Sv. Jeronim – Jutarnja

Jutarnja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan
O dane, Dalmatincima
Veselja pun, svoj zemlji drag,
Rođenjem svojim lijepo l’ te
Obàsja divni Učitelj!
Ko kaplja mlad on ostavlja
Dom roditeljski udobni
Pa znanja žedan Galijom
I mudrom Grčkom bije se.
Al strepeći da škodljivi
Ćuh tašte slave ne bi mu
Okaljô duha, krije se
U krilu sirske pustinje.
Da strahom njega odvrati
Od takve svete odluke,
Duh nečisti se òbori
Na ono tijelo nevino.
Al’ duša s Bogom združena
Pomàći s mjesta ne da se
I jasnim svjetlom prožeta
Nebèske tajne doznaje.
Tim svjetlom, sveta Trojice,
Sve štićenike pobožne
Jerònimove napuni
Da u raj stalno putuju.
Dok s tamnicom se tjèlesnom,
U kojoj su, ne rastanu
I višnjom jasnom svjetlošću
U domu tebe otkriju. Amen.
Psalmodija

Ps 77 (76). Razmišljanje o Gospodnjim djelima

U svemu smo pritisnuti, ali ne pritiješnjeni (2 Kor 4, 8).

Ant. 1. Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?

Glasom svojim Bogu vapijem, *
glasom svojim Bogu, i on me čuje.

U dan nevolje tražim Gospodina, †
noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, *
utjehu otklanja duša moja.

Spominjem se Boga i uzdišem; *
kad razmišljam, daha mi nestane.

Vjeđe moje budne držiš, *
potresen sam, ne mogu govoriti.

Mislim na drevne dane *
i sjećam se davnih godina;

razmišljam noću u srcu, *
mislim, i duh moj ispituje:

»Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek *
i hoće li ikad još biti milostiv?

Je li njegova dobrota minula zauvijek, *
njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?

Zar Bog je zaboravio da se smiluje, *
ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«

I govorim: »Ovo je bol moja: *
promijenila se desnica Višnjega.«

Spominjem se djela Gospodnjih, *
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.

Promatram sva djela tvoja, *
razmatram ono što si učinio.

Svet je tvoj put, o Bože: *
koji je bog tako velik kao Bog naš?

Ti si Bog koji čudesa stvaraš, *
na pucima si pokazao silu svoju.

Mišicom si izbavio narod svoj, *
sinove Jakovljeve i Josipove.

Vode te ugledaše, Bože, †
ugledaše te vode i ustuknuše, *
bezdani se uzburkaše.

Oblaci prosuše vode, †
oblaci zatutnjiše gromom, *
i tvoje strijele poletješe.

Grmljavina tvoja u vihoru zaori, †
munje rasvijetliše krug zemaljski, *
zemlja se zatrese i zadrhta.

Kroz more put se otvori tebi †
i tvoja staza kroz vode goleme, *
a tragova tvojih nitko ne vidje.

Ti si svoj narod vodio kao stado *
rukama Mojsija i Arona.

Ant. Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?

Hvalospjev (1 Sam 2, 1-10). Gospodin podiže ponizne

Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne; gladne napuni dobrima (Lk 1, 52-53).

Ant. 2. Kliče srce moje u Gospodinu; on obara čovjeka i uzvisuje.

Kliče srce moje u Gospodinu, *
raste snaga moja po Bogu mojemu.

Šire mi se usta na dušmane moje, *
jer se radujem pomoći tvojoj.

Nitko nije svet kao što je Gospodin †
jer nema nikog osim tebe, *
i nema hridi kao što je Bog naš.

Ne govorite mnogo hvastavih riječi, *
neka ne izlazi drskost iz usta vaših

jer Gospodin je sveznajući Bog, *
pravo on prosuđuje djela.

Lomi se lûk junacima, *
nemoćni se snagom opasuju.

Nekoć siti sad se za kruh muče, *
nekoć gladni ne gladuju više.

Nerotkinja rađa sedam puta, *
majka brojne djece svježinu izgubi.

Gospodin daje smrt i život, *
ruši u Podzemlje i odande diže.

Gospodin čini uboga i bogata, *
obara čovjeka i uzvisuje.

Diže slabića iz prašine, *
iz bunjišta izvlači uboga,

da ih posadi s knezovima *
i da im odredi počasna mjesta.

