Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu,
Što pjevamo je bdijući.
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
Da sve nam rane iscijeliš.
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
U noći smo sagriješili.
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Ne uduše nam mlakošću.
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Od svakog djela opakog.
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili, po danu:
Vječnog Svjetla sjaju divni,
Milost tvoja i blizina
Miri srca prestrašena!
Kao pravi bogonosci,
Vjernici nek tvoji krenu
Poslu dnevnom, dobrotvornom.
Ljudima svim uvijek budi:
Zla se kloneć, čineć dobro
Boga svoga neka slave.
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Spasenici nek te slave,
Živa slava Božja bili! Amen.
Ps 55 (54), 2-15. 17-24. Molitva nakon izdajstva prijateljeva
Isusa spopade užas i tjeskoba. (Mk 14, 33).
I.
Ant. 1. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.
Čuj, Bože, molitvu moju, †
ne krij se molbi mojoj: *
obazri se na me i usliši me!
Mučim se u svojoj tjeskobi, †
zbuni me vika dušmanska *
i tlačenje grešničko.
Navališe na me nesrećom, *
bijesno me progone.
Srce mi je ustreptalo, *
i strah me samrtni spopade.
Užas me i trepet hvata, *
groza me obuze.
Zavapih: »O, da su mi krila golubinja, *
odletio bih da otpočinem!
Daleko, daleko bih letio, *
u pustinji se nastanio;
brzo bih potražio sklonište *
od bijesne oluje i vihora.«
Ant. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.
II.
Ant. 2. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.
Smeti ih, Gospodine, podvoji im jezike, *
jer nasilje i svađu vidim u gradu;
danju i noću zidinama kruže; *
bezakonja su i nevolje u njemu.
Usred njega zasjede, *
s ulica mu tlačenje i podlost ne odlaze.
Da me pogrdio dušmanin, *
bio bih podnio;
da se digao na me koji me mrzi, *
pred njim bih se sakrio.
Ali ti, ti si to bio, meni jednak, *
prijatelj moj, moj pouzdanik
s kojim sam slatko drugovao, *
i složno hodismo u Domu Božjemu.
Ant. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.
III.
Ant. 3. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.
A ja ću Boga prizvati, *
i Gospodin će me spasiti.
Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, *
i on će čuti vapaj moj.
Dat će mi mira od onih koji me progone: *
jer mnogi su protiv mene.
Bog će čuti i njih poniziti, *
onaj koji kraljuje odvijeka.
Jer se ne popravljaju, Boga se ne boje, †
podižu ruke na prijatelje, *
savez svoj oskvrnjuju.
Usta su im glađa od maslaca, *
a srce ratoborno;
riječi blaže od ulja, *
a oni – isukani mačevi.
Povjeri Gospodinu svu svoju brigu, †
i on će te pokrijepiti: *
neće dati da ikada posrne pravednik.
A njih ti, o Bože, strmoglavi *
u jamu grobnu!
Krvoloci i varalice ni polovicu danâ neće doživjeti! *
A ja se u tebe uzdam!
Ant. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.
Sine moj, čuj moju mudrost.I prigni uho mojoj razboritosti.
Početak Knjige proroka Malahije
1, 1-14; 2, 13-16
Proroštvo o nemarnim svećenicima i o odbijanju
Proroštvo. Riječ Gospodnja Izraelu po Malahiji:
»Ljubio sam vas – govori Gospodin, a vi pitate: ‘Po čemu si nas ljubio?’ Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? – riječ je Gospodnja – ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoš pretvorih, a baštinu njegovu dadoh pustinjskim šakalima. Jer, rekne li Edom: ‘Bili smo smrvljeni, ali ćemo opet podići ruševine!’ ovako kaže Gospodin nad Vojskama: Neka grade oni, a ja ću razgraditi! Zvat će ih zemljom bezbožničkom i narodom na koji se Gospodin srdi dovijeka! Vaše će oči vidjeti i reći ćete: ‘Velik je Gospodin preko granica zemlje izraelske.’
Sin časti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je čast moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Gospodin nad Vojskama vama, svećenici, koji moje ime prezirete, a pitate: ‘Čime smo prezreli ime tvoje?’ Oskvrnjen kruh na mome prinosite žrtveniku i još pitate: ‘Čime te oskvrnismo?’ Time što kažete ‘Stol je Gospodnji stvar nevažna!’ A kada za žrtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo što svome namjesniku, hoće li biti zadovoljan i dobro te primiti? – govori Gospodin nad Vojskama.
Sada umilostivite lice Božje da nam se smiluje. To donose ruke vaše, hoće li vas dobro primiti? – govori Gospodin nad Vojskama. O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku! Niste mi mili – govori Gospodin nad Vojskama – i ne primam žrtve iz ruke vaše. Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kâd i žrtva čista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje među narodima – govori Gospodin nad Vojskama.
