Srijeda, 23. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

Dobròstiv Stvorče svemira
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
Od štetnoga nas počinka.
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
Da slavimo te molitvom.
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Da noću valja činiti.
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Oprosti što sagriješismo.
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.

Ili, po danu:

O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I milošću ih njeguješ,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
A izgubljene tražiš svud
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
U stadu svome čuvaj nas
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Već sebi zdesna stavi nas,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
Ti slavno nad svim kraljuješ
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Psalmodija

Ps 89 (88), 2-38. Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

Bog iz Davidova potomstva izvede po svom obećanju Spasitelja, Isusa (Dj 13, 22. 23).

I.

Ant. 1. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, *
od pokoljenja do pokoljenja
obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:

»Savez sklopih s izabranikom svojim, *
zakleh se Davidu, sluzi svome:

Tvoje potomstvo održat ću dovijeka, *
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje«.

Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine, *
i tvoju vjernost u zboru svetih.

Tȁ tko je u oblacima ravan Gospodinu, *
tko li je Gospodinu sličan
među sinovima Božjim?

Bog je strahovit u zboru svetih, *
velik i strašan svima oko sebe.

Gospodine, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? *
Silan si, Gospodine, i vjernost te okružuje.

Ti zapovijedaš ponoru mora, *
obuzdavaš silu valova njegovih;

ti sasiječe Rahaba i zgazi, *
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, *
zemljin krug ti si sazdao
i sve što je na njemu;

sjever i jug ti si stvorio, *
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

Tvoja je mišica snažna, *
ruka čvrsta, desnica dignuta.

Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, *
Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom.

Blago narodu vičnu svetom klicanju, *
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,

u tvom se imenu raduje svagda *
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove, *
po tvojoj milosti raste snaga naša.

Jer Gospodin je štit naš, *
Svetac Izraelov kralj je naš.

Ant. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

II.

Ant. 2. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: †
»Junaku stavih krunu na glavu, *
izabranika iz naroda izdigoh;

nađoh Davida, slugu svoga, *
svetim ga svojim uljem pomazah,

da ruka moja svagda ostane s njime *
i moja ga mišica krijepi.

Neće ga nadmudriti dušmanin, *
niti smlaviti sin bezakonja.

Razbit ću pred njim protivnike njegove, *
pogubit ću mrzitelje njegove.

Vjernost moja i dobrota bit će s njime, *
i u mome imenu rast će mu snaga.

Pružit ću njegovu ruku nad more, *
do Rijeke desnicu njegovu.

On će me zvati: ‘Oče moj! *
Bože moj i hridi spasa mojega.’

A ja ću ga prvorođencem učiniti, *
najvišim među kraljevima svijeta.

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju *
i Savez svoj vjeran.

Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim *
i prijestolje mu kao dane nebeske.«

Ant. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

III.

Ant. 3. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

»Ako li mu sinovi Zakon moj ostave *
i ne budu hodili po naredbama mojim,

ako li oskvrnu odredbe moje *
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

šibom ću kazniti nedjelo njihovo, *
udarcima ljutim krivicu njihovu,

ali mu naklonosti svoje oduzeti neću *
niti ću prekršiti vjernosti svoje.

Neću povrijediti Saveza svojega *
i neću poreći obećanja svoga.

Jednom se zakleh svetošću svojom: *
Davida prevariti neću:

potomstvo će njegovo ostati dovijeka, *
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

ostat će dovijeka kao mjesec, *
vjerni svjedok na nebu.«

Ant. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

Objava riječi tvojih prosvjetljuje.Bezazlene urazumljuje.

Prvo čitanje

Iz Knjige proroka Habakuka

2, 5-20

Prokletstva protiv tlačitelja

Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje ko Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena! Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat protiv njega? Reći će:

»Jao onom tko množi što nije njegovo (a dokle će?) i opterećuje se zalogama! Neće li naglo ustat vjerovnici tvoji, neće li se probuditi ljuti tvoji tlačitelji? Tada ćeš im plijen biti! Jer si opljačkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljačkat će tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje.

Jao onom tko otimačinu zgrće nepravednu kući svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla! Nanese sramotu kući svojoj: zatirući mnoga plemena, griješiš protiv sebe. Jer iz samih zidova kamen kriči, a krovna mu greda odgovara.

