sv. Elizabeta Ugarska – Služba čitanja

Služba čitanja

Spomen

Rođena je godine 1207. Otac joj je bio hrvatsko-ugarski kralj Andrija. Kao mlada djevojka udala se za tirinškog grofa Ludovika i rodila mu tri sina. Rado je razmatrala o nebeskim stvarima, a poslije muževe smrti prigrlila je siromaštvo te osnovala bolnicu u kojoj je sama njegovala bolesnike. Umrla je u Marburgu godine 1231.

Kao na Zajedničkom slavlju svetih žena koje su vršile djela milosrđa.

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan
Slavna ova žena smjerna,
Zaslugama urešena,
S anđelima sada pjeva
Hvale Tebi, Bože divni.
Molitvama nekoć dugim,
Postovima, marljivošću,
Djelom dobrim, mirotvornim
Slavila je, tebe, Bože.
Slavu svijeta prezrela je,
Čuvala je čistu dušu,
Hodala je pravim putem
Pravednosti i dobrote.
Na prag smrti dospjela je
Putem svakog savršenstva:
Krunom svetih okrunjena
Uživa sad vječnu radost.
Hvala budi, Gospodaru,
Bogu našem Trojedinom:
Nakon ovog zemnog puta
Nagradom nek nama bude. Amen.
Psalmodija

Ps 10 (9 B). Zahvala

Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6, 20).

I.

Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.

Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.

Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.

Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.

U srcu veli: »Neću posrnuti! *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.«

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.

U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.

U zaklonu sjedi ko lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.

Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.

U srcu svome veli: »Zȁboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!«

Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

II.

Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ustani, Gospodine Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.

Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: »Neće kazniti!«

Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.

Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!

Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!

Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.

Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:

da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljàni.

Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca

Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin).

Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!

Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;

one što zbore: »Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
Tko nam što može?«

»Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati – govori Gospodin – *
spasenje donijet onom tko ga želi.«

Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.

Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,

pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek se izdižu ljudi najgori.

Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

Gospodin ponizne u pravdi vodi.I malene će učiti putu svome.

Prvo čitanje

Iz Knjige proroka Zaharije

9, 1 – 10, 2

Obećanje spasa Sionu

Proroštvo. Riječ Gospodnja. Gospodin prolazi zemljom Hadraka, Damask mu je počivalište; jer Gospodnji su gradovi Arama i sva plemena Izraela. Hamat također, koji s njim graniči, i Tir i Sidon, tako mudar. Tir podiže tvrde bedeme, zgrnu srebra kao prašine i zlata kao blata s ulica. Al’ evo, Gospod će ga osvojiti, survati u more moć njegovu, a njega će progutati oganj.

Vidjet će to Aškelon i prestrašiti se, a Gaza sva će uzdrhtati, i Ekron, jer ga nada prevari: nestat će kralja iz Gaze, Aškelon će pust ostati, u Ašdodu stanovat će kopilad! Zatrt ću ponos Filistejaca, uklonit ću im krv iz usta i gnusobu iz zubâ. I oni će pripasti Bogu našem i bit će kao jedna obitelj u Judeji, a Ekron će biti kao Jebusejac. Uz Dom svoj utaborit ću se kao straža, protiv onih koji odlaze i dolaze; tlačitelj neće više ovud prolaziti, jer njegovu sam uvidio bijedu.

Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebit kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit luk ubojni. On će navijestit mir narodima; vlast će mu se proširit od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.

A i tebi, zbog krvi tvoga Saveza, vratit ću sužnjeve tvoje iz jama bezvodnih. Vratite se u Tvrđavu, izgnanici puni nade, još danas – ja navješćujem – dvostruko ću ti uzvratiti. Jer Judu sam kao luk napeo, a Efrajimom luk naoružao: tvoje ću, o Sione, zavitlat sinove – protiv sinova tvojih, o Javane – i učinit ću te kao mač junaka. Nad njima tad će se pojaviti Gospodin i kao munja letjet će mu strijela. Gospodin Bog u rog će zatrubit, hodit će na južnim vihorima.

Gospodin nad Vojskama zakrilit će ih, i oni će gaziti nogama kamenje praćaka, pit će krv kao da je vino, napojit se kao škropilo, kao uglovi na žrtveniku. Gospodin Bog njihov spasit će ih u dan onaj; kao stado on će pasti narod svoj; kao drago kamenje krune oni će blistat u zemlji njegovoj. Ah, kako li će sretan, kako lijep biti! Od žita će rasti mladići, a od slatkog vina djevice.

