Utorak, 31. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

Sa Ocem ista svjetlosti,
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Čuj molbu nam, pomozi nas!
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
Da slabi duh nam ne klone.
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Što pjevajući molimo.
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.

Ili, po danu:

O Trojice preblažena,
Što redom divnim rediš sve,
Ti za rad dan određuješ
A noć za smiren počinak.
Mi jutrom te i večerom,
I obdan, obnoć slavimo:
Ti u sve vrijeme čuvaj nas
U slavi svoje milosti.
I sad se, evo, skupljamo
Na poklon tvojoj milosti:
Ti našu smjernu molitvu
S nebeskim primi pjesmama.
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Psalmodija

Ps 68 (67). Slavni put Gospodnji od Egipta do Siona

Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima (Ef 4, 8).

I.

Ant. 1. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

Bog nek ustane! Razbježali se dušmani njegovi! *
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! †
Kako se vosak topi pred ognjem, *
nek nestane grešnika pred licem Božjim!

A pravedni neka se raduju, †
neka klikću pred Bogom, *
neka kliču od radosti.

Pjevajte Bogu, slavite mu ime! †
Poravnajte put onome koji ide pustinjom – *
kojemu je ime Gospodin – i kličite pred njim!

Otac sirotâ, branitelj udovicâ, *
Bog je u svom svetom prebivalištu.

Napuštene Bog će okućiti, †
sužnje izvest na sretnu slobodu: *
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.

Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, *
dok si kročio pustinjom,

tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, *
Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.

Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju, *
okrijepio je umornu.

Stado se tvoje nastani u njoj, *
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.

Ant. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

II.

Ant. 2. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.

Gospodin riječ zadaje, *
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:

kraljevi vojskâ bježe te bježe, *
domaćice plijen dijele.

Dok vi počivaste među torovima, †
krila golubice zablistaše srebrom, *
a njeno perje žućkastim zlatom:

ondje Svemogući razbijaše kraljeve, *
a ona poput snijega zablista na Salmonu.

Božanska je gora *
gora bašanska vrletna.

Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate †
na goru gdje se svidje Bogu prebivati? *
Gospodin će na njoj boraviti svagda!

Božja su kola bezbrojna, tisuću tisućâ: *
Gospodin sa Sinaja u Svetište dolazi!

Na visinu uzađe vodeći sužnje, †
na dar si ljude primio, *
pa i one što ne žele prebivati kod Boga.

Blagoslovljen Gospodin dan za danom, *
nosi nas Bog, naš Spasitelj.

Bog naš jest Bog koji spasava, *
Gospodin od smrti izbavlja.

Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, *
kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.

Reče Gospodin: »Iz Bašana ću ih dovesti, *
dovest ću ih iz dubine mora,

da okupaš nogu u krvi, *
da jezici tvojih pasâ imadnu dio od dušmanâ.«

Ant. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.

III.

Ant. 3. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.

Ulazak ti, Bože, gledaju, *
ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:

sprijeda pjevači, za njima svirači, *
u sredini djevojke s bubnjićima.

»U svečanim zborovima slavite Boga, *
slavite Gospodina, lozo Izraelova!«

Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, †
ondje su knezovi Judini sa četama svojim, *
knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.

Razvij, Bože, silu svoju, †
silu kojom si, Bože, uz nas *
iz Hrama svojega u Jeruzalemu!

Nek ti kraljevi darove donose! †
Ukroti neman u trsci, *
stado bikova s teladi narodâ!
Neka se prostru pred tobom

sa srebrnim žezlima: *
rasprši narode koji se ratu vesele!

Nek dođu velikani iz Egipta, *
Etiopija nek pruži ruke Bogu!
Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu,

slavite Gospodina, *
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!

Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: *
»Priznajte silu Božju!«

Nad Izraelom veličanstvo njegovo, *
u oblacima sila njegova!

Strašan je Bog iz svojega Svetišta, †
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. *
Blagoslovljen Bog!

Ant. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.

Poslušat ću što mi to Gospodin govori.On obećava mir narodu svojem.

Prvo čitanje

Iz Prve knjige o Makabejcima

2, 1. 15-28. 42-50. 65-70

Matatijin otpor i smrt

U one dane Matatija, sin Ivana Šimunova, svećenik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedište u Modinu.

Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, dođoše u Modin da prinude na žrtvovanje. Mnogi su od Izraela prišli k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi ostadoše postojani. Kraljevi ljudi priđu Matatiji i stanu ga nagovarati. »Ti si čovjek ugledan u ovom gradu, častan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i braća. Priđi dakle prvi i izvrši zapovijed kraljevu, kao što to učiniše drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovništvo Jeruzalema, pa ćeš i ti i tvoji sinovi ući u krug kraljevih prijatelja, i bit ćete čašćeni srebrom i zlatom i mnogim darovima.«

Matatija im jakim glasom odgovori: »Neka se i svi narodi pod kraljevom vlašću njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogoštovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama, ja i moji sinovi, i sva braća moja, slijedit ćemo Savez otaca svojih. Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi. I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo.«

Tek što je on to kazao, a Židov neki priđe pred očima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu. Vidje to Matatija, razgnjevi se, i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrči i zakla ga na žrtveniku. U isti čas ubi i kraljeva čovjeka koji je silio na žrtvovanje, i obori žrtvenik. Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoć Pinhasova protiv Zimrija, sina Šalumova. Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: »Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom.« I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje.

