Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Za jednog pastira:
Slavimo evo blagdan našeg sveca;
Sve mnoštvo zato pobožno ti pjeva
Zahvalne pjesme.
Za papu:
Da bi sva zemlja ovčinjak tvoj bila,
Svetac je ovaj upravljao vjerno
Po tvojoj volji.
Za biskupa:
Višnjim ga svetim okrijepi on darom;
Postavi njega paziti i čuvat
Posvećen narod.
Za svećenika:
Svećenik vjeran on da tebi bude
I kao čuvar, vođa stalan, budan
Puk tvoj da hrani.
Slijepome svjetlo, nevoljniku snaga,
Brižljivi otac svakome i svima,
Svega pokretač.
Svetac nek ovaj učitelj nam bude.
Svetim životom prispjet daj nam k slavi
Slijedeći tebe.
I tebi, Kriste, Spasitelju divni,
Nek cijelim svijetom odzvanja vam slava
Sa Svetim Duhom. Amen.
Ps 102 (101). Molitva prognanika
Bog nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 4).
I.
Ant. 1. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
Gospodine, usliši molitvu moju, *
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lica od mene *
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje: *
kad te prizovem, brzo me usliši!
Jer moji dani nestaju poput dima, *
a moje kosti gore kao oganj.
Srce mi se, udareno, suši kao trava *
i kruh svoj zaboravljam jesti.
Od snažnih jecaja mojih *
kosti mi uz kožu prionuše.
Sličan sam čaplji u pustinji, *
postah ko ćuk na pustoj razvalini.
Ne nalazim sna i uzdišem *
ko samotan vrabac na krovu.
Svagda me grde dušmani moji; *
proklinju me oni što bjesne na me.
Pepeo jedem poput kruha, *
a piće svoje miješam sa suzama
zbog tvoje ljutine i gnjeva, *
jer si me digao i bacio.
Moji su dani ko oduljena sjena, *
a ja se, gle, sušim poput trave.
Ant. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
II.
Ant. 2. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
A ti, Gospodine, ostaješ dovijeka *
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu; †
vrijeme je da mu se smiluješ *
– sada je čas!
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, *
žale ruševine njegove.
Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega, *
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,
kad Gospodin opet sazda Sion, *
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih *
i ne prezre molitve njihove.
Nek se zapiše ovo za budući naraštaj, *
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta, *
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva, *
da izbavi smrti predane,
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje *
i njegova hvala u Jeruzalemu,
kad se narodi skupe *
i kraljevstva da služe Gospodinu.
Ant. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
III.
Ant. 3. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Putem si istrošio sile moje, *
skratio mi dane.
Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti
u sredini dana mojih! *
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
U početku utemelji zemlju, *
i nebo je djelo ruku tvojih.
Propast će, ti ćeš ostati, *
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine, i nestaju: †
ti si uvijek isti *
– godinama tvojim nema kraja.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru, *
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«
Ant. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Poslušaj, narode moj, moju nauku.Prikloni uho riječima usta mojih.
Iz Knjige proroka Daniela
3, 8-12. 19-24. 24-30
Zlatni kraljev kip. Mladići izbavljeni iz peći
U ono vrijeme dođoše neki Kaldejci i optužiše Judejce. Rekoše kralju Nabukodonozoru: »O kralju, živ bio dovijeka! Ti si, kralju, naredio svakom čovjeku koji začuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu; a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu. A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova, i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao.«
Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače, i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja.
Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obući i kapama, baciše u zažarenu peć. Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega. A tri čovjeka – Šadrak, Mešak i Abed Nego – padoše svezani u zažarenu peć. I hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda.
Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: »Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?« Oni odgovoriše: »Jesmo, kralju!« On reče: »Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu.«
Nabukodonozor priđe vratima užarene peći i viknu: »Šadrače, Mešače i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziđite i dođite ovamo!« Tada iziđoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego. Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih.
Nabukodonozor viknu: »Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu! Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj.«
Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj.
OTPJEV Dn 3, 49. 50. 28
R. Anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima te izagna plamen ognja iz peći, * a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol.
O. Blagoslovljen bio Bog njihov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega. * A oganj.
Iz Govorā svetoga Leona Velikog, pape
(Govor 4, 1-2: PL 54, 148-149)
Posebna služba našega služenja
Iako je sveopća Crkva uređena raznolikim stupnjevima da bi iz različitih udova postojala cjelina svetoga tijela, ipak smo svi, kako veli Apostol, jedno u Kristu. Nitko nije službom tako odijeljen od drugoga da ne bi malenkost svakog dijela pripadala sklopu glave. Prema tome, predragi, jedinstvo vjere i krštenja čini naše zajedništvo nerastavljenim i dostojanstvo općim. Blaženi Petar veli svojom svetom riječi: I sami kao živo kamenje ugradite se u duhovne kuće, sveto svećenstvo, prinoseći duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu. I niže: Vi ste pak odabrani narod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, stečeni narod.
Sve koji su u Kristu preporođeni, znak križa čini kraljevima, a pomazanje Duha Svetoga posvećuje za svećenike. Tako svi duhovni i razumni kršćani trebaju shvatiti da su mimo ove posebne službe našega služenja sudionici kraljevskog roda i svećeničke službe. Jer što je tako kraljevski kao Bogu podložan duh koji ravna svojim tijelom? I što je tako svećenički kao zavjetovati Bogu čistu savjest i prinositi s oltara srca neokaljane žrtve pobožnosti? To je svima po milosti Božjoj postalo zajedničko. Ipak je s vaše strane pobožno i pohvalno kad se o danu našega promaknuća veselite kao da se radi o vašoj časti. U cijelom se otajstvu Crkve slavi jedno otajstvo svećeništva. Ono je doduše, kad je izlivena pomast blagoslova, obilnije teklo u više, ali nije zato škrto sišlo na niže.
Predragi, veliki predmet zajedničkog veselja jest zajedništvo u toj službi. Ipak istinskije i odličnije ćemo se radovati ako se ne zaustavite na promatranju naše malenkosti. Daleko je korisnije i mnogo dostojnije oči duha usmjeriti na promatranje slave blaženog Petra apostola i ovaj dan proslaviti slaveći nadasve onoga koji je natopljen od samog vrela svih karizmi tako obilatim natapanjem da ništa na nikoga ne prelazi bez njegova udioništva jer je sam mnogo toga primio. Riječ postala tijelom već stanovaše u nama i Krist se sav dao obnavljanju ljudskoga roda.
OTPJEV Mt 16, 18; Ps 48, 9
R. Reče Isus Šimunu: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, * i vrata paklena neće je nadvladati.
O. Bog je utvrdi dovijeka. * I vrata.
Bože, ti si Crkvu utemeljio na čvrstoj stijeni apostolstva, da je nikad ne nadvladaju vrata paklena. Po zagovoru svetog pape Leona daj joj postojanost u istini i trajan mir! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.