Ali vi ga skvrnite kada govorite: ‘Stol je Gospodnji okaljan i hrana na njemu ni za što nije!’ Kažete još: ‘Gle, šteta truda!’ i prezirete ga – govori Gospodin nad Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite kao dar žrtveni, zar da to iz vaše ruke milostivo primim? – govori Gospodin nad Vojskama. Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna što mi ga je zavjetovao, a žrtvuje mi ovcu jalovicu. Jer ja sam velik kralj – govori Gospodin nad Vojskama – i strašno je Ime moje među narodima.
I ovo još vi činite: zalijevate suzama Gospodnji žrtvenik tužeći i ridajući, jer on više neće da se žrtvi prikloni, iz ruke mu vaše ona nije ugodna. I vi pitate: ‘Zašto?’
Zato što je Gospodin bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaše i žena tvoga saveza. Nije li On načinio jedno jedino biće dahom životnim obdareno? A što to jedino biće traži? Božanski naraštaj! Poštuj dakle život svoj i ne budi nevjeran ženi svoje mladosti. Jer ja mrzim otpuštanje žena – govori Gospodin Bog Izraelov – i onog koji nevjerom haljine svoje kalja – govori Gospodin nad Vojskama! Poštujte dakle život svoj, ne budite nevjerni!«
OTPJEV Mal 2, 5. 6; Ps 110, 4
R. Moj Savez je bio sa svećenikom života i mira, dao sam mu strah i on me se bojao. * Zakon istine bijaše u njegovim ustima, i pakost mu ne kaljaše usana.
O. Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu! * Zakon.
Iz Knjiga O Božjoj državi, svetog Augustina, biskupa
(Knj. 10. 6: CCL, 47, 278-279)
Na svakom mjestu žrtvovat će se i prinositi mojem imenu čisti prinos
Prava je žrtva svako djelo koje nas što tješnje združuje s Bogom, a to je onda cilj dobra po kojem uistinu možemo postati blaženi. Stoga i nije žrtva, čak ni milosrđe kojim pomažemo čovjeku ako nije učinjeno radi Boga. Iako čovjek čini ili prinosi žrtvu, ipak je žrtva božansko djelo. A tim su je izrazom i stari Latini nazivali. Stoga je žrtva i sam čovjek koji je posvećen u ime Božje i zavjetovan Bogu, samo ako umire svijetu, da bi živio Bog. Jer i na milosrđe spada što netko sam sebi čini. Zato je napisano: Smiluj se svojoj duši ugađajući Bogu.
Budući da su prave žrtve djela milosrđa ili prema samima sebi ili prema drugima, a odnose se na Boga, i budući da djela milosrđa ne činimo ni za što drugo nego da budemo oslobođeni od bijede, a onda da postanemo blaženi (a to će se dogoditi samo s onim dobrom o kojemu je rečeno: Dobro mi je uz Boga prianjati), zaista se događa da cijela ova otkupljena zajednica, tj. zbor i društvo svetih, prinosi Bogu sveopću žrtvu po Velikom svećeniku. On je i sam sebe kao sluga prinio u svojoj muci za nas, da bismo postali tijelo takve glave. U tom se obliku sluge prikazao, jer je po njemu i posrednik i svećenik i žrtva.
Zato nas Apostol opominje da dademo naša tjelesa za žrtvu živu, svetu, Bogu ugodnu i kao našu razumnu poslušnost, a da se ne upriličimo ovome svijetu, nego da se obnovimo u novosti našega duha. A da bismo ispitali što je Božja volja, što je dobro, ugodno i savršeno i da smo mi sami sva žrtva, rekao je: Govorim po milosti Božjoj koja mi je dana svakome od vas da ne drži do sebe previše – više nego treba do sebe držati – već neka drži do sebe prema mjeri vjere koju je Bog udijelio svakome pojedincu. Jer kao što u jednom tijelu ima mnogo udova, a svi udovi nemaju iste službe, tako smo mi mnogi jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince, udovi jedan drugome. Imamo različite darove već prema danoj nam milosti.
Žrtva je kršćana ovo: mi mnogi tvorimo jedno tijelo u Kristu. To Crkva ostvaruje na oltaru u euharistijskom otajstvu i tu jasno pokazuje da i ona samu sebe prinosi u prinosu koji prikazuje.
OTPJEV Mih 6, 6. 8; Pnz 10, 14. 12
R. Što da dostojno prinesem Gospodinu? Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Gospodin traži od tebe: * samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.
O. Gospodinu Bogu pripada nebo i zemlja i sve što je na njima; i što od tebe traži Gospodin Bog? * Samo činiti.
Gospodine, nek nas tvoja milost uvijek nadahnjuje i prati te budemo sveudilj usmjereni na dobro. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.