Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Što krunom slave kruniš njih:
Ti sve, što zemlju prezreše,
U rajske dižeš krajeve.
I molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo,
Proštenje grijeha prosimo.
Svjedoke svoje miluješ:
Pobijedi naše pakosti,
O djelitelju milosti.
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
I sad i vječnost čitavu. Amen.
Ps 103 (102). Pjesan Božjem milosrđu
Darom premilosrdnog srca Boga našega pohodi nas Mlado Sunce s visine (usp. Lk 1, 78).
I.
Ant. 1. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i ne zaboravi dobročinstava njegovih:
on ti otpušta sve grijehe tvoje, *
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život, *
kruni te dobrotom i nježnošću;
život ti ispunja dobrima, *
ko orlu ti se mladost obnavlja.
Gospodin čini pravedna djela *
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje, *
sinovima Izraelovim djela svoja.
Ant. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
II.
Ant. 2. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Milosrdan je i milostiv Gospodin, *
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena *
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim *
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, *
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada, *
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema sinovima, *
tako je Gospodin nježan prema onima
što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani, *
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno, *
cvate ko cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, *
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Ant. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
III.
Ant. 3. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Al’ ljubav Gospodnja vječna je nad onima
što ga se boje, *
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju *
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje, *
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi, †
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, *
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove, *
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova, †
na svakome mjestu vlasti njegove: *
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Ant. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Pokaži mi, Gospodine, put odredaba svojih.I o čudesima ću tvojim razmišljati.
Iz Knjige proroka Ezekiela
10, 18-22; 11, 14-25
Slava Gospodnja napušta osuđeni grad
U one dane Slava se Gospodnja vinu s praga Doma i stade nad kerubinima. Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima. A kad oni krenuše, i točkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istočnim vratima Doma Gospodnjeg, a Slava Boga Izraelova bijaše nad njima.
Bijahu to ista bića što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini. U svakoga po četiri lica i po četiri krila, a pod krilima nešto kao ruka čovječja. Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše.
I dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, tvojoj braći, i tvojim rođacima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: ‘Daleko ste od Gospodina! Nama je ova zemlja dana u posjed!’ Zato im reci: Ovako govori Gospodin Bog: Ako ih i odagnah među daleke narode, ako ih i rasprših po zemljama, ja ću im sam uskoro biti Svetište u zemljama u kojima se nalaze. Stoga im reci: Ovako govori Gospodin Bog: Sabrat ću vas iz narodā, vratit ću vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni, i dat ću vam opet zemlju Izraelovu! I kad se u nju vrate, istrijebit će iz nje sve grozote i gadosti. I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov! A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit ću na glavu njihov put – riječ je Gospodina Boga.«
Kerubini podigoše krila, i točkovi se digoše za njima, a Slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima. Slava se Gospodnja vinu iz grada i zaustavi se na gori, istočno od grada.
A mene duh podiže i ponese duhom Božjim k izgnanicima u zemlju kaldejsku. I iščeznu viđenje koje gledah. I pripovjedih izgnanicima sve što mi Gospodin bijaše objavio.
OTPJEV Ez 10, 4. 18; Mt 23, 37. 38
R. Slava Gospodnja vinu se prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlošću Slave Gospodnje, * i Slava se Gospodnja vinu s praga Hrama.
O. Jeruzaleme, Jeruzaleme, koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju, i ne htjedoste? Evo napuštena vam je kuća. * I slava.
Može se uzeti jedno od ova dva čitanja:
Iz Pisama svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
(Pismo 60, 1-2. 5: CSEL 3, 691-692. 694-695)
Spremna i postojana vjera
Ciprijan svome bratu Korneliju.
Predragi brate, upoznali smo slavna svjedočanstva vaše vjere i kreposti; radosno smo primili pohvalu vašeg ispovijedanja te se smatramo sudionicima u vašim zaslugama i pohvalama. Doista, budući da nam je jedna Crkva, jedno mišljenje i sloga, koji da se svećenik ne veseli pohvalama svoga sudruga kao svojim vlastitima, ili koji brat da se ne raduje radosti svoga brata?
Nemoguće nam je izraziti kakva nam je bila radost i zadovoljstvo kad smo čuli za vaš napredak i sreću što si ti ondje postao vođom braći u ispovijedanju i što si ispovijedanje vođe ostvario iz ispovijedanja braće; dok stupaš sam k slavi, mnoge si učinio suputnicima slave i nagovorio si narod da ispovjedi vjeru, a sam si prvi bio spreman ispovjediti svoju vjeru za sve. Ne znam što da prije u vama veličamo, da li tvoju spremnu i postojanu vjeru ili neodjeljivu ljubav braće. Tu se dokazala javno snaga biskupa koji je išao prvi i pokazana je jednodušnost braće koja su išla za njim. Dok je u vama jedna duša i jedan glas, sva je Rimska crkva ispovjedila Isusa Krista.
