Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Pomozi nam u poslu tom!
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Sva djela naša započnu.
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
S njom nestalo u svjetlosti.
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Neprestano te slaviti.
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili, po danu:
O Trojice jedinstvena,
Mi slabašni ti kličemo,
I usrdno te molimo.
U Boga Oca Svevišnjeg,
U Krista Sina njegova
I Duha, njihov poljubac.
O Svrho, Srećo, Blaženstvo,
Vjerovat daj nam, nadat se
I ljubiti i postići.
Ti vrelo sveg si stvorenja,
Ti utjeha si jedina,
Ti nada svima sigurna.
Ti jedin svima dostaješ,
Ti svjetlo si jedinstveno,
Ti zaufanih nagrada.
O Oče, Sine, Duše svet,
Mi iz dna srca vapimo,
Priteci svima u pomoć. Amen.
Ps 6. Vapaj u nevolji
Duša mi je sada potresena … Oče, izbavi me iz ovog časa (Iv 12, 27).
Ant. 1. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Gospodine, nemoj me karati u srdžbi svojoj, *
ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!
Smiluj mi se, Gospodine, jer sam iznemogao, *
Gospodine, ozdravi me, jer dršću kosti moje.
Duboko mi je duša potresena, *
a ti, Gospodine – dokle ćeš?
Vrati se, Gospodine, dušu mi izbavi, *
spasi me rad svoje dobrote:
jer među mrtvima tko te se sjeća, *
u Podzemlju tko ti hvale pjeva?
Iznemogoh od pusta jecanja, †
noć na noć postelju plačem zalijevam, *
suzama ležaj natapam.
Od žalosti oko mi gasne i slabi, *
jer su mnogi neprijatelji moji.
Odstupite od mene, svi zlotvori, *
jer je Gospodin plač moj čuo.
Čuo je Gospodin molbu moju, *
Gospodin je primio moju molitvu.
Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, *
i puni srama neka smjesta odstupe.
Ant. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Ps 9 (9 A). Zahvala nakon pobjede
I opet će doći suditi žive i mrtve.
I.
Ant. 2. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim, *
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi, *
pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Dušmani moji natrag krenuše, *
padoše i pred licem tvojim pogiboše.
Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, *
ti sjede na prijesto – sudac pravedan:
ti pokara pogane, pogubi bezbošca, *
ime im izbrisa dovijeka.
Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, *
ti im gradove razori – nesta im spomena.
Ali Gospodin dovijeka stoluje, *
postavi prijesto svoj da sudi:
sam po pravdi sudi krug zemaljski, *
izriče pucima osudu pravednu.
Gospodin je tvrđava tlačenom, *
tvrđava spasa u danima tjeskobe.
Nek se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, *
jer ne ostavljaš onih što traže tebe, Gospodine.
Ant. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
II.
Ant. 3. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Pjevajte Gospodinu koji prebiva na Sionu, *
razglašujte među pucima djela njegova,
jer ih se spomenu kao osvetnik krvi *
i siromaškog jauka ne zaboravi.
Smiluj mi se, Gospodine: †
pogledaj nevolju u koju me vrgoše
neprijatelji moji, *
od vrata smrti izbavi me,
da naviještam sve hvale tvoje
na vratima kćeri sionske, *
da radostan kličem zbog spasenja tvoga.
Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, *
zamka koju potajno staviše
uhvati nogu njihovu.
Gospodin se iskaza i sud održa; *
grešnik se spleo u djela svoja.
Nek grešnici odu u Podzemlje, *
svi pogani što zaboraviše Boga.
Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, *
ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.
Ustani, Gospodine, da se ne osili čovjek, *
nek pogani budu osuđeni pred tobom!
Strah im, Gospodine, utjeraj, *
nek spoznaju pogani da su smrtnici!
Ant. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Pouči me da se tvoga držim Zakona.I čuvat ću ga svim srcem.
Iz Knjige o Esteri
3, 1-15
Židovi ugroženi
U one dane: kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina, Agađanina: uzvisi ga, i njegov prijestol postavi iznad svih ostalih dostojanstvenika koji su bili s njim. Svi službenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali ničice pred Hamanom, jer je tako zapovjedio kralj.
Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao ničice. Službenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoše Mordokaju: »Zašto prestupaš kraljevu zapovijed?« Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne posluša.
Onda oni to dojaviše Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im bijaše rekao da je Židov. Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada ničice pred njim, jako se razljuti. A kad dozna kojemu narodu pripada, učini mu se premalo podići ruke na samog Mordokaja, nego naumi s njim pobiti i sve Židove koji su živjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu.
