Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Za jednu djevicu:
Radostan blagdan djevice:
Danas se ona presretna
Nebeskom zboru pridruži.
Kristu se sva posvetila:
Sada u društvu svetaca
Pobjednog slavi Jaganjca.
Krotila smjernom stalnošću,
Preziruć varke svijeta tog
Krista je vjerno slijedila.
Od svih nas zamki očuvaj,
Korake krive ispravljaj,
Svaku nam krepost darivaj.
Djevičin Sine prečisti,
S Ocem i Duhom slava ti
Sada i vječnost čitavu. Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37).
I.
Ant. 1. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
II.
Ant. 2. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
III.
Ant. 3. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Gospodine, kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga.
Iz Poslanice Filipljanima blaženoga Pavla, apostola
3, 1-16
Pavlov primjer
Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti! Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo, iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo.
Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebrejâ; po Zakonu farizej, po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom.
Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih.
Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.
Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako što drukčije mislite, Bog će vam ovako objaviti. Samo, držimo se onoga do čega smo stigli!
OTPJEV Fil 3, 8. 10; Rim 6, 8
R. Sve gubitkom smatram: da Krista steknem, * da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim.
O. Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s Kristom. * Da upoznam.
Iz autobiografije svete Terezije od Djeteta Isusa
(Povijest jedne duše, Zagreb 1968., str. 126-127)
U srcu Crkve bit ću ljubav
Kad su mi kod razmatranja moje želje zadavale pravo mučeništvo, otvorih poslanice svetog Pavla da potražim kakav odgovor. Padoše mi u oči 12. i 13. glava Prve poslanice Korinćanima. Ondje pročitah, u 12. glavi, da ne mogu biti svi apostoli, proroci, učitelji, i da je Crkva sastavljena od različitih udova i da oko ne može u isti čas biti ruka. Odgovor mi je bio jasan, ali nije zadovoljio mojih želja, nije mi donio mira.
Ne gubeći srčanosti nastavih čitanje, i ova me rečenica utješi: Brinite se za savršenije darove, a ja ću vam pokazati još izvrsniji put. I Apostol tumači kako svi najsavršeniji darovi nisu ništa bez ljubavi, i da je ljubav izvrstan put koji sigurno vodi k Bogu. Napokon sam našla odmor.
Promatrajući mistično tijelo Crkve nisam prepoznala sebe ni u jednom od udova koje opisuje sv. Pavao, ili bolje, htjela sam prepoznati sebe u svima. Ljubav mi je dala ključ moga zvanja. Shvatila sam, ako Crkva ima tijelo sastavljeno od različitih udova, da joj onda ne nedostaje najpotrebniji i najplemenitiji od svih udova; shvatila sam da Crkva ima Srce i da to Srce gori od ljubavi. Shvatila sam da jedino ljubav oživljuje udove Crkve, i kad bi se ljubav ugasila, ne bi više apostoli navješćivali evanđelja, mučenici ne bi više htjeli prolijevati svoju krv. Shvatila sam da ljubav obuhvaća sva zvanja, da je ljubav sve, da ona obuhvaća sva vremena i sva mjesta. Jednom riječju, da je ona vječna!
Tada sam u zanosu svoje mahnite ljubavi uzviknula: O Isuse, moja Ljubavi!! Napokon sam našla svoje zvanje! Moje zvanje je ljubav! Da, našla sam svoje mjesto u Crkvi, i to si mi mjesto dao ti, o moj Bože! U srcu Crkve, svoje majke, bit ću ljubav. Tako ću ja biti sve. Tako će se ostvariti moj san!
OTPJEV Usp. Ps 21, 4; Job 31, 18; Ef 3, 18; Ps 31, 20
R. Bože, predusreo si me u svojoj ljubavi, kojom si me ljubio od krila materina. * I sada ne mogu shvatiti kako je silna ljubav tvoja.
O. Kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje. * I sada.
Bože, ti si svoje kraljevstvo obećao poniznima i malenima. Daj nam s pouzdanjem ići putem svete Terezije te se njezinim zagovorom i nama otkrije vječna slava tvoga lica. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.