Predragi brate, zasjala je vjera koju je o vama obznanio blaženi Apostol. Već je tada u duhu predviđao tu pohvalu snage i čvrstine i navješćujući buduće, posvjedočio je vaše zasluge; dok je roditelje hvalio, nadahnjivao je sinove. Dok ste tako bili jednodušni i pokazali se čvrstima, i ostaloj ste braći dali divan primjer jednodušnosti i čvrstoće. Potičemo te, predragi brate, koliko nam je moguće snagom uzajamne ljubavi kojom smo međusobno povezani: providnosni Bog nas potiče, a naum njegova milosrđa poučava nas i spasonosno opominje da se približava dan naše borbe i muke, pa zato nemojmo sa svim pukom prestati postiti, bdjeti i moliti. To nam je nebesko oružje koje nam pomaže da čvrsto stojimo i ustrajemo; to je duhovna zaštita i Božje okrilje koje nas štiti.
Uvijek se sjećajmo jedni drugih, budimo složni i jednodušni, molimo jedni za druge, uzajamnom ljubavlju olakšavajmo jedni drugima progonstva i tjeskobe.
Iz Prokonzularnih zapisa o mučeništvu svetoga Ciprijana, biskupa
(Djela, 3-6: CSEL 3, 112-114)
U tako pravednoj stvari nema mjesta razmišljanju
14. rujna ujutro na zapovijed prokonzula Galerija Maksima veliko mnoštvo dođe k Sekstu. Isti Galerije Maksim prokonzul naredi istoga dana da pred njega u atrij Sauciol dođe Ciprijan. Kad je bio priveden, prokonzul Galerije Maksim reče biskupu Ciprijanu: »Da li si ti Tascije Ciprijan?« Biskup Ciprijan odgovori: »Jesam.«
Prokonzul Galerije Maksim reče: »Da li si bio otac svetogrdne sljedbe?« Biskup Ciprijan odgovori: »Jesam.«
Prokonzul Galerije Maksim reče: »Presveti su ti carevi naredili da žrtvuješ.« Ciprijan biskup reče: »Toga ja ne činim.«
Galerije Maksim reče: »Razmisli.« Biskup Ciprijan odgovori: »Čini ono što ti je naređeno. U tako pravednoj stvari nema mjesta razmišljanju.«
Galerije Maksim se posavjetuje sa svojim vijećem te izreče presudu ovim riječima: »Dugo si živio u svetogrđu. Mnoge si ljude pridobio za svoju opaku sljedbu i postao si neprijateljem bogova i rimske religije. Pobožni i presveti carevi Valerijan i Galijen, August i plemeniti Cezar Valerijan nisu te mogli obratiti na svoju religiju. Stoga, budući da si tvorac i glavni nosilac velikih zlodjela, bit ćeš primjerom svima koje si sebi pridobio svojim svetogrđem: tvoja će krv druge poučiti da poštuju zakon.« Rekavši to, upravitelj pročita osudu napisanu na ploči: »Tascije Ciprijan je osuđen da bude mačem ubijen.« Biskup Ciprijan reče: »Bogu hvala.«
Nakon te osude mnoštvo braće govoraše: »Nek se s njime i nama odrube glave.« Zbog toga mnoštvo braće iziđe, i mnoštvo svijeta je pošlo za njim. Tako je Ciprijan odveden na Sekstijevo polje, pred razbojnikom je skinuo svoj ogrtač, pao ničice na zemlju i pomolio se Gospodinu. Kad je dalmatiku skinuo i predao đakonima, ostane u samoj donjoj haljini i počne dozivati krvnika.
Kad je došao krvnik, zapovjedi svojima da mu dadu 25 zlatnika. Braća pred njim prostru plahte i ručnike. Nakon toga blaženi Ciprijan rukom sam sebi zatvori oči. Kad nije mogao sam svezati sebi krajeve platna, prezbiter Julijan i subđakon Julijan mu ih svezaše.
Tako je umro blaženi Ciprijan. Zbog radoznalosti pogana tijelo mu je bilo sahranjeno u blizini. Zatim je noću uzeto sa svijećama te u povorci s velikom svečanošću preneseno na baštinu Makrobija Kandida, prokuratora, na Mapalijskoj cesti kod ribnjaka. Nakon samo malo dana umre prokonzul Galerije Maksim.
A preblaženi je Ciprijan, mučenik, podnio mučeništvo 14. rujna za careva Valerijana i Galijena, dok je kraljevao Gospodin naš Isus Krist, komu čast i slava u vijeke vjekova. Amen.
OTPJEV
R. Gleda nas Bog, gledaju nas anđeli, gleda nas Krist dok se borimo i bijemo boj vjerom. * Kolikog li dostojanstva slave i kolike li sreće boriti se u Božjoj nazočnosti i od Krista suca primiti vijenac.
O. Oboružajmo se sigurnom silom i pripravimo se na smrtnu borbu nepokvarenoga duha, cjelovite vjere i pobožnom krepošću! * Kolikog li.
Bože, u svetom Korneliju i Ciprijanu dao si svome narodu revne pastire i neustrašive mučenike. Po njihovu zagovoru učvrsti nam vjeru i strpljivost i daj da se spremno zalažemo za jedinstvo Crkve. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.