Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu,
Što pjevamo je bdijući.
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
Da sve nam rane iscijeliš.
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
U noći smo sagriješili.
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Ne uduše nam mlakošću.
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Od svakog djela opakog.
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili, po danu:
Vječnog Svjetla sjaju divni,
Milost tvoja i blizina
Miri srca prestrašena!
Kao pravi bogonosci,
Vjernici nek tvoji krenu
Poslu dnevnom, dobrotvornom.
Ljudima svim uvijek budi:
Zla se kloneć, čineć dobro
Boga svoga neka slave.
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Spasenici nek te slave,
Živa slava Božja bili! Amen.
Ps 38 (37). Vapaj grešnika u krajnjoj pogibli
Svi znanci njegovi stajahu podalje (Lk 23, 49).
I.
Ant. 1. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
Gospodine, u srdžbi svojoj nemoj me karati, *
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
Strijele se tvoje u me zabodoše, *
ruka me tvoja teško pritisnu.
Na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, *
od grijeha mojih mira mi nema kostima.
Zloće moje glavu su mi nadišle, *
kao preteško breme tište me.
Ant. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
II.
Ant. 2. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
Rane moje zaudaraju i gnjiju *
zbog bezumnosti moje.
Pogurih se sav i zgrčih, *
povazdan lutam žalostan.
Moji bokovi puni su ognjice, *
na tijelu mi ništa zdravo nema.
Iscrpljen sam i satrven posve, *
stenjem od jecanja srca svojega.
Gospodine, sve su mi želje pred tobom, *
i vapaji moji nisu ti skriveni.
Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, *
i svjetlost vida očinjega gasi se.
Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše *
i moji najbliži stoje daleko.
Namještaju mi zamke *
oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete *
i uvijek smišljaju prijevare.
Ant. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
III.
Ant. 3. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
A ja sam kao gluh i ništa ne čujem *
i, kao nijem, usta ne otvaram.
Postadoh ko čovjek koji ne čuje *
i koji u ustima nema odgovora.
Jer u tebe se, Gospodine, uzdam, *
ti ćeš me uslišati, Gospodine, Bože moj!
Rekoh: »Nek se ne raduju nada mnom; †
kad mi noga posrne, *
nek se ne uzdižu nada mnom!«
Jer umalo ne propadoh, *
i moja je bol svagda preda mnom.
Bezakonje svoje ja priznajem, *
zabrinut sam zbog grijeha svojega.
A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, *
i mnogi su koji me mrze bezrazložno.
Za dobro zlom mi uzvraćaju, *
protive mi se što tražim dobro.
Gospodine, ne ostavljaj me! *
Bože moj, ne udaljuj se od mene!
Požuri se meni u pomoć, *
Gospodine, spase moj!
Ant. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim.Za tvojom riječi pravednom.
Iz Knjige proroka Jeremije
30, 18 – 31, 9
Obećanje obnove Izraelove
Ovako govori Gospodin: »Evo, izmijenit ću udes šatora Jakovljevih, smilovat ću se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit će opet grad sazidan, i dvori će stajati na starome mjestu. Iz njih će se čuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit ću ih, i više im se neće smanjiti broj, ugled ću im dati, i više ih neće prezirati. Sinovi njihovi bit će mi kao nekoć, zajednica njina preda mnom će čvrsto stajati, a kaznit ću sve njihove ugnjetače. Glavar njihov iz njih će niknuti, vladar njihov iz njih će izaći. Pustit ću ga k sebi da mi se približi – jer tko da se usudi sâm preda me! – riječ je Gospodnja.