Pridružila im se i zajednica Hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu, sve ljudi odanih Zakonu. I svi drugi koji su bježali od progonstva, pridruživali se njima, i tako im je raslo pojačanje. Prikupila se tako cijela vojska, te su udarali u svom gnjevu na krivce i u svojoj srdžbi na bezakonike. Ostali se razbježaše, da se spase, po poganskim zemljama.

A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati žrtvenike. Silom su obrezivali neobrezane dječake koje bi našli na području Izraela. Progonili su drske tuđince. I pothvat im je uspijevao. Zaštitili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva, i ne dadoše da osili sila grešnička.

A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reče on svojim sinovima: »U ovo vrijeme, gle, osilila je drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca.

Evo vam Šimuna, brata vašega: znam ga, čovjek je razuman; slušajte ga uvijek, on će vam biti otac! Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit će vam vojskovođa i zapovijedat će u ratu protiv pogana. Skupite oko sebe sve koji vrše Zakon i osvetite svoj narod. Milo za drago vratite poganima i držite se propisa Zakona.«

Tada ih Matatija blagoslovi i bî pridružen svojim ocima. Umro je u godini sto četrdeset i šestoj; sahraniše ga u grobnici otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael.

OTPJEV 1 Mak 2, 51. 64

R. Spominjite se djela što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. * Steći ćete tako slavu veliku, bit će vam besmrtno ime.
O. Junaci mi, djeco, budite; Zakona se čvrsto držite, da se u njem proslavite. * Steći ćete.

Drugo čitanje

Iz Pastoralne konstitucije Gaudium et spes II. vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu

(Br. 88-90)

Uloga kršćana u izgradnji mira

Neka kršćani drage volje i svim srcem surađuju na izgradnji međunarodnog reda s istinskim poštivanjem legitimnih sloboda i prijateljskim bratstvom sviju, to više što se veći dio svijeta još uvijek muči u takvoj bijedi da sam Krist kao da u siromasima zaziva svoje učenike na ljubav. Neka ne bude sablazni ljudima da neke nacije, kojih se počešće veći dio građana krasi kršćanskim imenom, obiluju izobiljem dobara dok druge ostaju bez potrebnih sredstava za život i muče se u gladi, bolestima i potpunoj bijedi. Slava i svjedočanstvo Kristove Crkve jest duh siromaštva i ljubavi.

Treba dakle hvaliti i pomagati one kršćane, pogotovu mlade, koji se svojevoljno nude da pomognu drugim ljudima i narodima. Štoviše, dužnost je čitavog Božjeg Naroda, kojemu biskupi trebaju u tom prednjačiti riječju i primjerom, da, koliko može, olakša bijedu današnjeg vremena, i to, kao što je bio stari običaj Crkve, ne samo od svojega suviška nego i od osnovnoga.

Način kako će se pripomoć sabirati i dijeliti, da ne bude strogo jednoobrazno organizirana, neka se ipak rasporedi po nekom planu u biskupijama, nacijama, i po čitavom svijetu, spojivši, gdje to god bude zgodno, akciju katolika s ostalom kršćanskom braćom. Jer duh ljubavi ne zabranjuje plansku i organiziranu provedbu socijalne i karitativne akcije, nego je štoviše nalaže. Zbog toga je potrebno da se oni koji se kane posvetiti službi zemalja u razvoju izobraze također u prikladnim institutima.

Zbog toga mora Crkva svakako biti prisutna u samoj zajednici narodâ da bi pospješila i pobudila suradnju među ljudima; i to preko svojih javnih ustanova kao i punom i iskrenom suradnjom svih kršćana koja se inspirira jedino željom da svima služi.

To će se postići to uspješnije ako sami vjernici, svjesni svoje ljudske i kršćanske odgovornosti, budu težili da već u vlastitom području života pobude volju za spremnu suradnju s međunarodnom zajednicom. U toj stvari neka se posveti posebna briga odgoju mladeži, kako kod vjerskog tako i kod građanskog odgoja.

Poželjno je napokon da katolici, da bi mogli kako treba ispuniti svoju zadaću u međunarodnoj zajednici, aktivno i pozitivno nastoje surađivati kako s odijeljenom braćom koja ispovijedaju zajedno s njima evanđeosku ljubav tako i sa svim ljudima koji žeđaju za istinskim mirom.

OTPJEV Usp. Hab 3, 3; Lev 26, 1. 6. 9

R. Evo dolazim s juga, * ja Gospodin, Bog vaš, da vam mir dadem.
O. K vama ću se okrenuti te vas rodnim činiti i razmnažati. Držat ću svoj Savez s vama. * Ja Gospodin.

Molitva

Svemogući, milosrdni Bože, tvoja je milost da ti dostojno i uzorno služimo. Daj da bez zapreke težimo za obećanim dobrima. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.