Jer Gospodnji su stupovi zemlje, *
na njih je stavio ovaj svijet.

Korake čuva svojih vjernika, †
zlikovce stiže propast u mraku; *
svojom snagom čovjek ne stječe pobjede.

Koji se protive Gospodinu, padaju, *
Svevišnji grmi s nebesa.

Gospodin sudi međama zemlje, †
daje silu svojemu kralju, *
uzdiže snagu pomazanika svoga.

Ant. Kliče srce moje u Gospodinu; on obara čovjeka i uzvisuje.

Ps 97 (96). Gospodin – slavan u svojim sudovima

Ovaj Psalam označuje spasenje svijeta i vjeru svih naroda u Krista (Sv. Atanazije).

Ant. 3. Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja. †

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja, *
† nek se vesele otoci mnogi!

Oblak i tama ovijaju njega, *
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Oganj ide pred njim *
i sažiže okolo dušmane njegove.

Munje mu svijet osvjetljuju; *
zemlja to vidi i strepi.

Brda se tope pred Gospodinom ko vosak, *
pred vladarom sve zemlje.

Nebesa navješćuju pravednost njegovu, *
svi narodi gledaju mu slavu.

Nek se postide svi što likove štuju †
i koji se hvale kumirima. *
Poklonite mu se, svi bozi!

Sion radostan sluša, †
gradovi Judini kliču, *
zbog tvojih sudova, Gospodine!
Jer ti si, Gospodine, Svevišnji

– nad svom zemljom, *
visoko, visoko nad bozima svima.

Gospodin ljubi one koji mrze na zlo, †
on čuva duše pobožnika svojih, *
izbavlja ih iz ruku opakih.

Svjetlost sviće pravedniku *
i radost čestitima u srcu.

Radujte se, pravednici, u Gospodinu, *
slavite sveto ime njegovo!

Ant. Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja.

Kratko čitanje Mudr 7, 13-14

Ono što naučih bez primisli, to bez zavisti predajem, bogatstva njezina ne skrivam. Ona je neiscrpljiva riznica ljudima, i koji se njome služe, postaju prijatelji Božji, preporučeni darovima njezina nauka.

Kratki otpjev

Mudrost svetaca * objavljuju narodi. Mudrost.I slavu njihovu naviješta Crkva. * Objavljuju narodi. Slava Ocu. Mudrost.

Evanđeoski hvalospjev

Ant. Umnici će blistati kao sjajan nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke u svu vječnost.

Evanđeoski Hvalospjev (Lk 1, 68-79). Mesija i njegov Preteča

Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *

što pohodi i otkupi narod svoj;

podiže nam snagu spasenja *

u domu Davida, sluge svojega,

kao što obeća na usta

svetih proroka svojih odvijeka: †

spasiti nas od neprijatelja naših – *

i od ruke sviju koji nas mrze;

iskazati dobrotu ocima našim, *

i sjetiti se Saveza svetoga svojega,

zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: *

da će nam dati

te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *

služimo bez straha

u svetosti i pravednosti pred njim *

u sve dane svoje.

A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *

jer ćeš ići pred Gospodinom

da mu pripraviš putove,

da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *

po otpuštenju grijeha njihovih,

darom premilosrdnog srca Boga našega *

po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine,

da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, *

da upravi noge naše na put mira.

Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Umnici će blistati kao sjajan nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke u svu vječnost.

Molbenica

Hvalu iskažimo Kristu, dobrom pastiru, koji je za ovce svoje položio život i usrdno ga zamolimo:

Upravljaj, Gospodine, narod svoj.

Kriste, ti si u svetim svećenicima očitovao milosrđe i ljubav:

– ne prestani nikada po njima i na nama svoje milosrđe očitovati.

Ti službu pastira naših duša nastavljaš preko svojih zamjenika:

– daj nam uvijek predvodnika koji će nas tvojim putem voditi.

Ti si se u svetima svojim, vođama naroda, očitovao kao liječnik duše i tijela:

– ne prestani nam davati službenike života i svetosti.

Ti si ljubavlju i razboritošću svetaca svoj narod poučio:

– izgrađuj nas trajno u svetosti preko naših pastira.

Oče naš…

Molitva

Bože, svetog prezbitera Jeronima obdario si nježnom i živom ljubavlju prema Svetom pismu. Daj svome narodu da se obilnije hrani tvojom riječju te u njoj nađe život. Po Gospodinu.

Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.