I vi ćete biti moj narod, a ja vaš Bog. Gle, nevrijeme Gospodnje, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbožničke. Gospodnji se gnjev neće stišati dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ćete to razumjeti. U ono vrijeme – riječ je Gospodnja – bit ću Bog svim plemenima Izraelovim, i oni će biti narod moj.«
Ovako govori Gospodin: »Nađe milost u pustinji narod koji uteče maču: Izrael ide u svoje prebivalište. Iz daljine mu se Gospodin ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost. Opet ću te sazdati, i bit ćeš sazdana, djevice Izraelova. Opet ćeš se resit bubnjićima, u veselo kolo hvatati. Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni će i trgati. Jer dolazi dan te će stražari vikati na brdu efrajimskom: ‘Na noge! Na Sion se popnimo, Gospodinu, Bogu svojemu!’«
Jer ovako govori Gospodin: »Kličite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: ‘Gospodin spasi narod svoj, Ostatak Izraelov!’ Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica. Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.«
OTPJEV Jr 31, 6; Iz 2, 5
R. Dolazi dan kad će stražari vikati: * Na noge! Na Sion se popnimo, Gospodinu, Bogu svojemu!
O. Hajde, Dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti! * Na noge!
Iz govora O blaženstvima, svetoga Lava Velikog, pape
(Govor 95, 2-3: PL 54, 462)
Blaženi siromasi duhom
Nema sumnje da siromasi lakše nego bogati postižu prednosti poniznosti. Dok su prvi u oskudici nekako bliže blagosti, drugi su u bogatstvu bliže oholosti. Pa ipak su mnogi bogataši tako raspoloženi da ih bogatstvo ne dovodi do neke osobite oholosti, nego su naprotiv darežljivi i širokogrudni. Stoga smatraju svojim najvećim dobitkom ono što potroše da ublaže tuđu muku i bijedu.
Svakoj je vrsti ljudi i staležu ova krepost zajednička, jer svi mogu biti jednaki po shvaćanju, a po imutku nejednaki. I nije važno koliko su u zemaljskim dobrima nejednaki, ako su u duhovnima jednaki. Blaženo je, dakle, ono siromaštvo koje nije zaljubljeno u zemaljske stvari, niti se želi povećati bogatstvom ovoga svijeta, nego čezne da se obogati nebeskim dobrima. Primjer su nam takvoga velikodušnog siromaštva poslije Gospodina prvi dali apostoli, koji su na poziv božanskog Učitelja sve svoje ostavili i vrlo se rado od ribolovaca pretvorili u lovce ljudi. Mnoge su ljude učinili sebi sličnima po nasljedovanju svoje vjere, kad su ono prvi sinovi Crkve svi imali jedno srce i jednu dušu. Odbacili su sve što su posjedovali, a po svetom su siromaštvu obogatili sebe vječnim dobrima i po apostolskom propovijedanju radovali se da ništa svjetsko nemaju i da sve posjeduju zajedno s Kristom.
Kad je blaženi apostol Petar ulazio u hram i kad ga je onaj hromi zamolio za milostinju, rekao je: Srebra ni zlata nemam. Što pak imam to ti dajem. U ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj. Što ima uzvišenije od te poniznosti? Što bogatije od toga siromaštva? Nema novčanoga pologa, ali ima prirodne darove. Onoga koga je majka bolesna rodila, Petar je riječju ozdravio. Petar mu nije dao carev lik na novcu, ali je u njemu obnovio Kristov lik.
Blagom iz ove blagajne nije samo potpomognut hromi kome je povraćen hod, nego i pet tisuća ljudi koji su povjerovali Petrovoj riječi i vidjeli čudo ozdravljenja. Onaj siromašni Petar, koji nije imao što dati bijednome hromom čovjeku, dao mu je obilnu božansku milost. I kao što je jednoga čovjeka digao na noge da može hodati, tako je i srca više tisuća vjernika, koji su bili duhovno hromi, ozdravio i omogućio im da radosno hodaju u Kristu.
OTPJEV Mt 5, 1-3; Iz 66, 2
R. Pristupe Isusu učenici njegovi. On progovori i stade ih naučavati: * Blago siromasima, duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko.
O. Na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna, koji od moje riječi dršće. * Blago.
Silni Bože, što god je dobro, od tebe je. Usadi nam u srce ljubav prema tebi, umnoži nam vjeru, odgoji u nama što je dobro i budnim okom čuvaj što si odgojio. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.