U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaeste godine Ahasverova kraljevanja, u nazočnosti Hamana baciše »Pur«, to jest ždrijeb, da utvrde dan i mjesec. Ždrijeb pade na trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara. I Haman kaza kralju Ahasveru: »U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut među drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugačiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru. Ako je kralju po volji, neka se raspiše da se oni zatru; a ja ću izbrojiti deset tisuća srebrnih talenata na ruke povjerenika, da ih pohrane u kraljevsku riznicu.«
Nakon toga kralj skinu pečatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agađaninu, neprijatelju Židova, i kaza mu: »Neka ti bude novac i narod, pa učini s njim što bude dobro u tvojim očima.« Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o onome što je naložio Haman sastaviše pisma i upraviše ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima što stajahu na čelu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev pečat. Po skorotečama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od dječaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara.
Sadržaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan. Skoroteče žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bî objavljen i u tvrđavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i častili se, grad je Suza bio uznemiren.
OTPJEV Est 13, 9; Ps 44, 26; Est 13, 17
R. Gospodine moj, kralju svemoćni, sve je tvojoj riječi podloženo, i nitko se ne može oduprijeti tvojoj volji. * Oslobodi nas radi imena svoga.
O. Usliši našu molitvu i plač nam okreni u kliktanje. * Oslobodi.
Iz Poslanice Probi svetog Augustina, biskupa
(Posl. 130, 9, 18 – 10, 20: CSEL 44, 60-63)
U određenim trenucima budimo spremni moliti
Stalno čeznimo za blaženim životom i neprestano molimo Gospodina Boga da nam ga udijeli. Zato napuštajući brige i poslove, u kojima se ta želja nekako hladi, u određenim trenucima budimo spremni moliti. Riječi nas molitve podsjećaju na ono za čim težimo, jer bi se to moglo početi hladiti, sasvim ohladiti i potpuno ugasiti, ako se češće ne potpali.
Zato se Apostolove riječi: Iznesite svoje potrebe Bogu ne smiju tako shvatiti kao da ih je potrebno iznositi Bogu, koji ih je već i prije poznavao, nego da ih sami postanemo svjesni predano pred Bogom, a ne hvastavo pred ljudima.
Kad je to tako, onda treba također dugo moliti kad smo slobodni, to jest kad nas ne priječe druge dužnosti korisnih i nužnih djelatnosti, premda i u njima, kako sam rekao, nije pretjerano niti beskorisno neprestano imati želju za molitvom. To ne znači, kako neki drže, da se molitva svodi na brbljanje ako se dulje moli. Jedno je dugo nabrajanje, a drugo je dugotrajno duševno raspoloženje. Napisano je i o samom Gospodinu da je proveo noć u molitvi i da je dugo molio. To je učinio samo zato da nam dade primjer, on koji je ovdje na zemlji bio primjeran molitelj, a s Ocem je vječni uslišitelj.
Kažu braća da u Egiptu upotrebljavaju mnogo molitava, ali su vrlo kratke i žurno se izgovaraju, da ne bi ono što je u molitelju brižno probuđeno i što mu je veoma nužno, dugim zadržavanjem iščezlo i da ne bi oslabila nakana. Ali s tim i oni sami dostatno pokazuju da ona nakana kao što se ne smije umanjiti ako ne može potrajati, isto se tako, ako potraje, ne smije brzo prekinuti.
Neka je daleko od molitve mnogo govorenje, ali neka ne manjka mnogo molitve dok je prisutna živa nakana. Mnogo govoriti znači u molitvi obavljati potreban posao suvišnim riječima. Mnogo moliti znači dugotrajnim i pobožnim osjećajem srca kucati na vrata onoga koga molimo. To se, naime, ponajčešće čini više uzdisajima nego riječima, više plačem nego moljakanjem. Gospodin rado prima naše suze i naši vapaji nisu mu sakriveni jer je on po svojoj Riječi sve sazdao i nisu mu potrebne ljudske riječi.
OTPJEV Ps 88, 2-3; Iz 26, 4
R. Gospodine Bože, Spasitelju moj, vapijem danju a noću naričem pred tobom. * Neka dopre do tebe molitva moja.
O. Ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi. * Neka.
Svemogući vječni Bože, daj da ti uvijek budemo odani i tvome veličanstvu služimo iskrena srca. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.