Sv. Nikola Tavelić – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan
Izdanče hrabri hrvatskoga roda,
Smela te nije varava sloboda:
Franjina halja milija ti bila
Negoli svila.
Prezrevši oklop, mač i koplje ljuto,
Srnuo ti si u kreševo ljuto,
Gdjeno se steče, snagom tajnog Kruha,
Viteštvo duha.
Nevjere crvom rastočena Bosna,
Ognjišta njena i polja joj rosna,
Vjesniče Kristov, k sebi su te zvala
S jadranskih žala.
Riječ kad ti žarka Bosnom zvonit presta,
Onda zaječe od nje Sveta mjesta.
Videći duh ti nadzemaljski – smion,
Uzigra Sion.
Golgoti podno ti si, Borče, pao;
S krvlju si svojom sve za Krista dao,
Da nam ko zvijezda bacaš s neba zraku,
Sjajiš u mraku.
Nikola, žrtva nek se tvoja vine,
Ko kâd nam roda, k Bogu do visine:
Stoljetnih patnja mučeničke grude
Znamen da bude.
Ravni kud idu i krš nam bregova,
Rajski pronesi naručaj darova:
Blagoslov prospi s rukom grimizbijelom
Hrvatskom cijelom! Amen.
Psalmodija

Ps 2

Ant. 1. A vas će mrziti svi zbog mene, ali tko ustraje do konca, taj će se spasiti.

Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?

Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se ròtē protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:

»Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!«

Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.

Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:

»Tȁ ja kralja svog postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.«

Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
»Ti si sin moj, danas te rodih.

Zatraži samo, i dat ću ti pûke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.

Vladat ćeš njima palicom gvozdènom, *
i razbit ih kao sud lončarski.«

Opametite se sada, vi kraljevi, *
urazumite se, suci zemaljski.

Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,

da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima * koji se njemu utječu!

Ant. A vas će mrziti svi zbog mene, ali tko ustraje do konca, taj će se spasiti.

Ps 11 (10)

Ant. 2. Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.

Gospodinu se utječem! †
Zašto dakle govorite duši mojoj: *
»Odleti u goru kao ptica!«

Gle, bezbožnici već lûk napeše, †
za tetivu strijelu zapeše *
da iz potaje ustrijele pravednika.

Kad su temelji uzljuljani, *
što da učini pravednik?

Gospodin je u svom svetom Hramu, *
Gospodin na nebeskom sjedi prijestolju.

Oči njegove motre, *
vjeđama proniče sinove ljudske.

Gospodin proniče pravedna i nepravedna, *
iz dna duše mrzi silnika.

Na grešnike će izlit žeravu i sumpor, *
vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine.

Pravedan je Gospodin i pravednost ljubi, *
čestiti će gledat lice njegovo.

Ant. Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.

Ps 17 (16)

Ant. 3. Gospodin je iskušao izabrane kao zlato u taljiku i primio ih je kao žrtvu paljenicu.

Čuj, Gospodine pravedni, †
i vapaj mi poslušaj, *
usliši molitvu iz usta iskrenih!

Od tebe nek mi dođe presuda, *
tvoje oči vide što je pravo.

Istraži mi srce, pohodi noću, †
ognjem me iskušaj, *
al’ u meni nećeš nać bezakonja.

Ne zgriješiše usta moja †
kao što griješe ljudi: *
po riječima usta tvojih
čuvah putove Zakona.

Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, *
ne zasta mi noga na putima tvojim.

Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišiti: *
prikloni mi uho i čuj riječi moje.

Proslavi na meni dobrotu svoju, †
ti koji od dušmana izbavljaš *
one što se utječu desnici tvojoj.

Čuvaj me ko zjenicu oka, †
sakrij me u sjenu krila svojih *
od zlotvorâ što na me nasrću.

Dušmani me bijesni opkoljuju, †
bešćutno srce zatvaraju *
i ustima zbore naduto.

Koraci njini sad me okružuju, *
smjeraju da me na zemlju obore;

slični lavu što hlepi za plijenom *
i laviću što vreba u potaji.

Ustani, Gospodine, presretni ga i obori, †
od grešnika mi život mačem spasi, *
a rukom od ljudi, Gospodine:

od ljudi kojih je dio ovaj život, *
kojima želudac puniš dobrima;

kojih su sinovi siti, *
a djeci daju što im pretekne.

A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, *
i kad se probudim,
naužiti se pojave tvoje.

Ant. Gospodin je iskušao izabrane kao zlato u taljiku i primio ih je kao žrtvu paljenicu.

Tjeskoba me i nevolja snađe.Ali tvoje su zapovijedi uživanje moje.

Prvo čitanje

Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola

4, 7 – 5, 8

U nevoljama se očituje snaga Kristova

Braćo, blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. Tako smrt djeluje u nama, život u vama. A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Tȁ znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.

Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Tȁ ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog; tȁ vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.

Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; dakako, ako se nađemo obučeni, ne goli. Dȁ, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno. A za to nas je sazdao Bog – on koji nam dade zalog Duha. Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Tȁ u vjeri hodimo, ne u gledanju. Dȁ, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina.

OTPJEV Mt 5, 11. 12a. 10

R. Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slàžu protiv vas. Radujte se i kličite: * velika je plaća vaša na nebesima!
O. Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko. * Velika.