Tražite od Gospodina dažda u vrijeme proljetno! Gospodin stvara munje i daje kišu; čovjeku kruh daje, a stoci travu. Lažno bajaju kumiri, prijevaru vide gatari, obmanu govore snovi, varljivu utjehu daju, zato kao stado blude ljudi, lutaju jer nemaju pastira.

OTPJEV Zah 9, 9; Iv 12, 14

R. Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! * Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravedan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.
O. A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: * Tvoj kralj.

Drugo čitanje

Iz Pisma što ga napisa Konrad Marburški, duhovni vođa svete Elizabete

(Papi, godine 1232.: A. Wyss, Hesenska knjiga isprava I, Leipzig 1879., 31-35)

Elizabeta je Krista spoznala i ljubila u siromasima

Elizabeta je sve više obilovala krepostima. Tijekom svega života tješila je siromahe, a sada se potpuno posvetila tome da hrani gladne. Naredila je da se sagradi gostinjac u koji je prihvatila veći broj bolesnika i nemoćnih. Svima koji bi ondje potražili milostinju darežljivo je dijelila dobročinstvo ljubavi. To nije činila samo tu već po svim krajevima i dokle god dopiraše vlast njezina muža. Sve je svoje zalihe iz četiri kneževine svog muža gotovo sasvim potrošila pa je naredila da se za potrebe siromaha proda svaki ukras i sva skupocjena odjeća.

Imala je običaj da dvaput na dan, jutrom i navečer, osobno obiđe sve svoje bolesnike. Osobno se brinula za one među njima koji izazivahu najveće gađenje. Neke je hranila, drugima prostirala, neke na svojim ramenima prenosila i obavljala mnoge druge čovječne usluge. U svemu tome volja njenog muža, blage uspomene, nije se našla nezahvalnom. Potom je, nakon smrti svog muža, krenula k najvišem savršenstvu i od mene molila uz mnoge suze da joj dopustim prositi od vrata do vrata.

Na sam Veliki petak, kad su oltari bili razotkriveni, stavila je ruke na oltar u jednoj crkvici svoga grada kamo je dovela malu braću. U prisutnosti nekih odrekla se svoje volje, svih odličja svijeta i onog što je Spasitelj savjetovao u Evanđelju da treba ostaviti. Kad je to obavila, videći da je može progutati buka svijeta i svjetska slava one zemlje u kojoj je za muževa života slavno živjela, iako sam bio protivan, otišla je u Marburg. Tu je u gradu sagradila jedno ubožište. Okupljala je bolesne i slabe, a bijedne i najprezrenije postavljala za svoj stol.

Osim tih dobrih djela, pred Bogom svjedočim, rijetko sam kad sreo ženu koja bi više razmatrala. Neke su žene i neki redovnici u nekoliko navrata vidjeli, kad je dolazila iz osame na molitvu, kako njeno lice čudesno sjaji, dok joj iz očiju prosijavaju kao sunčane zrake.

Ispovjedio sam je prije smrti. Pitah je što treba učiniti s njenim imanjem i pokućstvom. Rekla je da sve, za što se već odavno tek pričinjalo da posjeduje, pripadaše siromasima. Zamolila me da im sve porazdijelim osim jeftine tunike koju je sama nosila i u kojoj želi biti ukopana. Kad je to bilo gotovo, primila je Gospodinovo tijelo. Poslije toga sve do večernjeg časa često je govorila o najboljem što je čula u propovijedi. Potom je, najpobožnije preporučivši Bogu sve koji su sjedili uz nju, izdahnula kao da je blago usnula.

OTPJEV Jdt 15, 11; Dj 10, 4

R. Muževno si postupila i tvoje je srce učvršćeno jer si ljubila čistoću. * Zato ćeš biti blagoslovljena uvijeke.
O. Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. * Zato.

Molitva

Bože, ti si dao svetoj Elizabeti da u siromasima gleda i časti Krista. Udijeli nam njezinim zagovorom da i mi neumornom ljubavi služimo potrebnima i nevoljnima. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.