Utorak, 25. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

Sa Ocem ista svjetlosti,
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Čuj molbu nam, pomozi nas!
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
Da slabi duh nam ne klone.
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Što pjevajući molimo.
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.

Ili, po danu:

O Trojice preblažena,
Što redom divnim rediš sve,
Ti za rad dan određuješ
A noć za smiren počinak.
Mi jutrom te i večerom,
I obdan, obnoć slavimo:
Ti u sve vrijeme čuvaj nas
U slavi svoje milosti.
I sad se, evo, skupljamo
Na poklon tvojoj milosti:
Ti našu smjernu molitvu
S nebeskim primi pjesmama.
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Psalmodija

Ps 10 (9 B). Zahvala

Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6, 20).

I.

Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.

Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.

Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.

Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.

U srcu veli: »Neću posrnuti! *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.«

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.

U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.

U zaklonu sjedi ko lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.

Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.

U srcu svome veli: »Zȁboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!«

Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

II.

Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ustani, Gospodine Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.

Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: »Neće kazniti!«

Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.

Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!

Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!

Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.

Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:

da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljàni.

Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca

Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin).

Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!

Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;

one što zbore: »Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
Tko nam što može?«

»Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati – govori Gospodin – *
spasenje donijet onom tko ga želi.«

Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.

Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,

pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek se izdižu ljudi najgori.

Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

Gospodin ponizne u pravdi vodi.I malene će učiti putu svome.

Prvo čitanje

Iz Knjige proroka Ezekiela

36, 16-36

Božji će se narod obnoviti tijelom, srcem i duhom

Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao nečistoća žene nečiste. I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. Rasprših ih među narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. Ali u narodima među koje dođoše, među svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: ‘To je Gospodnji narod, a morade otići iz zemlje Gospodnje!’ I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe.

Reci zato domu Izraelovu: Ovako govori Gospodin Bog: Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred naroda u koje dođoste. I znat će narodi da sam ja Gospodin – riječ je Gospodina Boga – kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju.

Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.

Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća i dozvat ću žito i umnožiti ga, i nikad vas više neću izvrći gladi. Umnožit ću plod drveća i rod njiva, da ne podnosite više zbog gladi sramotu među narodima. I tada ćete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ćete sebi omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih. A što činim, znajte dobro, ne činim radi vas – riječ je Gospodina Boga! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!

Ovako govori Gospodin Bog: A kad vas očistim od svih bezakonja vaših, napučit ću opet vaše gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, nekoć pustinja naočigled svakom prolazniku, bit će opet obrađena. Tada će se reći: ‘Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrđeni i napučeni!’ I narodi oko vas koji preostanu znat će da ja, Gospodin, razvaljeno opet gradim, i što bî opustošeno, opet sadim. Ja, Gospodin, rekoh i učinit ću!«

OTPJEV Ez 11, 19-20. 19

R. Iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, * da hode po mojim naredbama, i bit će oni moj narod a ja Bog njihov!
O. Dat ću im novo srce i nov ću duh udahnuti u njih. * Da hode.

Drugo čitanje

Iz Govorā O pastirima, svetog Augustina, biskupa

(Govor 46, 18-19: CCL 41, 544-546)

Crkva poput loze raste i svuda se širi

Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje. Što to znači: Po svoj su zemlji raspršene? Teže samo za zemaljskim, zemaljske privide vole, samo su im oni dragi. Neće umrijeti da bi njihov život bio skriven s Kristom. Po svoj zemlji veli se stoga što vole samo zemaljsko i što takve ovce lutaju posvuda. Ima ih posvuda: rodila ih je jedna mati, oholost, kao što je jedna majka naša katolička rodila sve kršćane po svem svijetu raspršene.

Nikakvo čudo što oholost rađa rasipanjem, a ljubav jedinstvom. Ipak katolička majka Crkva i sam pastir u njoj posvuda traži zalutale, krijepi nemoćne, liječi bolesne, povija slomljene, makar se one, te ovce, među sobom ne poznaju. Ali ona, katolička majka, sve znade, jer se sa svima sljubila.

Ona je kao loza što raste i svuda se širi, a oni su kao okresine beskorisne, što ih vinogradarev srp zbog neplodnosti odsijeca, i to zato da bi se loza odnjegovala, a ne odsjekla. Okresine ostaju ondje gdje su odsječene. A loza raste posvuda i zna za grane što ostadoše na njoj i okresine što su pored nje.

Ipak, priziva zalutale, jer o slomljenim granama veli Apostol: Vrstan je Bog opet ih pricijepiti. Rekneš li to o ovcama što odlutaše od stada ili o granama što su odsječene od loze, Bog nije u nemogućnosti ni da prizove ovce ni da opet pricijepi grane, jer on je vrhovni pastir, on je istinski vinogradar: Po svoj su zemlji raspršene, i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži. Te riječi vrijede samo za one zle pastire. I kad veli Nikoga nema, misli, dakako, na to da nema nijednoga čovjeka da ih traži.

Stoga, pastiri, čujte riječ Gospodnju: Tako mi života, riječ je Gospoda Boga. Pripazite kakav je to početak. To je zakletva Božja i životom se svojim kune: Života mi moga, riječ je Gospoda Boga. Pomriješe pastiri, ali ovce su sigurne, jer Bog živi. Života mi moga, riječ je Gospoda Boga. Koji to pastiri pomriješe? Oni što traže svoje, a ne Kristovo. Hoće li biti, hoće li se naći pastira koji traže ne svoje nego Kristovo? Bit će ih svakako, naći će ih se, ima ih i neće ih nedostajati.

OTPJEV 2 Kor 3, 4. 6. 5

R. Pouzdanje imamo po Kristu u Boga. * On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha.
O. Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. * On nas.

Molitva

Bože, sav si svoj zakon sveo na ljubav prema tebi i bližnjemu. Daj da vršimo tvoje zapovijedi i postignemo vječni život. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.