Drugo čitanje

Iz Djelā pape Pavla VI.

(Iz Apostolskog pisma kojim se podjeljuju svetačke počasti Nikoli Taveliću i njegovim drugovima mučenicima, AAS LXIII [1971.], str. 346-353)

Hvali se i preporučuje za nasljedovanje krepost postojanosti

Slavno svjedočanstvo postojanosti dala su četvorica redovnika, kojima se ponosi ponajprije Franjevačka redovnička obitelj, a s njom i čitava Crkva. To su: Nikola Tavelić, rođen u Šibeniku iz plemenite hrvatske obitelji; Deodat iz Ruticinija u Akvitaniji; Petar iz Narbone u Francuskoj; Stjepan iz Cunea u Italiji – svećenici Reda manje braće, ljudi divnih vrlina duha, hrabri i postojani u podnošenju smrtnih muka. Po nauku i primjeru svoga oca i zakonoše svetog Franje, oni su posvetili život na korist vjernika, a i tome da druge narode, osobito islamski svijet, privedu kršćanskoj vjeri i bogoštovlju.

Oni su iz različitih zemalja došli u grad Jeruzalem, vođeni velikom pobožnošću prema mjestima Palestine kojima je hodao sam Otkupitelj ljudi. Nije se zatim bez Božje providnosti dogodilo da su se ondje složili ti Božji ljudi da one narode privedu Kristovu nauku, slijedeći primjer svetog Utemeljitelja, koji je radije ljude krepostima i svetim životom obraćao negoli naukom i riječima učio. Jasno i vjerodostojno svjedočanstvo, napisano od jednog očevica i svjedoka njihova mučeništva, govori da su oni bili ljudi vrlo velike pobožnosti, da su provodili vrlo krepostan život. Pripovijeda se, osim toga, da su bili potpuno vjerni zakonima i odredbama svoga Reda, sa starješinama najspremnijom voljom sjedinjeni i od njih vrlo mnogo cijenjeni. A njihova osobita vjera u Boga i postojanost duha zasjala je u onome času kada su odlučili otvoreno posvjedočiti za Krista, javno propovijedati i tumačiti njegovo evanđelje, u kojemu se nalazi blago istine i put kojim ljudi mogu postići vječno spasenje.

Vođeni takvom odlukom, tj. da služe dobru nevjernika, savjetovavši se prije dugo s razboritim i mudrim ljudima, da ne bi počinili nešto što se protivi istini i dužnoj ljubavi prema svakome, pođu k najvećoj muslimanskoj, tzv. Omarovoj džamiji, a zatim do stana državnog službenika, pučki rečeno ‘kadije’, koji je vršio vjersku upravu u gradu, da u djelo provedu stvorenu odluku. Bio je to dan 11. mjeseca studenog god. 1391. Slavio se blagdan, pučkim jezikom nazvan ‘Kurban Bajram’, uz veliko sudjelovanje svijeta. Ušavši u kuću državnog službenika, sasvim slobodno i smjelo stanu govoriti o uzvišenom i spasonosnom Kristovu nauku, kojem treba potpuno zapostaviti onaj koji je Muhamed uveo. Franjevce je u govoru jačala najbolja nada da će se slušatelji, obasjani Božjim svjetlom, konačno prikloniti štovanju jednoga Boga i njegova Sina, Otkupitelja ljudi. Ujedno ih je vodio neki zanos i žar da za istinitost kršćanske vjere podnesu mučeništvo. I takvo ih očekivanje nije prevarilo.

Čuvši napad na svoj zakon, prisutni se silno rasrde na propovjednike evanđelja, osobito kadija, koji je odmah nastupio kao sudac i govorio Božjim ljudima da opozovu što su rekli, štoviše da odstupe od buntovne kršćanske sekte; ako to ne učine, morat će umrijeti. Kad su braća ostala postojana u Kristovoj vjeri, sudac ih je osudio na smrt. Nevjernici odmah divljački navale na njih i stanu ih tući. Tri su dana Kristovi borci trpjeli različite najstrašnije muke. Zatim su odvedeni pred građanski sud da, navodno, odgovaraju javno za zločinstva. Opet su izjavili da je Krist Sin Božji. Kad je bila izrečena smrtna osuda, mnoštvo, još žešće raspaljeno srdžbom i beskrajnom mržnjom, navali na njih mačevima, sasijeku ih, bace na lomaču i raznesu, da njihov pepeo kršćani ne bi možda sačuvali i štovali.

OTPJEV

R. Slavni su mučenici slobodno i mirno propovijedali nevjernicima da je Kristova vjera potrebna za spasenje. * Nisu se strašili krvničkog biča ni ognjenog plamena.
O. Raspaljeni Kristovom ljubavlju i žarom za spasenje duša, cijenili su više vječni život svoga bližnjega nego svoj vremeniti život. * Nisu se strašili.

Himan Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Molitva

Bože, ti si svetog Nikolu Tavelića proslavio revnošću za širenje vjere i palmom mučeništva. Daj da po njegovu zagovoru nadvladamo sve protivštine života i Kristovom strpljivošću stignemo k tebi, jedinom pravom životu. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.