Jao onom tko grad diže krvlju, i tvrđavu zasnuje na nepravdi! Nije li to, gle, od Gospodina nad Vojskama da se narodi za oganj trude, puci nizašto muče? Jer će se zemlja napuniti znanja o slavi Gospodnjoj, kao što vode prekrivaju more.

Jao onom tko bližnjeg navodi na piće, ulijeva otrov dok on pije da bi promatrao njegovu nagost! Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu. Dolazi ti pehar iz desnice Gospodnje, i sramota na slavu tvoju! Nasilje nad Libanonom tebe će prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove žitelje.

Jao onom tko komadu drva kaže: ‘Probudi se!’ Kamenu nijemom: ‘Preni se!’ On da prorokuje? Optočen može biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha životnog nema u njemu. Čemu koristi tesan lik, da ga umjetnik teše? Čemu lijevan lik, lažno proroštvo, da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuć nijeme kipove? Ali je Gospodin u svojem svetom Hramu: nek zemlja sva zašuti pred njime!«

OTPJEV Rim 2, 12; 3, 23; 11, 32

R. Koji bez zakona sagriješiše, bez zakona će i propasti; i koji pod zakonom sagriješiše, po zakonu će biti suđeni. * Svi su, zaista, sagriješili i potrebni su slave Božje.
O. Bog je sve zatvorio u neposlušnost, da se svima smiluje. * Svi su

Drugo čitanje

Iz Govorā svetoga Bernarda, opata

(Govor 5. o raznim pitanjima, 4-5: Sabrana djela, Edit. Cisterc., 6, 1 /1970/, 103-104)

Stupnjevi kontemplacije

Zauzmimo položaj u zaklonu oslanjajući se svim silama na najtvrđu stijenu Krista, kako je pisano: Noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi. Tako postavljeni i učvršćeni počnimo razmišljati, da vidimo što će nam Gospodin reći i što ćemo mu odgovoriti kad nas ukori.

Prvi je, naime, stupanj kontemplacije da neprestano ispitujemo što Gospodin hoće, što mu se sviđa i što mu je drago. I budući da uistinu svi često griješimo i da se naša samovolja sudara s njegovom pravednom voljom, pa se s njome ne možemo ni vezati ni složiti, ponizimo se pred moćnom rukom Svevišnjega Boga. Neka nam bude prva briga da pred njegove milosne oči prikažemo svoju bijedu govoreći: Iscijeli me, Gospodine, i bit ću zdrav, spasi me i bit ću spašen, kao i ono: Gospodine, smiluj mi se, iscijeli mi dušu, jer tebi sagriješih.

I nakon što su se u takvu razmišljanju očistile oči naše duše, više ne živimo s gorčinom u svojoj duši, nego radije izvanredno uživamo u božanskom duhu. I više ne razmišljamo što je volja Božja u nama, nego što je ona u samoj sebi.

Život je po njegovoj volji. Stoga ne sumnjajmo da nam je sve ono korisnije i zato ugodnije što se slaže s njegovom voljom. I stoga, s kolikom brigom želimo sačuvati život svoje duše, s tolikom brigom – koliko možemo – ne smijemo od nje bježati.

Zatim, kada smo u duhovnom vježbanju malko napredovali slijedeći Svetoga Duha, koji ispituje Božje dubine i visine, razmišljajmo kako je sladak Gospodin i kako je u sebi dobar i molimo s prorokom da upoznamo volju Gospodnju i da ne pohodimo svoje srce nego njegov hram, uz to govoreći: Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem.

U ovim se dvjema stvarima sastoji čitav duhovni život, da se naime u razmišljanju ganemo i spasonosno ražalostimo, da čeznemo za božanskim stvarima, da se utješimo radošću Duha Svetoga, pa da u sebi začnemo bogobojaznost, poniznost, nadu i ljubav.

OTPJEV Ps 111, 10; Mudr 6, 18; 19, 18

R. Početak je mudrosti strah Gospodnji! Mudro čine koji ga poštuju. * Slava njegova ostaje dovijeka!
O. Voljeti je znači držati njene zakone, jer svaka je mudrost strah Gospodnji. * Slava.

Molitva

Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje. Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Kristu vjeruju. Udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.